No, sada Državni inspektorat u odgovoru za Telegram tvrdi da više nisu imali izbora osim izdati dozvolu za rušenje zbog stanja zgrade. Tako međutim ne misle u zagrebačkom Gradskom zavodu za zaštitu spomenika. Telegram je u posjedu dopisa Inspektoratu 27. travnja u kojem ih Zavod izravno optužuju za nesuradnju i netransparentnost po pitanju očuvanja “visoko valorizirane povijesne zgrade”. Navode kako ju je sadašnji vlasnik namjerno dodatno uništavao, pri čemu se ogriješio o Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

Kronologija nemoći institucija

Dopis, koji potpisuje pročelnica Zavoda Lana Križaj, zapravo je još jedan otužni primjer nemoći institucija pred snalažljivim investitorima. Križaj navodi kronologiju propadanja zgrade i niz pokušaja vlasnika da zaobiđu pravila i konzervatore.

To uključuje i akciju u svibnju 2020. kada su, tvrdeći da je građevinu znatno oštetio potres i da imaju sve potrebne dozvole, doveli bager i već idućeg dana skinuli čitav krov te potom nastavili sami dalje uništavati zgradu. Zavod je tada izdao rješenje o obustavi radova jer nisu imali njihovu suglasnost, ali to nije spriječilo Zakladu da još nekoliko puta pokuša srušiti zgradu. Zavod ih je stoga prijavio Državnom inspektoratu, Upravi za zaštitu kulturne baštine te policiji.

Zgrada snimljena u svibnju 2020., dakle debelo nakon potresa za koji vlasnici tvrde da ju je uništio:

Zgrada snimljena mjesec dana kasnije, u lipnju 2020.:

Zgrada snimljena ovaj tjedan:

Kupovali vrijeme dok zgrada trune

Pročelnica nadalje ističe da su još u listopadu 2020. vlasnika zgrade obavijestili da 27. siječnja 2021. ističe rok do kojeg moraju provesti utvrđene mjere zaštite kulturnog dobra. Rok je prošao bez da se Zaklada javila pa ih je Zavod pozvao na sastanak kako bi bili upozoreni na “neprihvatljiv odnos prema zgradi”. Zaklada je ignorirala i tu obavijest.

Kako se ništa nije pomicalo niti po pitanju rekonstrukcije zgrade, niti njene zaštite, Zavod je triput obavijestio vlasnika da omogući izvide radi utvrđivanja i izdavanja novih mjera zaštite. Prvi put su im odgovorili da tijekom ljeta u Zagrebu nema nikoga tko bi im to mogao omogućiti. U listopadu 2022. su tvrdili da je jedini čovjek koji im može otvoriti vrata bolestan, a 20. prosinca iste godine su pak zatražili odgodu izvida do 24. siječnja 2023. Ubrzo je postalo jasno i zašto.

Naime, 23. prosinca 2022. Zavodu je stigla obavijest Državnog inspektorata da su još u kolovozu donijeli rješenje kojim se određuje uklanjanje “potresom uništene stambene zgrade na adresi Ribnjak 46 koja predstavlja opasnost”. Pročelnica Križaj u dopisu pritom zamjećuje kako je vlasnik taj isti dan Zavod obavijestio da odustaju od odgode novih mjera zaštite kulturnog dobra, pozivajući se na rješenje Inspektorata. Iako na to zakonski imaju pravo, Inspektorat nije Zavodu dao uvid u rješenje o uklanjanju.

Križaj nakon svega zaključuje kako je razvidno da se vlasnik ponašao suprotno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Konkretnije, da nije čuvao, redovito održavao i proveo propisane mjere zaštite već ga je “svjesnim i namjernim djelovanjem dodatno uništavao u namjeri da mu smanji utvrđenu kulturno – povijesnu vrijednost i u konačnici, u cijelosti ukloni”. Sličan dojam dobili su i Telegramovi novinari, kada su nam prije tri godine iz Zaklade priznali da im projekt duhovnog centra stoji zbog te kuće te da su izračunali da bi obnova zgrade bila skupa i neisplativa.

Obaviještena Inspekcija Ministarstva kulture i medija

Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode potvrdio nam je autentičnost dopisa. Za Telegram kažu da su po zaprimljenoj prijavi nastavka radova rušenja Vile Peroš, 08. svibnja, obavili izvid na lokaciji Ribnjak 46. Opisuju da su zatekli otvoreno gradilište, bez službenih osoba i bez oznaka, skele i ograde te radnike koji su ručno uklanjali dijelove pročelja i začelja zgrade, “pri čemu je građevinski materijal nekontrolirano padao na dvorište, na balkon susjedne zgrade i ulicu Ribnjak, o čemu je obaviještena i inspekcija”.

Kažu kako je važno istaknuti i da vlasnik zgrade nije poduzeo mjere zaštite propisane još prije potresa te da od njih nije ishodio rješenje o uklanjanju zgrade nakon potresa. Objašnjavaju da se uklanjanje u zaštićenoj povijesnoj cjelini ne može izvesti, osim u izvanrednim okolnostima, bez odobrenja Zavoda.

Utvrđivanje tih “izvanrednih okolnosti” je izmjenom Zakona o obnovi i Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, u listopadu 2021., povjereno Inspektoratu i to u slučaju kada je nepokretno kulturno dobro, građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihov dio oštećen ili uništen zbog nastanka izvanrednih okolnosti “što predstavlja neposrednu prijetnju sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području, a ta se prijetnja ne može na drugi način otkloniti”.

Sud tvrdi jedno, Inspektorat drugo

Razmjer apsurdnosti čitave priče oko značajnog zdanja, koje je izvorno pripadalo Marku Perošu, slikaru i nastavniku koji je surađivao s Hermannom Bolléom, dodatno je pak pojačala odluka Visokog upravnog suda u Zagrebu donesena 21. veljače ove godine. Dakle, nekoliko mjeseci nakon što je Državni inspektorat dopustio rušenje, sud je odbio žalbu Zaklade na spomenutu zabranu uklanjanja vile iz 2020.godine. Sud je pritom još jednom potvrdio da nisu ishodili sve potrebne dozvole.

Zaklada je u žalbi isticala kako se vilu ne može rekonstruirati, tvrdeći da bi svaki takav pokušaj predstavljao opasnost za ljude i imovinu, da vila nije pojedinačno kulturno dobro, te da prvostupanjsko tijelo nije nadležno zabraniti radove koji se poduzimaju zbog uklanjanja opasnosti od urušavanja.

Visoki upravni sud u odbijenici navodi kako je nesporno utvrđeno da je vila izgrađena unutar Povijesne urbane cjeline Grada Zagreb, u zoni zaštite A, te da je za izvođenje bilo kakvih radova na njoj potrebno odobrenje nadležnog tijela.

Uklanjanje plaćaju građani, a ne Opus Dei

Državni inspektorat odgovorio nam je kako su u prvom kvartalu 2022. zaprimili “predstavku” kojom se traži pregled secesijske vile na Ribnjaku jer predstavlja opasnost za prolaznike i okolne zgrade. Objašnjavaju kako su nakon obavljenog nadzora i izrađenog elaborata zaključili da je doista opasna pa je građevinski inspektor donio rješenje o uklanjanju. Presuda Visokog upravnog suda ih, tvrde, uopće ne obvezuje.

“Državni inspektorat nije upoznat s eventualnim upravnim sporovima koji se odnose na navedenu zgradu, a koje su vodila druga upravna tijela, a isto tako ishod istih ne utječe na postupak građevinske inspekcije Državnog inspektora”, pišu u odgovoru u kojem su nam nekoliko puta naglasili da je zgrada opasnost za prolaznike i okolne zgrade.

Valja primijetiti kako uklanjanje jednog od spomenika secesijske arhitekture neće platiti Zaklada, koja ga je i dovela do ruševnog stanja, već građani. Naime, Inspektorat je za rušenje raspisao javni natječaj na koji su se javile dvije tvrtke. Jeftinijoj ponudi je nedostajao troškovnik pa je diskvalificirana i na kraju je izabrana ona skuplja – tvrtke Joning d.o.o. iz Zagreba. Oni će tako za taj posao dobiti 230.588 eura. Inače, tu istu tvrtku angažirala je i Zaklada prilikom pokušaja nelegalnog rušenje zgrade 2020. godine.

Iako smo ga ovaj tjedan nekoliko puta zvali, predstavnik Zaklade dostojanstvo i nada, Vuko Brigljević, do objave ovog teksta nije se javio.