Eurostat je prije nekoliko dana objavio prvu procjenu stvarne individualne potrošnje za 2020. godinu, koja pokazuje da je Hrvatska i dalje druga najsiromašnija članica Europske unije, odmah iza Bugarske. Na tu poziciju došli smo prije pet godina, nakon što smo se 2015. izjednačili s Rumunjskom.
Obje zemlje 2015. godine bile su na 58 posto prosjeka Europske unije. Sada je Rumunjska na 79 posto, a Hrvatska na 67 posto prosjeka Europske unije. Rumunjska je napredovala za 21, a Hrvatska za tek 9 postotnih bodova.
Ne treba čuditi da smo među najsiromašnijim zemljama EU
Ovakvo zaostajanje zapravo ne treba čuditi, s obzirom na to da smo i na gotovo svim drugim ljestvicama relevantnim za ekonomski razvoj redovno pri ili na samom dnu. Na primjer, ovih dana objavljena je IMD-ov “Godišnjak svjetske konkurentnosti 2021.” gdje je Hrvatska također pozicionirana kao najnekonkurentnija članica Europske unije, a u mnogim područjima smo na samom dnu i na svjetskoj razini.
Zabrinjava to što Vlada zapravo ni nema ambicije pokrenuti promjene koje bi Hrvatsku, u smislu ekonomskog razvoja ubacile u “višu brzinu”. Vidljivo je to iz prošle godine predstavljene Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine u kojoj su izneseni neki prilično neambiciozni ciljevi, prema kojima ćemo i dalje biti jedna od najlošijih zemalja članica EU.
Hrvatska se ni ne namjerava odlijepiti s dna
Tako je, na primjer, predviđeno da će Hrvatska do 2030. godine dosegnuti 75 posto prosjeka BDP-a Europske unije. To je rast od 10 postotnih bodova, s obzirom na to da smo sada na 65 posto prosjeka. No, mnoge nama slične zemlje, već danas su na otprilike sličnoj razini, ili daleko iznad.
Na primjer Poljska je 2019. bila na 73 posto prosjeka EU. Slovačka je na 74 posto. Susjedni Slovenci prije dvije godine bili su na 88 posto prosjeka EU, dok je češki BDP premašio 90 posto prosjeka. S obzirom na to da ni te zemlje ne namjeravaju stajati na mjestu u sljedećih deset godina, jasno je da će Hrvatska i dalje biti među najsiromašnijima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zemlja propuštenih prilika
Ništa ambiciozniji nisu ni kada je u pitanju konkurentnost, pa je tako kao cilj do 2030. postavljeno 45. mjesto na ljestvici globalne konkurentnosti. Za usporedbu, Mađarska je već sada na 42., Slovenija na 40. a Češka na 34. mjestu na ljestvici globalne konkurentnosti. Iznad Hrvatske su, naravno, i sve ostale zemlje EU.
Sve ove brojke i pozicije na ljestvicama podsjetnik su na prilike koje je Hrvatska propustila u posljednjih dvadesetak godina. Zbog niza problema koji su svima dobro poznati, od birokratiziranosti, kompliciranih zakona, korupcije, lošeg pravosuđa, kompliciranog poreznog sustava itd., strane investicije su nas uglavnom zaobilazile i odlazile u neke druge zemlje srednje i istočne Europe. Industrija je u međuvremenu propala, te smo postali ovisni o turizmu.
Hrvatska ekonomija danas je znatno sporija u odnosu na zemlje poput Češke, Poljske ili Slovačke, te jedva dosižemo rast BDP-a od dva do tri posto. Tako da je vrlo izvjesno da će se zaostajanje i dalje nastaviti, da će mlađi ljudi budućnost tražiti u inozemstvu, a da će se Hrvatska pretvarati u zemlju siromašnih umirovljenika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Država na čijem je čelu takva neambiciozna Vlada nema šanse napredovati
Država na čijem je čelu takva neambiciozna Vlada nema nikakve šanse napredovati
Hrvatska ekonomija danas je znatno sporija u odnosu na zemlje poput Češke, Poljske ili Slovačke, te jedva dosižemo rast BDP-a od dva do tri posto. Tako da je vrlo izvjesno da će se zaostajanje i dalje nastaviti, da će mlađi ljudi budućnost tražiti u inozemstvu, a da će se Hrvatska pretvarati u zemlju siromašnih umirovljenika
Eurostat je prije nekoliko dana objavio prvu procjenu stvarne individualne potrošnje za 2020. godinu, koja pokazuje da je Hrvatska i dalje druga najsiromašnija članica Europske unije, odmah iza Bugarske. Na tu poziciju došli smo prije pet godina, nakon što smo se 2015. izjednačili s Rumunjskom.
Obje zemlje 2015. godine bile su na 58 posto prosjeka Europske unije. Sada je Rumunjska na 79 posto, a Hrvatska na 67 posto prosjeka Europske unije. Rumunjska je napredovala za 21, a Hrvatska za tek 9 postotnih bodova.
Ne treba čuditi da smo među najsiromašnijim zemljama EU
Ovakvo zaostajanje zapravo ne treba čuditi, s obzirom na to da smo i na gotovo svim drugim ljestvicama relevantnim za ekonomski razvoj redovno pri ili na samom dnu. Na primjer, ovih dana objavljena je IMD-ov “Godišnjak svjetske konkurentnosti 2021.” gdje je Hrvatska također pozicionirana kao najnekonkurentnija članica Europske unije, a u mnogim područjima smo na samom dnu i na svjetskoj razini.
Zabrinjava to što Vlada zapravo ni nema ambicije pokrenuti promjene koje bi Hrvatsku, u smislu ekonomskog razvoja ubacile u “višu brzinu”. Vidljivo je to iz prošle godine predstavljene Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine u kojoj su izneseni neki prilično neambiciozni ciljevi, prema kojima ćemo i dalje biti jedna od najlošijih zemalja članica EU.
Hrvatska se ni ne namjerava odlijepiti s dna
Tako je, na primjer, predviđeno da će Hrvatska do 2030. godine dosegnuti 75 posto prosjeka BDP-a Europske unije. To je rast od 10 postotnih bodova, s obzirom na to da smo sada na 65 posto prosjeka. No, mnoge nama slične zemlje, već danas su na otprilike sličnoj razini, ili daleko iznad.
Na primjer Poljska je 2019. bila na 73 posto prosjeka EU. Slovačka je na 74 posto. Susjedni Slovenci prije dvije godine bili su na 88 posto prosjeka EU, dok je češki BDP premašio 90 posto prosjeka. S obzirom na to da ni te zemlje ne namjeravaju stajati na mjestu u sljedećih deset godina, jasno je da će Hrvatska i dalje biti među najsiromašnijima.
Zemlja propuštenih prilika
Ništa ambiciozniji nisu ni kada je u pitanju konkurentnost, pa je tako kao cilj do 2030. postavljeno 45. mjesto na ljestvici globalne konkurentnosti. Za usporedbu, Mađarska je već sada na 42., Slovenija na 40. a Češka na 34. mjestu na ljestvici globalne konkurentnosti. Iznad Hrvatske su, naravno, i sve ostale zemlje EU.
Sve ove brojke i pozicije na ljestvicama podsjetnik su na prilike koje je Hrvatska propustila u posljednjih dvadesetak godina. Zbog niza problema koji su svima dobro poznati, od birokratiziranosti, kompliciranih zakona, korupcije, lošeg pravosuđa, kompliciranog poreznog sustava itd., strane investicije su nas uglavnom zaobilazile i odlazile u neke druge zemlje srednje i istočne Europe. Industrija je u međuvremenu propala, te smo postali ovisni o turizmu.
Hrvatska ekonomija danas je znatno sporija u odnosu na zemlje poput Češke, Poljske ili Slovačke, te jedva dosižemo rast BDP-a od dva do tri posto. Tako da je vrlo izvjesno da će se zaostajanje i dalje nastaviti, da će mlađi ljudi budućnost tražiti u inozemstvu, a da će se Hrvatska pretvarati u zemlju siromašnih umirovljenika.