Analiza: 8 stvari o golemoj vijesti da bi Rimac mogao preuzeti Bugatti

1. Kako bi se preuzimanje odigralo?

Porsche, koji je u vlasništvu Volkswagena i već sada ima 15,5 posto udjela u Rimac automobilima, želi doći do 49 postotnog udjela u kompaniji. Dakle, njemački VW je već odavno prepoznao vrijednost Rimac automobila. Osnivač kompanije Mate Rimac, trenutno ima još 51 posto u kompaniji, no udjele također imaju Hyundai, Koenigsegg, Jaguar, austrijska Magna, te kineski Camel Group, proizvođač baterija.

Prema izvještaju, Bugatti bi mogao doći pod okrilje Rimca bez ikakve izmjene novca, već bi se za to preuzimanje isključivo dao udio u kompaniji. Bugatti u posljednje vrijeme zbog ekonomske situacije u svijetu nosi vrijednost od oko 500 milijuna eura, dok je prema nekim posljednjim izračunima kompanija Mate Rimca procijenjena na oko 570 milijuna eura. Dakle, Rimčeva kompanija stara tek 11 godina, vrjednija je kompanija od jednog od najglasovitijih proizvođača automobila u povijesti.

2. Zašto je uopće Bugatti legendaran?

Prvi automobil koji je proizveo Ettore Bugatti proizveden je neposredno prije drugog svjetskog rata, dok su prvi sportski uspjesi kompanije počeli tek u 1920-im godinama. Bugattijev Type 35 iz 1924. godine osvojio je više od dvije tisuće utrka, a time je poznat i kao najuspješniji trkaći automobil u povijesti. Bugatti je u svojoj bogatoj povijesti došao i do čuvenih pobjeda, poput one na Le Mansu 1939. godine, kada su vozači Pierre Veyron (po kojem je nazvan prvi Bugatti u VW-ovoj režiji) i Jean-Pierre Wimille pobijedili nastupivši samo s jednim automobilom i ograničenim budžetom.

Bugatti se uz trkaće automobile bavio i proizvodnjom luksuznih i sportskih automobila, pa se pod tim znakom proizvelo i nekoliko modela koji slove za jedne od najljepših automobila u povijesti. Vjerojatno ponajbolji primjer je Atlantic iz 1930-ih godina. No, Bugatti je unatoč velikim uspjesima bankrotirao 1963. godine, kada ga je kupio proizvođač Hispano-Suiza.

Do 1987. godine, Bugatti je bio gotovo zaboravljeno ime, sve dok ga nije kupio talijanski investitor Romano Artioli. Pod njegovim vlasništvom, izrađen je EB110, koji je slovio za jedan od najmodernijih sportskih automobila početka 1990-ih. Artioli je imao velike planove za Bugatti, pa je 1993. preuzeo i engleski Lotus, koji je 1995. morao prodati zbog financijskih problema malezijskom Protonu. Kompaniju je prodao Dauer Racingu, od kojeg je VW na koncu kupio ime Bugatti.

3. Zašto ga VW onda uopće želi prodati?

Upravo zbog svoje legendarne povijesti, VW-ov šef Ferdinand Piëch, unuk osnivača Porschea i VW-a, Ferdinanda Porschea, odlučio je kupiti ime Bugatti. Taj brend mu je trebao za ostvarenje svoje vizije. Piech je htio stvoriti automobil koji troši samo jednu litru goriva, ponajbolji luksuzni automobil na svijetu, te najbrži cestovni automobil. Pod VW-ovim znakom, uspio je napraviti prva dva dijela vizije. Serijski XL1, koji je trošio (oko) jedne litre ušao je u serijsku proizvodnju 2013. godine, dok je VW Phaeton među automobilskim novinarima slovio kao ponajbolji luksuzni automobil koji može parirati Rolls Royceu, premda nije zabilježio tržišni uspjeh.

No, Bugatti je bio Piechov najdraži projekt. Premda su pod njegovim vodstvom kupljeni Bentley i Lamborghini, s Bugattijem je imao najveće planove. Bugatti Veyron izašao je 2005. godine, a brojao je preko 1000 konjskih snaga s kojima je postizao preko 400 kilometara na sat. Veyron je ušao u legendu i postao automobil od kojeg su svi drugi htjeli biti brži, a Piech je ostvario treći dio svoje vizije. Time je Bugatti, samo s jednim modelom financiran milijardama eura VW-a, vraćen u svoj legendarni status koji je imao početkom 20. stoljeća.

VW Group, sada kada Piech više nije na vlasti, ali niti više među živima, ima drugu strategiju. Svi resursi VW-a su sada usmjereni u masivan investicijski program fokusiran na budućnost i u tri jasne kategorije – elektrifikacija, digitalizacija i autonomna vožnja.

4. A što je s Piechovom obitelji?

Članovi obitelji Ferdinanda Piecha još uvijek imaju 53,1 posto kontrolnog udjela unutar grupe, preko svoje holding tvrtke Porsche SE. Kako će se njih natjerati da se slože s prepuštanjem Bugattija, hobističkog projekta Ferdinanda Piecha, Rimac Automobilima? Pa ključ toga je upravo Porsche, jedina kompanija unutar VW grupacije koja im je bitnija od Bugattija. Još bitnije, od takvog sporazuma pogodovale bi sve strane u dogovoru. Porsche je već krenuo stazama elektrifikacije novim modelom Taycan, koji je praktički jedina ozbiljnija konkurencija najbržem Teslinom Modelu S.

Rimac je u svojih, za automobilskih svijet kratkih, 11 godina stekao golemu reputaciju, dijelom i zbog svojeg Concept Two, koji ubrzava za 1,85 sekundi do sto kilometara na sat, znatno brže od 2,5 sekundi koliko treba novom Bugatti Chironu. No, Rimac automobili su se progurali na scenu i kao ozbiljan tehnološki partner raznim kompanijama koje žele elektrificirati svoju ponudu.

5. Što bi Rimac automobili dobili iz ovoga?

Tržišna vrijednost Rimčevog startupa je oko pola milijarde eura, slično kao i Bugattijeva. Ako Buggati uđe u njihovo okrilje, vrijednost Rimac automobila prijeći će milijardu eura, odnosno ući će u razred jednoroga, što za sobom povlači sasvim druge razmjere privlačenja investicija. Bugatti je marka koja nosi povijesni pedigre. Jedan od najvećih izazova za Rimac automobile trenutno je zadovoljiti potrebe tržišta, odnosno, proizvesti dovoljno automobila za svoje kupce.

Preuzimanjem Bugattija, pretpostavlja se, Rimac automobili preuzeli bi i Bugattijevu tvornicu u Molsheimu, gdje je Bugatti samo 2017. godine proizveo 70 primjeraka Chirona, dok su Rimac automobili sveukupno proizveli nekoliko primjeraka Concept Onea i C_two. Inače, tvornica u Molsheimu smještena je u francuski dvorac Château Saint Jean, koji je nekoć bio gostinjska kuća osnivača Ettorea Bugattija. Originalna Bugattijeva tvornica još uvijek je u rukama francuske kompanije Snecma, koja ju nije bila spremna prodati ni VW-u.

6. Što Porsche dobiva iz ovoga?

Porsche, koji je kako smo već istaknuli, već počeo svoju tranziciju na električna vozila, dobio bi još veći pristup tehnologiji Rimac automobila, pogotovo baterijskim sustavima, koji su jedno od problematičnih područja za električne automobile. U najmanju ruku, za Rimac automobile možemo reći da su eksperti za baterije električnih vozila. Dovoljno je za spomenuti da Rimac automobili proizvode baterije ne samo za svoje automobile, već i za Koenigsegg Regeru i Pininfarina Battistu.

7. Kakve bi modele mogao proizvoditi Bugatti pod Rimac automobilima?

Pa, sasvim je logično za očekivati da će se, ako ga Rimac preuzme, pod brendom Bugattija proizvoditi električni automobili. Bugatti je i pod vodstvom VW-a razmatrao takve opcije. Bugattijev prvi serijski električni automobil o kojem se pisalo krajem 2019. godine, trebao je biti “jeftiniji” model s četiri sjedala. Planirana cijena mu je bila između 550 tisuća i 1,1 milijun eura, što je ipak znatno manje od 2,7 milijuna eura koliko su tražili za Chiron.

Bugatti je tada navodno bio u pregovorima s krovnim VW-om, od kojeg su tražili dodatne resurse kako bi mogli razviti automobil. Pretpostavljalo se da se radi o automobilu s četiri sjedala, no karoserijski oblik bio je nepoznanica. Razmatrao se navodno grand tourer ili crossover automobil, odnosno, nešto nalik SUV-u. CEO Stephan Winkelmann rekao je da su pregovori bili teški, no uvjeravao je vodstvo VW-a da se radi o iznimno bitnom modelu za budućnost Bugattija. O tom mogućem modelu, od tada se nije baš pisalo niti pričalo.

8. Što će biti s Winkelmannom i ostalim prestižnim markama?

Ako nadzorni odbor potvrdi preuzimanje, teško je za vjerovati da će sadašnji Bugattijev CEO Winkelmann ostati na svojoj poziciji. Kolaju i glasine da Bugatti nije jedini brend kojeg VW želi prodati. Za prodaju se razmatraju i Lamborghini, Seat, Ital Design, Bentley i Ducati.

Motor1 piše da je VW već održao pregovore s nekim kompanijama oko prodaje tih brendova, no pandemija koronavirusa ih je zaustavila. Prije dvije godine, procijenjena vrijednost tih prestižnih kompanija pod VW-ovim krovom iznosila je preko 23 milijardi eura, no u današnjoj situaciji, teško da im vrijednost premašuje 15 milijardi.