Rastu koncesijske naknade za eksploataciju šljunka, kamena, soli... Iz Vlade tvrde da će više novca ići lokalnoj zajednici
Te novosti donosi prijedlog Uredbe o naknadi za koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina
Vlada predlaže značajno povećanje koncesijskih naknada za eksploataciju mineralnih sirovina i povećanje udjela koji će pripasti općinama i gradovima kod podjele novca koji se prikupi od tih naknada. Riječ je o naknadama koje plaćaju oni koji dobiju koncesiju za eksploataciju, primjerice, građevinskog pijeska, šljunka, ciglarske gline, građevinskog ili arhitektonskog kamena, sirovine za proizvodnju cementa, morske soli.
Te novosti donosi prijedlog Uredbe o naknadi za koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina, koja je trenutno u javnom savjetovanju. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja za većinu promjena navodi kako se predlažu “na traženje jedinica lokalne samouprave”.
Naknade iste 10 godina
Naknade koje država, i na nacionalnoj i lokalnoj razini, prikuplja od tih koncesija nisu se mijenjale već deset godina.
Fiksni dio naknade tako se, bez obzira na veličinu eksploatacijskog polja, podiže na minimalno 200 eura po hektaru, dok je dosad bio od sto do 1200 kuna, ovisno o veličini polja i vrsti sirovine koja se eksploatira. Ovaj dio naknade u potpunosti je prihod lokalne zajednice.
Raste varijabilni dio
Varijabilni dio naknade i dalje će se određivati kao postotak tržišne vrijednosti sirovina koju poduzetnik prikupi, ali oni koji su plaćali pet posto te vrijednosti ubuduće bi trebali plaćati sedam i pol posto. Za građevinski pijesak, šljunak iz morskog dna i sol dosad se plaćala naknada od tri posto tržišne vrijednosti i ona se neće mijenjati.
Mijenja se podjela te naknade pa će lokalnim vlastima na čijem se teritoriju nalazi eksploatacijsko polje pripadati 40 posto, umjesto 30 posto tog novca. Državni udio smanjuje se s 50 na 40 posto. Županije će, kao i dosad, dobivati 20 posto varijabilnog dijela naknade.
Namjenska naknada
Velika je novost uvođenje namjenske naknade i ona će iznositi 2,5 posto tržišne vrijednosti otkopane sirovine. Cijeli iznos te naknade dobivat će lokalne vlasti, a koristit će se za sanaciju šteta nastalih rudarskim djelatnostima u lokalnoj zajednici. U Uredbi se precizno navodi da se taj novac može koristiti isključivo za projekte zaštite okoliša, prirode, kulturne baštine i povijesne baštine, ali i građenje i održavanje komunalne infrastrukture.
Od ove su naknade izuzeti oni koji dobiju koncesiju za građevinski pijesak i šljunak iz morskog dna, kao i sve vrste soli, koji plaćaju i nižu varijabilnu naknadu.
Napuštena stara polja
Uvođenjem namjenskog dijela koncesijske naknade Ministarstvo gospodarstva očito želi osigurati novac za sanaciju šteta koje će nastati u okolišu nakon napuštanja polja. To je ministarstvo prije nešto više od godinu dana izašlo s podatkom da u Hrvatskoj postoje 133 neaktivna eksploatacijska polja koja nisu sanirana.
Radi toga se išlo i u izmjene Zakona o rudarstvu, kako bi se propisao model sanacije, a iz ovog ministarstva su tada objasnili da su ta polja uglavnom napuštena prije 1990-ih i da je teško pronaći gospodarske subjekte koji bi se teretili za trošak njihove sanacije. U svim aktualnim slučajevima lokalne vlasti će prikupljati novac dok su polja aktivna i dok onaj tko ima koncesiju zarađuje novac pa bi mogle reagirati čim šteta nastane.