Gorak život u Sisku tri godine nakon potresa: 'To su vam sve političke igre. Zbog njihovih prepucavanja ovdje ništa ne ide kako treba'

Napukli zidovi, fasade i otpala žbuka te oštećeni krovovi stambenih objekata na koje su se tijekom podrhtavanja sručili teški dimnjaci čest su prizor na koji nailazimo dok prolazimo ulicama. Veliki broj kuća i stanova više nije upotrebljiv, a stradala je i povijesna arhitektonska ostavština.

Nakon potresa spavala u autu

U ove tri godine obnova Siska, u koju su dosad po podacima resornog ministarstva uložena 132 milijuna eura, išla je sporo. Sličan tempo na terenu vlada i danas. Tek se nešto malo ubrzao ususret nadolazećim izborima, što je vidljivo na javnim građevinama obavijenim skelama iza kojih se čuju zvukovi hiltica i ostale popratne građevinske mašinerije.

Diljem grada još ima objekata koji nisu srušeni i imaju crvene naljepnice. Među njima je i zgrada kod autobusnog i željezničkog kolodvora, na adresi Rimska ulica 36, u kojoj je živjela Ivanka Kralj. Prije no što smo se zaputili na lokaciju, telefonski smo se čuli s njom jer se trenutno nalazi u Osijeku.

“Nakon potresa sam sa sinom nekoliko dana spavala u autu, a onda mi je stigao poziv iz Osijeka, od sportaša iz nogometnog kluba Metalac koji su gledali vijesti. Moj broj imali su još od 2005. jer su tada pomogli mom teško bolesnom sinu i kupili mu pulsni oksimetar. Pitali su nas želimo li u Slavoniju, odgovorili smo potvrdno”, priča Ivanka.

Podovi i plafoni od trstike

U Osijeku su tri mjeseca živjeli u stanu koji koristi klub, a onda su u tom gradu dobili novi smještaj nakon što su se obratili Centru za socijalnu skrb i Uredu za stambeno zbrinjavanje. “Trebao nam je adekvatniji prostor zbog sina – stopostotni je invalid, slijep je, a imao je i četiri operacije tumora na kralježnici”, govori.

Priča nam da je njena zgrada u Sisku sasvim devastirana te da stanari već dvije i pol godine čekaju na obnovu. Smatra da ju je odavno trebalo srušiti te da njenu već narušenu statiku dodatno ugrožava i promet “toboganom”, prometnicom koja ide s Mosta Gromova (koji spaja stari i novi Sisak), prolazi pored zgrade i vodi prema centru grada.

No, umjesto rušenja, taj objekt ide u konstruktivnu obnovu. Naša sugovornica kaže da je nedavno objavljen natječaj te da je navodno poznato i tko će biti izvođač radova. “Unatoč tome, konkretnih odgovora nema, a stanarima nad glavom visi tisuću pitanja. Samo ću reći da čak 90 posto stanova ima podove i plafone od trstike, tako da nitko od nas nije siguran da će konstruktivna obnova riješiti taj problem”, tvrdi ona.

Žrtve političkih prepucavanja

Ivanka smatra da obnova ide presporo, pogotovo u mjestima u kojima HDZ nije na vlasti, poput Siska. “Prošle su tri godine i ne znam kad ćemo se sin i ja vratiti u naš dom”, kaže. Kada smo stigli pred njenu zgradu, u oči nam upada uništena fasada i napukle cigle, a na krovištu je vidljiva ogromna rupa prekrivena najlonom.

“Alo momci, što trebate”, viče nam starija žena s klupe u kutku dvorišta. Dolazimo do nje i objašnjavamo joj zbog čega smo došli, spominjemo gospođu Ivanku, a ona vadi cigaretu iz kutije i vrti je u rukama. “Sve što vam je rekla je točno”, kazuje nam. I ona, poput Ivanke, posljednje tri godine čeka da se vrati u svoj dom. Blagim tonom kaže da trenutno živi u Blinjskom Kutu, mjestašcu udaljenom osam kilometara od Siska.

Zašto je sada ovdje, dolazi li pred zgradu zbog uspomena? “Djelomično i zbog toga. Svi stanari dolaze svako malo kada imaju vremena, održavamo dvorište”, govori. Ni ona nema pretjerane vjere u obnovu. “To su vam sve političke igre. U županiji je HDZ na vlasti, a u gradu SDP. Zbog njihovih prepucavanja ništa ne ide kako treba.” Tu rečenicu čut ćemo u još nekoliko navrata u razgovorima s građanima.

‘Očajne možeš instruirati’

U kvartu Caprag, poznatijem pod nazivom Željezara, nazvanom po nekad slavnoj industrijskoj tvrtki koju su političke strukture godinama komadale sve do njena gašenja, tezu o okršaju stranaka tumači nam rođeni Siščanin i novinar Večernjeg lista Danijel Prerad, dobro upućen u obnovu grada.

“Mnogi koji u Sisku nisu uspjeli riješiti svoju situaciju otišli bi u Ured za obnovu u Petrinju. Ovdje bi im rekli da nemaju nikakvih prava, a tamo da imaju. To je očito politička igra Grada i Županije, HDZ-a i SDP-a, i to se osjeti. Građane taj sukob smeta.

Nažalost, kada su ljudi očajni možeš ih instruirati. Tako je jedan čovjek u kontejnerskom naselju bio uvjeren da mu gradonačelnica Kristina Ikić Baniček ne želi dati stan, a zapravo se trebao obratiti Županiji. Ljudi su iskorišteni za političko prepucavanje”, govori dok sjedimo u kvartovskom kafiću s pogledom na kontejnere preko ceste.

Policija odvodila ljude

“Kontejnerska naselja su uklonjena, doduše ne sva. Neka, poput ovog, su ostala, to je i sam ministar Bačić spominjao”, kaže Prerad, a to potvrđuje i resorno ministarstvo, iz kojeg navode da su ovakva naselja ostala još samo u Cvetkovićevoj i Fistrovićevoj ulici te da je u njima smješteno 47 osoba.

“Riječ je o modularnim stambenim naseljima koja imaju WC, zajedničke prostorije, i u njima su još neki ljudi koji nisu imali gdje biti. Generalno, u tim su kontejnerima oni koji nemaju pravo na obnovu, najčešće socijalni slučajevi”, kaže i dodaje da je tijekom raseljavanja ljudi iz ovih limenki bilo svakakvih scena te da je neke morala odvoditi i policija.

Govoreći o obnovi, kaže da se ona u posljednjih godinu dana u Sisku pokrenula – na javnim objektima. Obnavljaju se škole, domovi zdravlja, ali dinamika je prilično spora. “U Sisku je veliki problem centar grada, koji je pod kulturnom zaštitom. Svaki izvođač radova i građanin će vam reći da je zaštita kulture u gradu malo pretjerana”, kaže ovaj novinar.

Priča nam da su tijekom obnove kulturnih dobara već stradavali radnici. “Razgovarali smo s izvođačima, koji kažu da im nije jasno zašto se moraju čuvati opasne stvari na takvim građevinama. Jedan izvođač radova koji radi na dosta kulturnih objekata u Sisačko-moslavačkoj županiji, kad smo ga pitali o kulturnoj obnovi, rekao je: ‘Oni od nas traže da sačuvamo kamen, a nije ih briga kako sačuvati kamen i radnika'”, kazuje.

Urušavanje kulturnih dobara

Kaže da se i prije nekoliko tjedana tijekom obnove urušio dio Tuškanove kuće, zaštićenog spomenika kulture, i to baš na dijelu gdje se znaju skupljati mladi. Srećom, dodaje, sve se dogodilo tijekom noći i nitko nije stradao. No, dva tjedna kasnije, nakon našeg razgovora, došlo je do novog urušavanja, u kojem su ozbiljno stradala dvojica radnika.

“Ministarstvo kulture je za taj objekt platilo Geodetskom fakultetu 3D snimanje, kako bi se zgrada mogla obnavljati po svim detaljima kakva je bila, ali unatoč 3D snimanju cijele zgrade, odlučeno je čuvati pročelje. Nije mi to najjasnije. Ako je zgrada opasna, sruši je pa ako već imaš snimke lako ju je ponovno izgraditi po njima”, veli Prerad. Nije mu to jedina nelogičnost.

Obnova Tuškanove kuće, zaštićenog spomenika kultureSpominje Stari most, koji je zbog rekonstrukcije nakon potresa obučen u metalno ruho, a u međuvremenu je pušten u promet. “Vidio sam na fotografijama da se taj most pjeskari. Zanimljivo je da ga je prije nekih sedam godina Grad Sisak pjeskario kako bi ga se očistilo. Ministarstvo kulture zabranilo je da se to radi zbog potencijalnih oštećenja, a Grad je dobio kaznu od 10 tisuća kuna. Sad se očito može sve”, priča nam.

Propadanje natječaja zbog visokih ponuda

Kaže i da postoje problemi s raspisanim natječajima za izvođače radove. Mnogi od njih, tvrdi, propadaju jer stižu ponude koje su 30 posto više od procjene. To nam potvrđuje i Ministarstvo graditeljstva. Kako navode, od siječnja pa do kraja godine ukupno je poništeno 37 postupaka javne nabave za izvođenje radova na području petrinjskog i zagrebačkog potresa.

“Oni se odnose na 397 lokacija, od čega se 18 lokacija odnosi na zamjensku gradnju obiteljskih kuća, 81 lokacija na konstrukcijsku obnovu i 299 lokacija na nekonstrukcijsku obnovu. U poništenim postupcima javne nabave zaprimljene su ponude, međutim iste su bile iznad procijenjene vrijednosti i to više od 30, a pojedine čak i više od 100 posto”, odgovaraju iz Ministarstva.

‘Kuće od crvenih postale zelene’

Kao i na Baniji, obnova privatnih objekata zapinje, kaže Prerad. Ističe da neke obitelji ni dan-danas ne znaju hoće li im se kuće rušiti ili ne. “Na objektima su mijenjane naljepnice iz crvenih u zelene, svašta je tu bilo. Ljudi su već pomalo oguglali i izgubili nadu da će biti bolje. Recimo, jedna se kuća gradi po 11 mjeseci.

Kad sam pitao Ministarstvo koliko kuća trebaju napraviti na našem području, oni nisu imali odgovor. Ima pokoja koja je obnovljena, ali one su najmanje vidljive u Sisku. Veći su problem oštećene višestambene zgrade”, kaže i pokazuje na zgrade preko puta kafića u kojem sjedimo. Nalaze se u ulici Hrvatskog narodnog preporoda i sve redom su teško oštećene u potresu.

U njima je živjelo oko 350 ljudi, a sada su to zgrade duhova, osim jedne. Na broju 6 živi Blaž Anđelić. Dočekuje nas ispred ulaznih vrata i pokazuje na papir koji je na njima zalijepljen. “Evo, pogledajte. Na zgradi je dokument koji potvrđuje da ju treba ukloniti, a to još nije učinjeno”, veli.

Nema grijanja ni vode

Ulazimo u zgradu i penjemo se do praznih poštanskih sandučića s prezimenima bivših stanara. Blaž pokazuje na svoj. “Ja još jedini primam poštu”, dobaci. Zidovi zgrade prošarani su širokim pukotinama. Takva scenografija prati nas sve do njegovog stana.

Uvodi nas i objašnjava da u stanu nema ni vode, a ni grijanja. Struja još funkcionira, kaže, upirući prstom u malenu grijalicu. “S time se grijem. Pođite do WC-a da vidite kako spremam vodu”, govori.

U kupaonici pored školjke kante i boce, dupkom pune. “Natočim ih gdje stignem i donesem ovdje. To mi je za obavljanje higijene.” Tu i tamo ode se istuširati i prespavati kod kolegice, ali većinu vremena provodi u svom stanu. Iz njega, kaže, nema namjeru otići.

Dva puta izgubili papirologiju

Priča da je od Grada tražio da ga smjeste u adekvatniji stan. Nudili su mu ih u drugim gradovima u okolici. “Htjeli su me poslati u Vojnić, odbio sam to. Ja sam 50-postotni ratni vojni invalid, imam dijabetes, doktorica mi je tu blizu i stalno moram kod nje po terapije”, objašnjava.

Tvrdi da je pomoć zatražio i kod gradonačelnice Ikić Baniček i njenog zamjenika Marka Kričke, ali kaže da nisu imali vremena za razgovor s njim. Duboko uzdahne, prođe rukom preko ćelave glave pa posegne za fasciklom s papirima. Na svakom piše “Zahtjev za stambeno zbrinjavanje”. Podastire ih pred nas.

“Tri puta sam ih predavao u petrinjski Ured za obnovu, a dva puta su ih izgubili”, govori. Jedan zahtjev predao je 12. srpnja ove godine, drugi 25. srpnja, a treći 12. prosinca. “Sve što su tražili dostavio sam, čak i dokumente koji pokazuju da sam prijavljen i živim na ovoj adresi. Nisam dobio niti jednokratnu pomoć, ništa. Samo tražim normalan smještaj u Sisku dok ne krene obnova, ako uopće krene.”

Prva kuća izgrađena u Sisku

Što će biti sa zgradom, ne može reći. Nakon što smo se rastali s njime, porukom nam naknadno javlja da mu je iz petrinjskog Ureda za obnovu rečeno da sam pronađe nekakav smještaj te da ću mu ga država subvencionirati s 325 eura.

Stupili smo u kontakt s Josipom Brlić, čijoj je obitelji kuća prva izgrađena u Sisku. Ne zahvaljujući državi, već donacijama i inicijativi građana Vrbovca, Brckovljana, Dubrave, Farkaševca, Gradeca i Preseke.

“Jedino što imam za reći jest da je naš spas bio gospodin Robert Grubec koji je sa svojim sposobnostima našao donacije. On je bio naše svjetlo na kraju tunela, a obnovu na području Siska ne bih uopće komentirala”, kaže Josipa rezolutno.

Time je, zaključuje, rekla sve o toj temi.

---

Prvi nastavak Kronika s Banije, reportažu iz Gline, možete pročitati ovdje, drugi nastavak, reportažu iz Petrinje ovdje, a treći, reportažu iz Hrvatske Kostajnice i okolnih sela – ovdje.