U skladu s hrvatskom višedesetljetnom tradicijom najprije smo čitali i gledali najave o novoj rekordnoj turističkoj sezoni. Dnevno brojanje gostiju i para još nije ni počelo, a već smo dobili javnu kuknjavu da je „lipanj podbacio“ te da „booking za srpanj i kolovoz nije u skladu s očekivanjima.“
Budući da takva kuknjava u javnom prostoru remeti sliku o svekolikim i neupitnim hrvatskim grandioznim uspjesima u doba vladavine Andreja Plenkovića, na teren su odmah istrčali ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac i direktor Hrvatske turističke zajednice Kristijan Staničić.
Od njih smo saznali da je u lipnju bilo određenih slabosti zbog drugačijega rasporeda vjerskih praznika na ključnim emitivnim tržištima, ali da smo za prvih šest mjeseci na razini rekordne 2019. godine po broju dolazaka inozemnih gostiju, a po broju noćenja zabilježeno je povećanje od 3 posto.
Strategija Sabora je čisti lažnjak
Tako je Strategija razvoja održivoga turizma do 2030. godine koju je Sabor donio u prosincu 2022. ipak još jednom prokazana kao čisti „lažnjak“ jer su njeni ključni ciljevi posvema protivni opsesivnom dosizanju i prestizanju novih rekorda u broju turističkih dolazaka i noćenja.
Za sve one koji Strategiju ipak nisu pročitali slobodan sam citirati njene ključne ciljeve: 1. Cjelogodišnji i regionalno uravnoteženiji turizam, 2. Turizam uz očuvan okoliš, prostor i klimu, 3. Konkurentan i inovativni turizam, 4. Otporan turizam. Tim ciljevima treba pridodati i rečenicu zbog koje je valjda Strategija i napisana: „Razvoj održivoga turizma u Republici Hrvatskoj ima za konačni cilj podizanje kvalitete života i rada lokalnoga stanovništva, gospodarski i društveni napredak hrvatskoga društva u cjelini.“
Cjelogodišnji turizam pao u vodu
Bilo je dovoljno da raspored vjerskih blagdana u svibnju i lipnju neznatno promijeni ritam dolazaka Bavaraca i Austrijanca u odnosu na prošle referentne godine da bi se svi od premijera pa do šefova lokalnih turističkih zajednica potrudili promovirati jedinu stvarnu, ali nenapisanu strategiju razvoja hrvatskog turizma: „Još više turističkih dolazaka i još više noćenja, i to po bilo koju cijenu!“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer da nije tako ne bi premijer Plenković svakih nekoliko dana uvjeravao cjelokupnu javnost da je pred nama još jedna rekordna turistička sezona, a ministrica turizma i direktor HTZ-a dokazivali da su ovogodišnji brojevi jednaki ili bolji od onih iz 2019. godine. I to usprkos “Strategiji razvoja održivoga turizma do 2030. godine“ koja ne samo da ne traži obaranja rekorda u broju turističkih dolazaka i noćenja već upravo suprotno, zalaže se za cjelogodišnji regionalno uravnoteženiji turizam koji respektira očuvanje okoliša i prostora.
Vrag je u detaljima
Ali kada smo već kod obaranja rekorda u turizmu, omiljene discipline Andreja Plenkovića, vrag je, kao i uvijek, u detaljima. Prije sedam godina kada je započeo svoj prvi mandat Hrvatska je imala ukupno 78 milijuna noćenja, a prošle godine 90 milijuna, što je porast od 15,38 posto, (prema podacima DZS-a). U istome razdoblju broj noćenja u hotelima (NKD 55.10) smanjen je za jedan posto, u apartmanskome smještaju (NKD 55.20) povećan je za 22,93 posto, a u kampovima (NKD 55.30) za 22.39 posto.
U hotelskome smještaju 2016. napravljeno je 29,80 posto svih noćenja, a prošle je godine taj udio smanjen na 25,58 posto. Od 2016. do 2022. udio noćenja ostvarenih u apartmanskome smještaju povećan je 47,50 posto na 50,62 posto, a u kampovima s 22,40 posto na 23,76 posto. Znači, za porast broja turističkih dolazaka i broja noćenja u proteklih sedam godina zaslužni su isključivo apartmani i kampovi, a ionako premali udio hotelskoga smještaja u ukupnome turističkom prometu je u kontinuiranome padu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer Andrej Plenković i njegovi ministri financija i turizma bili su sve ove godine pasivni promatrači ovih promjena u strukturi noćenja. Ona bi se svakako dogodila jer je došlo do promjena u navikama turista, a najveće internetske rezervacijske platforme Booking.com i Airbnb.com učinile su oglašavanje i rezervaciju smještaja jednostavnim, brzim i svima dostupnim.
Problem PDV-a za hotele
Ali to ne znači da Vlada, ponajviše svojim poreznim i regulatornim politikama, nije trebala utjecati na povećanje konkurentnosti i profitabilnosti hotelskoga smještaja, i to ne samo prema hotelijerima u drugim usporedivim zemljama već ponajviše u odnosu na svoga glavnog i najvećeg konkurenta, apartmanski smještaj u Hrvatskoj.
Ali što se može očekivati od ministarstva financija, ako čelnik HTZ-a Kristijan Staničić govoreći o nedavno napravljenoj analizi cijena hotelskoga i apartmanskoga smještaja u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji i Hrvatskoj uopće ne spomene razlike u stopi PDV-a za hotelski smještaj među tim zemljama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gospodin Staničić uspio je kazati: „Ja odgovorno tvrdim da smo mi po cijenama konkurentni“, pritom zatajivši da je u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj stopa PDV-a za hotelski smještaj i noćenje 10 posto, u Sloveniji 9,5 posto u Bugarskoj i na Cipru 9 posto, na Malti 7 posto, u Portugalu 6 posto, a jedino Grčka među usporedivim konkurentskim članicama Europske unije ima kao i Hrvatska 13 posto. Možda se nekom čini da je razlika od tri do sedam postotnih bodova u stopi PDV-a nevažna, ali u hotelskom poslu to je vrlo često profitna stopa.
Naš model turizma je apsurdan
Zahvaljujući hrvatskim žalosnim prilikama i životarenju u (ne)prosvijećenom apsolutizmu čelnik krovne turističke udruge Kristijan Staničić nije kadar ni promrsiti, a kamoli artikulirano zahtijevati smanjenje PDV-a na turistički smještaj i noćenje barem na nivo stope u susjednoj Italiji ili Sloveniji. Za tako nešto nema hrabrosti ni ministrica turizma Nikolina Brnjac, a ministar financija Marko Primorac sigurno neće ničim potaknut krenuti u rezanje bilo kojega od poreznih prihoda.
Hrvatski model turizma posve je apsurdan, Vlada i njen aparat zaklinju se u kvalitetu, očuvanje okoliša i prostora te dugoročnu održivost turizma, a svojim poreznim i regulatornim politikama favoriziraju masovnost po svaku cijenu, omogućuju uništavanje okoliša, trajno upropaštavanje prostora i kao krajnji rezultat pad postojeće kvalitete turizma i života građana u turističkim područjima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kalkulantska politika premijera
Potpuno je jasno da prije 2025. godine neće doći do ključnih promjena u poreznim politikama i da će vlasnici apartmana za kratkoročni najam biti i dalje praktički izuzeti iz hrvatskoga poreznog sustava, a da će među ostalim i zbog toga hrvatski hotelski smještaj imati najvišu stopu PDV-a među usporedivim konkurentskim članicama Europske unije.
I dalje ćemo se zabavljati brojanjem dolazaka i noćenja ostvarenima zahvaljujući tisućama novih apartmana te ushićeno klicati novim turističkim rekordima. Kalkulantska politika Andreja Plenkovića donosi sigurne pobjede na izborima, ali u konačnome skoru njegove vladavine najvažnije neće biti izborne pobjede već upravo ono što piše u „Strategiji razvoja održivoga turizma do 2030. godine“: „… podizanje kvalitete života i rada lokalnoga stanovništva, gospodarski i društveni napredak hrvatskoga društva u cjelini.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ključni problem turizma o kojem je nepopularno pričati: nema dovoljno hotela jer su nameti previsoki. A vlasnici apartmana praktički su izuzeti od poreza
Hrvatski model turizma posve je apsurdan
Vlada i njen aparat zaklinju se u kvalitetu, očuvanje okoliša i prostora te dugoročnu održivost turizma, a svojim poreznim i regulatornim politikama favoriziraju masovnost po svaku cijenu, omogućuju uništavanje okoliša, trajno upropaštavanje prostora i pad kvalitete života građana u turističkim područjima
U skladu s hrvatskom višedesetljetnom tradicijom najprije smo čitali i gledali najave o novoj rekordnoj turističkoj sezoni. Dnevno brojanje gostiju i para još nije ni počelo, a već smo dobili javnu kuknjavu da je „lipanj podbacio“ te da „booking za srpanj i kolovoz nije u skladu s očekivanjima.“
Budući da takva kuknjava u javnom prostoru remeti sliku o svekolikim i neupitnim hrvatskim grandioznim uspjesima u doba vladavine Andreja Plenkovića, na teren su odmah istrčali ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac i direktor Hrvatske turističke zajednice Kristijan Staničić.
Od njih smo saznali da je u lipnju bilo određenih slabosti zbog drugačijega rasporeda vjerskih praznika na ključnim emitivnim tržištima, ali da smo za prvih šest mjeseci na razini rekordne 2019. godine po broju dolazaka inozemnih gostiju, a po broju noćenja zabilježeno je povećanje od 3 posto.
Strategija Sabora je čisti lažnjak
Tako je Strategija razvoja održivoga turizma do 2030. godine koju je Sabor donio u prosincu 2022. ipak još jednom prokazana kao čisti „lažnjak“ jer su njeni ključni ciljevi posvema protivni opsesivnom dosizanju i prestizanju novih rekorda u broju turističkih dolazaka i noćenja.
Za sve one koji Strategiju ipak nisu pročitali slobodan sam citirati njene ključne ciljeve: 1. Cjelogodišnji i regionalno uravnoteženiji turizam, 2. Turizam uz očuvan okoliš, prostor i klimu, 3. Konkurentan i inovativni turizam, 4. Otporan turizam. Tim ciljevima treba pridodati i rečenicu zbog koje je valjda Strategija i napisana: „Razvoj održivoga turizma u Republici Hrvatskoj ima za konačni cilj podizanje kvalitete života i rada lokalnoga stanovništva, gospodarski i društveni napredak hrvatskoga društva u cjelini.“
Cjelogodišnji turizam pao u vodu
Bilo je dovoljno da raspored vjerskih blagdana u svibnju i lipnju neznatno promijeni ritam dolazaka Bavaraca i Austrijanca u odnosu na prošle referentne godine da bi se svi od premijera pa do šefova lokalnih turističkih zajednica potrudili promovirati jedinu stvarnu, ali nenapisanu strategiju razvoja hrvatskog turizma: „Još više turističkih dolazaka i još više noćenja, i to po bilo koju cijenu!“.
Jer da nije tako ne bi premijer Plenković svakih nekoliko dana uvjeravao cjelokupnu javnost da je pred nama još jedna rekordna turistička sezona, a ministrica turizma i direktor HTZ-a dokazivali da su ovogodišnji brojevi jednaki ili bolji od onih iz 2019. godine. I to usprkos “Strategiji razvoja održivoga turizma do 2030. godine“ koja ne samo da ne traži obaranja rekorda u broju turističkih dolazaka i noćenja već upravo suprotno, zalaže se za cjelogodišnji regionalno uravnoteženiji turizam koji respektira očuvanje okoliša i prostora.
Vrag je u detaljima
Ali kada smo već kod obaranja rekorda u turizmu, omiljene discipline Andreja Plenkovića, vrag je, kao i uvijek, u detaljima. Prije sedam godina kada je započeo svoj prvi mandat Hrvatska je imala ukupno 78 milijuna noćenja, a prošle godine 90 milijuna, što je porast od 15,38 posto, (prema podacima DZS-a). U istome razdoblju broj noćenja u hotelima (NKD 55.10) smanjen je za jedan posto, u apartmanskome smještaju (NKD 55.20) povećan je za 22,93 posto, a u kampovima (NKD 55.30) za 22.39 posto.
U hotelskome smještaju 2016. napravljeno je 29,80 posto svih noćenja, a prošle je godine taj udio smanjen na 25,58 posto. Od 2016. do 2022. udio noćenja ostvarenih u apartmanskome smještaju povećan je 47,50 posto na 50,62 posto, a u kampovima s 22,40 posto na 23,76 posto. Znači, za porast broja turističkih dolazaka i broja noćenja u proteklih sedam godina zaslužni su isključivo apartmani i kampovi, a ionako premali udio hotelskoga smještaja u ukupnome turističkom prometu je u kontinuiranome padu.
Premijer Andrej Plenković i njegovi ministri financija i turizma bili su sve ove godine pasivni promatrači ovih promjena u strukturi noćenja. Ona bi se svakako dogodila jer je došlo do promjena u navikama turista, a najveće internetske rezervacijske platforme Booking.com i Airbnb.com učinile su oglašavanje i rezervaciju smještaja jednostavnim, brzim i svima dostupnim.
Problem PDV-a za hotele
Ali to ne znači da Vlada, ponajviše svojim poreznim i regulatornim politikama, nije trebala utjecati na povećanje konkurentnosti i profitabilnosti hotelskoga smještaja, i to ne samo prema hotelijerima u drugim usporedivim zemljama već ponajviše u odnosu na svoga glavnog i najvećeg konkurenta, apartmanski smještaj u Hrvatskoj.
Ali što se može očekivati od ministarstva financija, ako čelnik HTZ-a Kristijan Staničić govoreći o nedavno napravljenoj analizi cijena hotelskoga i apartmanskoga smještaja u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji i Hrvatskoj uopće ne spomene razlike u stopi PDV-a za hotelski smještaj među tim zemljama.
Gospodin Staničić uspio je kazati: „Ja odgovorno tvrdim da smo mi po cijenama konkurentni“, pritom zatajivši da je u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj stopa PDV-a za hotelski smještaj i noćenje 10 posto, u Sloveniji 9,5 posto u Bugarskoj i na Cipru 9 posto, na Malti 7 posto, u Portugalu 6 posto, a jedino Grčka među usporedivim konkurentskim članicama Europske unije ima kao i Hrvatska 13 posto. Možda se nekom čini da je razlika od tri do sedam postotnih bodova u stopi PDV-a nevažna, ali u hotelskom poslu to je vrlo često profitna stopa.
Naš model turizma je apsurdan
Zahvaljujući hrvatskim žalosnim prilikama i životarenju u (ne)prosvijećenom apsolutizmu čelnik krovne turističke udruge Kristijan Staničić nije kadar ni promrsiti, a kamoli artikulirano zahtijevati smanjenje PDV-a na turistički smještaj i noćenje barem na nivo stope u susjednoj Italiji ili Sloveniji. Za tako nešto nema hrabrosti ni ministrica turizma Nikolina Brnjac, a ministar financija Marko Primorac sigurno neće ničim potaknut krenuti u rezanje bilo kojega od poreznih prihoda.
Hrvatski model turizma posve je apsurdan, Vlada i njen aparat zaklinju se u kvalitetu, očuvanje okoliša i prostora te dugoročnu održivost turizma, a svojim poreznim i regulatornim politikama favoriziraju masovnost po svaku cijenu, omogućuju uništavanje okoliša, trajno upropaštavanje prostora i kao krajnji rezultat pad postojeće kvalitete turizma i života građana u turističkim područjima.
Kalkulantska politika premijera
Potpuno je jasno da prije 2025. godine neće doći do ključnih promjena u poreznim politikama i da će vlasnici apartmana za kratkoročni najam biti i dalje praktički izuzeti iz hrvatskoga poreznog sustava, a da će među ostalim i zbog toga hrvatski hotelski smještaj imati najvišu stopu PDV-a među usporedivim konkurentskim članicama Europske unije.
I dalje ćemo se zabavljati brojanjem dolazaka i noćenja ostvarenima zahvaljujući tisućama novih apartmana te ushićeno klicati novim turističkim rekordima. Kalkulantska politika Andreja Plenkovića donosi sigurne pobjede na izborima, ali u konačnome skoru njegove vladavine najvažnije neće biti izborne pobjede već upravo ono što piše u „Strategiji razvoja održivoga turizma do 2030. godine“: „… podizanje kvalitete života i rada lokalnoga stanovništva, gospodarski i društveni napredak hrvatskoga društva u cjelini.“