Komentar Aleksandra Holige: Ovo bi mogao biti najdosadniji Euro dosad

Još značajnije kod ovog matematičkog izračuna vjerojatnosti – potpisuje ga nogometni konzultant Omar Chaudhuri iz agencije 21st Club – jest vidjeti kako izgledi za prolazak skupine uz tri osvojena boda padaju s negativnom gol razlikom. S -1 je vjerojatnost prolaska dalje već 75 posto; s -2 pada na 56 posto, s -3 je 39 posto, a s još slabijom gol razlikom 27 posto i manje.

Bitna je razina gol razlike

Spomenimo da postoji mogućnost prolaska i sa samo dva osvojena boda – vrlo slaba, doduše, ali ako biste gol razliku uspjeli zadržati na najminimalnijih -1 (da dvije utakmice odigrate neriješeno, a treću izgubite s jednim golom razlike), ona iznosi 16 posto, što i nije toliko loše za momčad koja nikoga nije pobijedila. S četiri osvojena boda ste gotovo sigurni, bez obzira na gol razliku (92 i više posto šanse za prolaz).

Što nam to sugerira? Budući da čak četiri od šest trećeplasiranih momčadi iz skupina prolaze dalje – ukupno 16 ekipa od početnih 24 – iznimno je bitno gol razliku održati na što prihvatljivijoj razini. Odnosno, što bliže nuli – ako već ne može biti u plusu. Po svoj prilici, grupnu će fazu zbog toga obilježiti nedostatak rizika, posebno kod slabijih reprezentacija.

Čuvanje minimalnog poraza

Uzmimo za primjer utakmicu koja otvara turnir. U njoj se sastaju Francuska – domaćin te jedan od favorita – i Rumunjska, jedna od najdefenzivnijih momčadi na Euru. Rumunji su u kvalifikacijama postigli tek 11 golova u 10 utakmica, ali su i primili samo dva (!), i to jedan od Mađarske i jedan od Finske; selekcija izbornika Anghela Iordanescua ostala je neporažena u svojoj skupini, s pet pobjeda i pet remija.

Povede li Francuska u toj utakmici, Rumunjska vjerojatno neće baš ništa mijenjati u svom pristupu, jer joj je strateški isplativije da čuva minimalni poraz nego da se otvori kako bi eventualno izjednačila, ali time i riskirala drugi primljeni gol. Ako uspije izgubiti samo 0-1, čekaju je još dvije utakmice protiv suparnika znatno slabijih od Francuske: Švicarske i Albanije. Pa čak i ako od Švicarske izgubi 0-1, još uvijek pobjedom nad Albanijom vrlo vjerojatno prolazi dalje.

A na ovom Euru, po prvi put proširenom s 16 na 24 reprezentacije, nije samo jedna “Rumunjska”. Njen grupni suparnik Albanija, primjerice, u kvalifikacijama nije primila nijedan gol u gostima. Wales i Slovačka u skupini B, Ukrajina i Sjeverna Irska u skupini C, Irska u skupini E te Mađarska u skupini F gotovo su tipične kontraške momčadi, koje znaju da otvorenim pristupom samo umanjuju sebi šanse. Nekoliko reprezentacija – recimo Poljska, Rusija, Island – negdje je između proaktivnosti i reaktivnosti.

Skupina u kojoj je Hrvatska

Zapravo jedina grupa u kojoj sve četiri ekipe “žele igrati nogomet” je ona hrvatska – premda je i tu za očekivati da će Hrvatska, Turska i Češka zaigrati defenzivno protiv Španjolske, kao možda i to da će Česi i (vjerojatnije) Turci usvojiti sličan, mada možda ne baš radikalan, pristup protiv Čačićevih izabranika.

S druge strane, jake reprezentacije – one koje svakako očekuju plasman u idući krug – možda će u prvoj utakmici nastupiti s više rizika, računajući da i u slučaju neuspjeha imaju još dvije da dosegnu potrebni bodovni konto, ali pitanje je koliko će to biti učinkovito ako se suparnik poreda u čvrsti blok s desetoricom iza lopte.

Na otvaranjima skupina tako ćemo vrlo vjerojatno gledati više-manje bunker Rumunjske protiv Francuske, Albanije protiv Švicarske, Sjeverne Irske protiv Poljske, Ukrajine protiv Njemačke, Islanda protiv Portugala…

Izbornici imaju malo vremena s igračima

U vremenu nogometne globalizacije mnoge se reprezentativne selekcije – poglavito one s puno talenta, ali i s nacionalnim ligama koje se ekonomski ne mogu oduprijeti eliti, kao što su Hrvatska i mnoge druge – sastoje od igrača razasutih posvuda po Europi (pa i šire). Njihovi izbornici imaju vrlo malo vremena za rad s njima i naprosto ne mogu, sve i da žele i sve i da znaju, usaditi im neke iole kompleksnije mehanizme unutar taktičkog pristupa.

Stoga se mnogi fokusiraju na čvrsti blok kao temelj, a dalje od toga je dobrim dijelom improvizacija: “Puno je lakše naučiti se braniti, nego napadati”, govorio je Tomislav Ivić. “Također je za to potrebno znatno manje vremena.”

Zbog toga su Europska i Svjetska prvenstva odavno prestala biti događanja na kojima se predstavljaju najnoviji, cutting edge taktički trendovi. Eventualno na njima možemo vidjeti refleksiju nekih od već postojećih u klupskom nogometu, a ovaj put je najizglednije da bi to mogao biti reaktivni, pa i pomalo retro pristup Leicester Citya i Atletico Madrida nego nešto progresivnije.

Nedostatak pravog rješenja u napadu

Očekivane iznimke su, možda, Njemačka i Španjolska – jedine dvije nacije koje imaju jaku jezgru u jednom, dva ili tri dominantna domaća kluba, a opet su i toliko jake da si mogu priuštiti eksperimente tijekom kvalifikacija i prijateljskih susreta.

Međutim, obje te momčadi pate od nedostatka pravog rješenja – barem onog svjetske klase – u napadu, i moglo bi se dogoditi da obje igraju s lažnom devetkom, barem u jednom dijelu svojih nastupa. Što nije ništa loše, ali gomilanje igrača u sredini terena i nije najučinkovitija taktika protiv suparnika koji “parkira autobus”, jer to se vrlo često svodi na “rukometni” napad s puno pettinga, a premalo penetracije.

90 minuta dosađivanja

A zapravo nijedna momčad na Euru nema i vrhunski vezni red i napadača svjetske klase. Hrvatska je po tom pitanju jedna od onih koji najviše obećavaju – nažalost, samo po tom pitanju. Vrlo je vjerojatno da ćemo u grupnoj fazi, pa vjerojatno i do četvrtfinala, u velikoj većini slučajeva gledati jednu te istu utakmicu: jednu momčad koja izrazito napada i drugu koja se izrazito brani.

A ovo drugo je, pamtite Ivićeve riječi, puno lakše naučiti. Zatim će doći one u kojima nitko ne preuzima i rizik, u kojima se 90 minuta dosađujemo osim ako neki “krumpir” ne zaluta u mrežu, a najrjeđi će biti oni susreti s obostranom željom za nadigravanjem. Dobra je vijest da bismo u takvom odnosu snaga mogli vidjeti jako puno iznenađenja…