EP je, dakle, odgodio spornu direktivu o autorskim pravima; jedna od kritičarki zakona objašnjava zašto je to važno
Pričali smo s Leinom Meštrović, osnivačicom jedine hrvatske udruge za digitalna prava
Europski parlament danas je većinom glasova odlučio kako još uvijek ne mogu početi pregovori Vijeća EU i Europske komisije o polemičnoj Uredbi o autorskim pravima koja bi mogla u potpunosti promijeniti internet kakav danas poznajemo. Jedna od ozbiljnijih kritičarki ove uredbe je Leina Meštrović, osnivačica Digitalne Demokracije, prve i jedine udruge za digitalna prava u Hrvatskoj s kojom smo kratko pričali.
Iako je prijedlog odbačen, Meštrović smatra kako je zabrinjavajuće koliki broj zastupnika ga je danas podržao. “Ovaj rezultat glasanja ustvari pokazuje kako je 278 zastupnika mislilo da je uvođenje ove odredbe dobra ideja. Nakon svog lobiranja, nakon svih statističkih analiza koje su pokazale kako nema ekonomske koristi od prijedloga, oni su i dalje mislili da je prijedlog dobar. Realno, jedini koji bi mogli imati korist od ovog prijedloga su neki izdavači novina u Njemačkoj, koji su snažno lobirali za uvođenje ove odredbe. Oni misle da bi njima, kada ne bi bilo interneta, tiraža porasla”, kaže.
Meštrović se referira na članak 11 Uredbe o autorskim pravima, prema kojem bi izdavači dobili veća autorska prava na svoja djela, ali bi oni koji prenose njihov sadržaj to morali platiti. U praksi, taj Članak 11 naprosto bi uništio način na koji danas konzumiramo vijesti. Svaka poveznica koja bi se, primjerice, dijelila na tražilici morala bi biti plaćena, odnosno, uveo bi se tzv. “porez na linkove”. Time bi se do članaka na internetu dolazilo teže, zbog čega bi im pala čitanost, dok bi možda klasičnim novinama porasla, zbog nedostatka informacija na internetu.
O svemu se počelo pričati prekasno
U cijeloj priči problematično je, kaže Meštrović, što se većina ljudi u ovaj problem uključila u zadnji tren kad je, s obzirom na kompleksnost nacionalnih i europskih politika, bilo teško utjecati na odluke. “Ovo je sada bilo pet do dvanaest, i dobro da se stvorila svijest i kritična masa koja je reagirala”, kaže. Međutim, naglašava Meštrović, postoje i pozitivne strane koje su nastale u borbi protiv usvajanja ovakve direktive. Zbog nje su se stvorili određeni kontakti koji bi se sad mogli nastaviti. “Ovo je bila izvanredna situacija. Stvorile su se neke veze koje se nikad prije ne bi stvorile. Nikada do sada nismo mogli vidjeti nekog iz eBaya kako sjedi u istoj prostoriji s aktivistom za digitalna prava i s nekim tko je došao iz knjižnice”, kaže.
Dobrim smatra i to što je ovaj prijedlog bio toliko sulud da je zadirao u dobro organizirane profesionalne zajednice, poput softverske. “To što je prijedlog sulud je bila prava sreća. Njime bi se praktički mogle uništiti platforme za kolaborativnu izradu softvera, poput GitHuba. Danas nitko sam ne piše softver od početka do kraja, već se on radi s pomoći drugih ljudi, najčešće putem već napisanih dijelova softverskog koda”, kaže i dodaje kako su se kompanije poput Githuba morale individualno boriti kako bi postale iznimke u zakonu. Kaže kako je tim zakonom Europska unija ustvari napala intelektualnu elitu Europe koja je snažno reagirala. “Upravo je i ta elita dobrim dijelom pridonijela ovakvom rezultatu glasanja”, kaže.
Za platforme kao što su GitHub, problematičan je Članak 13 Uredbe. Prema njemu, internetske platforme s većom količinom sadržaja koji učitavaju korisnici, neovisno o tome radi li se o slikama s godišnjeg odmora ili dijelu računalnog koda, morat će nadzirati i filtrirati učitani sadržaj te sprječavati eventualno kršenje autorskih prava. Računala i njihovi algoritmi naprosto nisu dovoljno napredni da bi razumjeli kontekst objava pa bi se moglo dogoditi da uklanjaju sadržaj i u slučaju kada to nije potrebno. Problematično je što bi takav sustav, recimo, možda krivo javio da se neki dio softverskog koda objavljenog na GitHubu koristi bez dopuštenja, dok se on, zapravo, bez ikakvih ograničenja može koristiti u stotinama različitih softvera.
Dobro, što će se sada dalje događati?
No, što će se događati sada kad je prijedlog ipak odbijen? Meštrović pojašnjava da će on sada ići na Vijeće EU na odlučivanje, nakon čega će se krenuti s analizom spornih članaka. Jedan od mogućih scenarija je i da se prijedlog po Vijeću povlači godinama. Ipak, naglašava Meštrović, sada je sve javno. “Sada je vrlo nezgodno što su se angažirala nacionalna zakonodavstva, pa će svi gledati na odluke zemalja članica. Zamislimo situaciju u kojoj neka IT kompanija zove premijera i kaže mu da njima zarada ovisi o tom zakonu, gdje nastaje još jedan problem”, kaže.
“Premijeri imaju i dužnost prema vanjskoj politici, prema nekim vanjskim čimbenicima, a premijer će, u nekom trenutku, od njih zasigurno trebati uslugu. Premijer može pomisliti da, ako on ne usvoji ovaj zahtjev kojeg gura Njemačka, da mu ista ta Njemačka neće odobriti kredit koji će mu trebati za spašavanje, recimo, mirovinskog sustava. Ono za što se mi sad moramo zalagati je da rasprava i dalje ostane javna te da pokušamo utjecati na one koji donose odluke”, kaže.
Ove legislature treba modificirati i usuglasiti s osnovnom poveljom ljudskih prava. Taj zakon sada neće nestati, ali se isto tako, kaže Meštrović, preko ljeta neće ništa događati. “Nitko u Bruxellesu ne radi preko ljeta. Parlament je zatvoren, neće biti sjednica Vijeća, a u rujnu Parlament nastavlja rad, pa prijedlog ide u trijalog. To je prilika da se izađe s nekim pametnijim amandmanima, jer oni definitivno postoje”, kaže. Dakle, najbitnije je da u devetom mjesecu, zastupnici neće glasati o identičnom prijedlogu o kakvom su glasali danas. To izlasavanje nepovjerenja je, zapravo, bila i poanta ovog glasanja, kaže. “Oni sada moraju izaći s pametnijim rješenjima, a što će oni izmisliti, to ćemo tek vidjeti. Postoje neka kompromisna rješenja i pametni prijedlozi, no što će biti poslije ljeta, zaista ne znam”, zaključila je Meštrović.