Da nije oporbe, premijerov plan samoukidanja općina bio bi kataklizma. Ovako je samo katastrofa
Plenkovićev HDZ sabotira vlastitog premijera
U zemlji gdje se (pre)golem broj općina pravda ispravljanjem komunističkih nepravdi, brojem krava u privatnom vlasništvu i umjetničkim razvitkom, nije ni moglo završiti drugačije: Vladina reforma lokalne samouprave, u kojoj se od općina očekuje da same sebe ukinu, od početka je bila osuđena na propast.
Mada im Vlada nudi poticaje, općine se – sasvim očekivano i uz, moguće, jednu jedinu iznimku na krajnjem istoku zemlje – nemaju namjeru samoukinuti. Lokalne vlasti pristaju tek na tzv. funkcionalno spajanje; da imaju zajedničkog službenika, upravni odjel, ustanovu poput vrtića ili komunalnu tvrtku – za što im Vlada daje financijske poticaje.
Ni Vlada više ne vjeruje
Da je Vladina reforma podbacila, vidljivo je i iz državnog proračuna otkud se izdvaja novac za motiviranje općina: planiranih 13,3 milijuna eura u nedavnom je rebalansu smanjeno na tek pet milijuna. Čak ni u Vladi više ne vjeruju da će do kraja godine uspjeti potrošiti sva planirana sredstva.
Precizni podaci o dosadašnjim isplatama koje vodi Ministarstvo financija, daju, međutim, još jedan intrigantan sloj priči o rezultatima Vladine reforme. Nakon lokalnih izbora 2021. HDZ je, dakako, ostao dominantna politička stranka na lokalnoj razini. Ali u popisu općina i gradova koji sudjeluju u funkcionalnom spajanju koje gura HDZ-ova Vlada, HDZ-ovi općine i gradovi uopće ne dominiraju.
Tko dominira listom?
Dapače. Blic analiza podataka, na koje su nas uputili u resoru ministra Marka Primorca, pokazuje da među 80-ak lokalnih jedinica kojima su lani i ove godine (dosad) isplaćeni poticaji, tek nešto više od trećine čine gradovi i općine kojima upravljaju HDZ-ovi čelnici ili, rjeđe, političari iz stranaka koje su na nacionalnoj razini dio vladajuće koalicije.
Na listi je, uz to, 50-ak gradova i općina kojima upravljaju nezavisni (grado)načelnici ili ljudi iz stranaka koje su u Saboru oporba HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Drugim riječima, bez nezavisnih i oporbenih političara, slika Vladine reforme na terenu bila bi još lošija. Iako HDZ, ponovimo, dominira na lokalnoj razini; na zadnjim izborima su osvojili 223 načelnika (od 428 općina).
Suradnja svih boja
Prema podacima Ministarstva financija, u nizu lokalnih sredina koje se “funkcionalno spajaju” došlo je do međustranačke suradnje. Općine i gradovi imaju zajedničke komunalne ili poljoprivredne redare, zajednički dječji vrtić ili knjižnicu, zajedničko prijevozno poduzeće, dok su im čelnici iz različitih političkih opcija. Ima tu suradnje HDZ-a i nezavisnih, IDS-a, HDZ-a i Možemo, SDP-a i IDS-a, HDZ-a i SDP-a…
Među svojevrsne rekordere funkcionalnog spajanja svrstale su se istarske lokalne jedinice. Grad Pazin se, s okolnim općinama, javio za zajedničkog službenika za poslove izdavanja službenih novina, za službu komunalnog redarstva, za gradsku knjižnicu i za dječji vrtić (neke od tih funkcija spojene su odavno, ali to je sasvim druga priča).
Stranački gledano, radi se o šarolikom društvu, od Možemo i IDS-a do HDZ-a i SDP-a. Kod funkcionalnog spajanja stranačke boje očito nisu presudne. Pa ipak, zvuči pomalo apsurdno da reformu koju gura HDZ-ova Vlada – i koja je upravo toj Vladi bitna zbog ispunjavanja uvjeta za isplatu europskog novca – na terenu više guraju neke druge političke opcije nego HDZ.
Katastrofa vs. kataklizma
Prije nekoliko tjedana, ministar financija Primorac u Saboru je izjavio da je za funkcionalno spajanje stiglo 67 zahtjeva „kojima su obuhvaćene 284 jedinice lokalne samouprave“. Kad smo u njegovom resoru pitali zašto su te brojke bitno drugačije od podataka na koje su nas oni sami uputili, odgovorili su nam da objavljuju samo pozitivno riješene zahtjeve, a ministar je govorio i o onima koji se tek rješavaju.
Neka sljedeća statistika mogla bi, dakle, možda prevagnuti u korist HDZ-a. Ali dok se to ne dogodi, moguće je jedino zaključiti da bi, bez nezavisnih i oporbenih opcija, rezultati Vladine reforme lokalne samouprave bili kataklizmični. Ovako su samo katastrofalni.