“Istup Aleksandra Stankovića koji se izložio knjigom Depra stoga je izuzetno važan za društvo. Detaljno opisuje kako je i koliko patio, brutalno iskreno piše o iskustvima u djetinjstvu za koje od Freuda znamo da su osnova psihoanalize. Stankovićeva je knjiga ohrabrujuća za one koji u ovom trenutku pate i ključno da je da vide kako se depresija može prevladati i istodobno kreirati uspješnu karijeru”.

Priznavanje problema je znak snage

Zbog još jednog detalja vjeruje da je Stankovićeva knjiga veliki korak. Iako depresija hvata sve slojeve i socioekonomske skupine, žene su sklonije tražiti pomoć nego muškarci. “Zato muškarce treba poticati i učiti da razgovor o emocionalnim i mentalnim problemima nije znak slabosti nego jakosti. Stanković je zbog svog čina jači, a ne slabiji jer je uostalom briga i odgovornost za vlastito zdravlje pa tako i mentalno, znak zrelosti, snage i hrabrosti”.

Spominje primjer norveškog premijera Kjella Magnea Bondevika kojemu je, dok je bio u kabinetu, dijagnosticirana depresija. Danima je osjećao cijeli niz simptoma od tuge, nesanice, nedostatka energije, problema s koncentracijom i povećane anksioznosti. Javno je priznao depresiju, izliječio se, i ponovno pobijedio na izborima. Hrvatska nije Norveška, ni po nalazištima nafte i plina, ni po bogatstvu mirovinskog fonda niti po iskrenosti političara da progovore o problemima.

Nešto se ipak pomaknulo prema naprijed, ocjenjuje Pongrac. Prijelomni trenutak u evoluciji stava struke te naročito političkih struktura i institucija bilo je razdoblje pandemije kada je narasla svijest da je depresija ozbiljan javnozdravstveni problem. “Tijekom tog razdoblja, mentalno zdravlje je prešlo od marginalne društvene teme u mainstream. Ljudi su postali svjesni da se bez brige za mentalno zdravlje ne može te da cijela zajednica mora o tome skrbiti. Socijalna izolacija i smanjeno kretanje tijekom lockdowna utjecalo je na pojačanje simptoma depresije i anksioznosti”, veli.

Zabrinjavajuće brojke suicida mladih

“Depresija je već prije bila veliki problem budući da baratamo procjenom da je oko 400.000 hrvatskih građana imalo neki oblik depresije. Stanje je sada vjerojatno gore nego ikada, ali je porasla svijest da se treba raditi na prevenciji depresije i suicida. Poznato je da je oko 50 posto svih izvršenih suicida povezano s nekim oblikom depresije te je upravo to prostor gdje možemo napraviti krupne korake. Doslovno se može spasiti ljudski život”.

Brojke su zabrinjavajuće. Lani je u Hrvatskoj 529 osoba sebi oduzelo život – 128 žena, 401 muškarac, što je više od zbroja preminulih u prometnim nesrećama i ubojstvima. “Najgori je ipak porast suicida među mladima, čak 52 posto više mladih diglo je ruku na sebe u odnosu na prethodnu godinu. Po stopi samoubojstava pri vrhu smo u EU, a još uvijek nemamo nacionalnu strategiju za borbu protiv suicida”.

Pongrac kaže da se na nacionalnoj razini moraju poduzimati akcije kojima bi se pomoglo mladim osobama u postpandemijskom razdoblju budući da je njihov psihosocijalni razvoj za vrijeme pandemije bio jako ugrožen. “Mladi su najviše bili pogođeni protupandemijskim mjerama, jer je to bio udar na njihov psihosocijalni razvoj. Sada kreću u fazu posttraumatske stresne reakcije, a to je psihološka prorada traume”.

Zašto nema nacionalnog plana prevencije

Važno bi bilo da svi nastavnici u školama, od osnovnih do fakulteta, smanje očekivanja prema performansama učenika. “Ljudi, jednostavno, moraju proraditi posttraumatske reakcije koje su se nakupile. Treba im dati oduška, smanjiti očekivanja. Ta će se skupina oporaviti, učinkovitost će se povećati, potrebno je za njih imati malo razumijevanja i strpljenja”.

Zabrinut je što unatoč crnoj statistici Hrvatska još nema niti nacionalnu strategiju za prevenciju suicida niti akcijski plan. Predlaže, primjerice, male, jednostavne i nimalo skupe korake: da telefoni za pomoć osobama koje se nalaze u akutnoj suicidalnoj krizi budu na nacionalnoj razini besplatni i pamtljivi brojevi. “Primjerice, broj Centra za krizna stanja ima sedam različitih znamenaka i nije nigdje oglašavan”, ističe.

“Važna je konstantna destigmatizacija mentalnog zdravlja i deinstitucionalizacija. U suvremenoj europskoj psihijatriji postoji sve snažniji pokret da se liječenje ne fokusira samo na bolnice, nego da se uklopi u zajednicu. Mnoge zemlje stvaraju mobilne timove koji pomažu osobama, aktivno je civilno društvo, puno se radi na sudjelovanju u sustavu peer podrške što se kod nas zove stručnjaci po iskustvu. Takvi su ljudi u borbi protiv depresije i prevenciji suicida dragocjeni, jer su sami prošli akutne krize i šalju poruku da se depresija može prevladati. Oni su ti koji kažu: zbog toga što patite niste manje vrijedni. Vlastitim iskustvom pomažu drugima, pa nisu nimalo stigmatizirajući”, kaže.

S malo resursa može se spasiti život

Danas je na agendi Europske unije deinstitucionalizacija brige za mentalno zdravlje koja se usmjerava od bolničkih institucija prema zajednici. “Pitanje je samo koja će zemlja koristiti kakav model i koliko je spremna brzo takav pristup implementirati”, komentira.

Pongrac ponavlja da se depresija uspješno liječi uz pomoć lijekova i psihoterapije. “S vrlo malo resursa možete spasiti život. Za razliku od fizičkih bolesti gdje liječenje zna biti skupo i zahtjevno, u području mentalnog zdravlja se nekome razgovorom može spasiti život. Zamislite koliko je to jeftinije!”. Cilj im je da ljudi u depresiji znaju da nisu nepopravljivo slomljeni, da njihova depresija nije niti pojedinačni neuspjeh niti abnormalnost, da nisu ‘mentalno bolesni’, da su vjerojatno doživjeli nešto bolno što je bilo teško procesuirati i proraditi.

Nedostaje​ nekoliko ključnih elemenata. “U Hrvatskoj je moguće dobiti individualnu psihoterapiju samo jednom mjesečno, što je nedovoljno. Trebalo bi povećati tu frekventnost, jer je razgovor jednom tjedno optimalan. Dostupnost individualne psihoterapije za mlade osobe bi bio nužan korak”. Pongrac predlaže i edukaciju mladih. “Bila bi korisna psihoedukacija mladih u obrazovnim institucijama, treba ih naučiti da govore o svojim osjećajima i razvijati u startu važnost brige za mentalno zdravlje. Trebali bismo ih naučiti i osnovnim informacijama gdje potražiti pomoć”.

Stručni timovi i stručnjaci po iskustvu

Udruga Životna linija pruža izravnu podršku i pomoć suicidalnim i depresivnim osobama kao i osobama s poteškoćama mentalnog zdravlja. Svakog tjedna održavaju radionice od onih za emocionalnu potporu, kreativne radionice za mentalno zdravlje, radionice plesa i opuštanja. Stručni su im savjetnici i supervizori prof. dr. sc. Ante Bagarić, specijalist psihijatar, prof. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić, specijalistica psihijatar, predsjednica Hrvatskog društva za kliničku psihijatriju HLZ-a i stručnjakinja za mentalno zdravlje s visokim ugledom u cijeloj Europskoj uniji te prim. dr. sc. Sanja Martić-Biočina.

Neki članovi Udruge su educirani na Institutu za grupnu analizu u Zagrebu. Pongrac kaže kako im se nedavno pridružila nova članica s kojom pokreće grupu za potporu članovima obitelji i bliskim osobama ljudi koji su počinili suicid. Bit će to prva takva radionica u Hrvatskoj i regiji.

Članica koja je to teško iskustvo doživjela u Sjedinjenim Državama, vodit će grupu po modelu stručnjak po iskustvu. “Puno je lakše otvoriti se osobi koja je preživjela sličnu traumu nego nekom stručnjaku koji je izvan, i pomalo iznad toga. Već sada je u kontaktu s neki osobama čije su bliske osobe izvršile samoubojstvo i kroz razgovore im pruža individualnu podršku”, kaže.

Uvijek su ključni prvi koraci

Za one koji osjećaju da ih muči ozbiljan problem nudi praktične savjete. “Prvi je korak da nam se osobe koje osjećaju da imaju problema s mentalnim zdravljem jave, jer je dobro što prije tražiti pomoć. Savjetovat ćemo najbolje psihijatre, psihoterapeute i psihologe, ovisno o težini i vrsti problema. Već taj tjedan mogu biti uključeni u naše radionice, budući da kod nas nema liste čekanja kao u zdravstvenom sustavu u kojem čekate i na prvi pregled. A na prvi termin psihoterapije ponekad čekate duže od šest mjeseci. Istodobno, osigurali smo pomoć u obliku emocionalne pomoći, uživo i online, tako da se ljudi iz cijele Hrvatske se mogu pridružiti”.

Naučili su u Udruzi da ne treba forsirati. “Ljudi imaju različite potrebe, neki biraju vjerske ili alternativne metode. Kada osoba pokazuje početni otpor, pustimo i ne navaljujemo. Nekima treba vrijeme da se odluče potražiti pomoć najčešće, zbog autostigmatizacije. Kada se nekoga nagovara ili previše entuzijastično potiče može se otvoriti kontrareakcija još većeg povlačenja”.

---

Knjigu Depra Aleksandra Stankovića možete kupiti u svim boljim knjižarama po Hrvatskoj, a dostupna je i preko Telegramovog webshopa. Svi pretplatnici Telegrama knjigu mogu kupiti po posebnoj cijeni od 14,99 eura, dok je u redovnoj prodaji za 19,99 eura.