Poznanik čovjeka poginulog u sudaru s Banožićem: 'Kad je mjesto poharalo nevrijeme, svima je pomagao nakon posla'
Obrtnik Goran Šarić jučer je poginuo u frontalnom sudaru s terencem bivšeg ministra Banožića
I dalje stižu reakcije Privlačana na smrt njihovog sugrađanina Gorana Šarića, četrdesetogodišnjeg obrtnika na čiji je kombi svojim terencem u gustoj magli frontalno naletio sada bivši ministar obrane Mario Banožić, dok je, prema informacijama medija, išao u lov.
Šarić je na mjestu poginuo, a Banožić je s teškim tjelesnim ozljedama prebačen u vinkovačku bolnicu, iz koje je kasnije prebačen u KBC Osijek, gdje je i dalje na liječenju. Stanje mu je stabilno, no nije pri punoj svijesti, stoga Banožiću nije rečeno što se dogodilo, niti da je smijenjen s dužnosti.
Jučerašnjih događaja itekako su svjesni u Privlaci. Jutarnji list je pokušao razgovarati s nekim Privlačanima, no uglavnom nisu bili spremni za razgovor, osim šturog odgovora kako u mjestu vlada velika žalost. Za konkretniji razgovor nije bio raspoložen niti župnik.
Nakon posla pomagao je ljudima sanirati štete od nevremena
No, Jutarnji je ipak uspio razgovarati s umirovljenim nastavnikom fizike i kemije Markom Vidovićem, koji je imao nekoliko lijepih riječi o preminulom Šariću. Vidović ističe da uvijek kada netko mlad umre, a u Privlaci je ove godine u prometnim nesrećama živote izgubilo četvero mladih ljudi, drugi imaju tendenciju pričati o tome kako je preminuli bio dobar čovjek.
“U Goranovom slučaju, on je stvarno bio takav. Uljudan, pristojan i vrijedan čovjek, kojeg poznajem još od djetinjstva, jer sam mu predavao kemiju, fiziku, prvu pomoć i obranu i zaštitu, a bio sam mu i trener u našoj rukometnoj sekciji. Nikada nisam čuo nikoga tko je na njega imao bilo kakvu primjedbu, a uvijek se isticao odgovornim društvenim ponašanjem. Kada nas je ljetos poharalo nevrijeme i kada su nam kuće ostale bez krovova, on je išao redom i uz svoj posao od kojeg je živio dodatno i pomagao ljudima da se saniraju posljedice nevremena”, priča Vidović.
Šarić je cijeli život bio vrijedan čovjek
Vidović dalje priča kako se sjeća da je Goran kao dijete, još u osnovnoj školi, pričao kako će ići u neki zanat. “Bio je dobar, vrlo dobar učenik i uvijek je pričao da će završiti za nekog majstora. Bio je, inače, dobar rukometaš, iako je bio dešnjak ja sam ga koristio na desnom krilu, gdje se isticao svojim izvijanjem i ubojitošću, pa sam mu govorio da bi trebao otići u neki ozbiljniji klub trenirati, da ima perspektivu, ali on mi je rekao da se od rukometa ne može živjeti i da mora završiti neku tehničku školu. Tako je i bilo”, priča Vidović.
Nastavlja da su Šarića svi u Privlaci znali kao cijenjenog i poštenog majstora, koji je jedno vrijeme radio u Njemačkoj. “Što reći, cijelo selo je u šoku, zovemo jedni druge i kukamo si međusobno, jer je ovo već četvrti izgubljeni mladi život u kratkom razdoblju. Velika je to tuga, naglasio je naš sugovornik, kojemu nije jasno kako je i zašto došlo do te nesreće”, dodaje Vidović.
Vidović dalje priča kako se u subotu ustao prije šest sati, te da je u selu bila rijetka magla. No, budući da se nesreća dogodila na otvorenoj cesti, pretpostavlja da je tamo magla bila osjetno gušća, kako je to i uobičajeno.
Izrazito vrijedan čovjek koji je volio svoje kćeri
O reakcijama Privlačana na Šarićevu smrt pisali smo i jučer. Šarićev prijatelj je za 24sata izjavio da je bio “vrijedan čovjek, koji je volio prirodu i šumu, a najviše je volio svoje dvije kćeri”. “Znam ga već dugo godina i vrlo često smo se družili jer su nas povezivali zajednički prijatelji, a kako je on uvijek volio velika druženja i ekipu, često smo se nalazili na kućnim druženjima”, ispričao je prijatelj.
Lijepe riječi za Šarića imali su i oni koji ga nisu najbolje poznavali. Tako je i načelnik Privlake, Darko Galić, ispričao da je Šarić bio pristojan i dobar čovjek. “Mogu samo izraziti veliku i iskrenu sućut obitelji poginuloga Gorana, a mi ćemo kao Općina sa svoje strane pomoći koliko smo u mogućnosti”, rekao je Galić.
Goranov rođak Ivica Perkunić jučer je za HRT rekao da se Šarić “svim srcem borio za svoju djecu i za svoju obitelj”. “Radio je gađevinske radove, išao u Njmečaku, svugdje da bi prehranio svoju obitelj i mamu koja je s njim. Još uvijek mi nismo svjesni da njega nema. Ne možemo doći k sebi kako se to moglo desiti i eto, što da vam kažem, nije nam lako. Goran je bio pravi dečko, dobar i vrijedan dečko”, rekao je Perkunić.