Izišao je novi film o slomu Wall Streeta a ovo je 11 najboljih filmova o ludilu i financijskim krizama

The Big Short (Adam McKay, 2015.)

Temeljen na istoimenom romanu Michaela Lewisa o balonu nekretninskih kredita čije je pucanje izazvalo svjetsku financijsku krizu 2008., The Big Short je priča o četvorici investitora s ogromnim ulozima na tržištu nekretnina i na burzama.

Christian Bale je ekscentrični neurolog koji vodi hedge fond i zna da će se tržište urušiti, Steve Carel igra lik temeljen na stvarnom direktoru hedge fonda Steveu Eismanu koji se na nagovor Ryana Goslinga bogati na obveznicama koje banke izdaju da bi pokrile toksične kredite, a Brad Pitt pomaže dvojici novih ulagača da prežive u kataklizmi koja nastaje kad se bankarska shema s kreditima počne urušavati. Adam McKay htio je dočarati kakav je osjećaj biti u toj igri, bivši broker Turney Duff koji ga je recenzirao za CNBC kaže da je uspio.

Američko ludilo (Frank Capra, 1932.)

U svom melodramatičnom filmu o pljački banke Capra je pokušao pokazati moralne dvojbe i karaktere ljudi u financijskoj industriji nakn Velike depresije. Stvorio je lik predanog direktora Dicksona koji u sukobu s direktorima nakon svađe uzvikuje da je karakter najveći kapital klijenata i tvrdi da se njegove ideje temelje na idejama Alexandera Hamiltona. Gotovo cijela produkcija Warner Brosa 30-tih godina bila je osvrt na posljedice sloma burzi 1929. Caprin najbolji osvrt na Veliku depresiju bio je film It’s a Wonderful Life sa Jamesom Stewartom 1947.

Wall Street (Oliver Stone, 1987.)

Crni ponedjeljak 1987. stvorio je jak kulturni nusproizvod. Oliver Stone i Michael Douglas s filmom Wall Street odredili su ikonografiju 80tih i postavili okvir za studije Wall Streeta kroz ekscese, pohlepu i amoralnu igru njegovih likova. Da su mogli raditi filmove u vrijeme Velike panike 1873. redatelji bi vjerojatno posebnuli baš za takvom psihološkom razradom.

Vuk s Wall Streeta (Martin Scorcese, 2013.)

Martin Scorcese za Vuka s Wall Streeta radikalizirao je Stoneov pristup. Izolirao je želju za novcem koju svi pomalo dijelimo s likovima, postavio amoral kao jedini, nametnuti izbor za ispunjenje te želje i dosljedno prikazao narkotički efekt tog ispunjenja, da bi nam sve to tri sata gurao na nos dok nam ne postane dovoljno mučno da nas želja mine. Scorcese podsjeća i na to da kriza iz 2008. nema neki određeni “Crni dan”, što je čini podmuklijom, a njezine učinke difuznijima i opasnijima.

Too Big To Fail (Curtis Hanson, 2011.)

Film koji je Curtis Hanson režirao za HBO objašnjava zadnji slom Wall Streeta kroz događaje u rujnu 2008. koji kulminiraju na dan kad propada predsjednička kandidatura Republikanca Johna McCaina. Dok The Big Short prikazuje početak krize iz pozicije ulagača koji su balast sistema, Hanson vodi gledatelje na komandni most, u sam vrh sistema što daje puno širi i hladniji pogled na uzroke i narav krize.

Margin Call (JC Chandor, 2011.)

Klaustrofobična drama redatelja JC Chandora odvija se dan uoči sloma u financijskoj kompaniji, prateći kako njezini direktori kao utjelovljenja cinizma financijske industrije reagiraju na spoznaju da će za nekoliko sati njihovi postupci izazvati smak svijeta.

Kad se sve uruši, glavni direktor kompanije Jeremy Irons veteranu Kevinu Spaceyu odlično objašnjava poantu: “To je samo novac. Izmislili smo komadiće papira sa slikama da ne moramo jedni druge ubijati za hranu. Ništa nije krenulo krivo, i ništa ovoga puta nije drugačije., 1637, 1797, 1819, 37, 57, 84, 1901, 07, 29, 1937, 1974, 1987-Isuse, ta me dobro sjebala, -92, 97, 2000… Ne možemo si pomoći…Mi samo reagiramo. I kad pogađamo, puno zarađujemo.”

Rollover (Alan Pakula, 1979.)

U nizu filmova koji se bave najgorim mogućim scenarijem, svakako se izdvaja Rollover Alana Pakule koji prikazuje kako insolventnost jedne američke banke (Borough National Bank) i shema slična onoj koje su s nekretninskim kreditima osmislile američke banke 200tih, dovode do sloma cijele svjetske ekonomije. Dodatnu jezu u tom financijskom trileru izaziva ključna uloga koju u radnji imaju financijaši s Bliskog istoka gdje slom počinje paralelno s američkim. Film je izišao u prosincu 1981. nekoliko mjeseci nakon okončanja talačke krize u Teheranu.

Srebrni medvjedi (Ivan Passer, 1978.)

Film je temeljen na autobiografskom romanu The Silver Bears bankara Paula Erdmana koji je nakon sloma bazelske United California banke završio u zatvoru. Michael Caine glumi Doca Fletchera, mozak velike operacije pranja novca preko švicarske banke, vrlo slične Erdmanovoj, koja propada a on završava u zatvoru. The Silver Bears je tipični predstavnik financijskih trilera smještenih u razdoblja između kriza.

Enron: The Smartest Guys in the Room (Alex Gibney, 2005.)

Neke priče s Wall Streeta su toliko nevjerojatne da ih se može ispričati samo dokumentarcima. Jedan od najboljih ikad, snimi je Alex Gibney o trgovanju na temelju povlaštenih infromacija u Enronu, skandalu koji je uništio tisuće ulagača i zaposlenika Enrona i prvi put u javnosti potpuno razotkrio narav američke financijske industrije najavaljujući što će se dogoditi 2008.

Korporacija (Mike Achbar i Jennifer Abbott, 2003.)

Mišljenja su podijeljana oko Korporacije Mikea Achbara i Jennifer Abbott. Postoji konzenzus da je riječ o važnom dokumentarcu, ali dio publike misli da opasno koketira s teorijama zavjere. Autori se bave fenomenom pravne osobe kao izvorom svih zla financijske industrije i njezinih kriza. Pokušavajući odrediti kakva bi bila psiha te pravne osobe kojoj američki sistem daje veća prava nego fizičkim osobama, autori je dijagnosticiraju kao nezajažljivog psihopata s refleksima morskog psa i potpunim odsustvom osjećaja krivnje.

Client 9: The Rise and Fall of Eliot Spitzer (Alex Gibney, 2010.)

https://www.youtube.com/watch?v=WldZazpFy7I

Autor dokumentarca o Enronu novu je inspiraciju pronašao u propasti političke karijere njujorškog guvernera Eliota Spitzera koji je skupo platio pokušaje da porezima i revizijama ograniči samovolju banaka na Wall Streetu. Financijaši su uzvratili otkrivanjem njegovih seksualnih eskapada s eskort damama.

Killing Them Softly (Andrew Dominik, 2012.)

Reciklirajući krimić Georgea Higginsa The Friends of Eddie Coyle iz 1974, redatelj Andrew Dominik prikazuje jednu od mogućih posljedica financijske krize – nepovratno razoreno društvo. Jedan od najpoznatijim trenutaka u filmu je tirada Brada Pitta o inherentnoj zlonamjernosti novca i biznisa u Americi, koja završava mantrom što je izgovaraju mnogi glumci u filmovima o ambiciji i bogatstvu, od Raya Liotte u Dobrim momcima do Alexa Baldwina u Glengarry Glen Ross: “Jebi se – plati mi!