Za Telegram je taj web developer i nekadašnji DJ ispričao kako je izgledao njegov ulazak u industriju video igara, zašto nije odustajao od svoje igre kada mu je bilo najteže, te kako je izgledao njihov put do uspjeha.

Kroz prozor vidio školu za game dizajn, javio se

“Sve je krenulo prije osam godina. Živio sam tada na Kvatriću i vidio sam kroz prozor da se u zgradi preko puta otvorila škola za game dizajn Machina. To mi se učinilo zanimljivo i odlučio sam im se javiti. Bavio sam se tada web developmentom i predložio da ću im napraviti neke promjene na njihovoj web stranici, a oni su mi zauzvrat ponudili mjesto na svojem tečaju”, prisjeća se Bogdanić.

Nakon završenog tečaja u školi su im predložili da se podijele u grupe, te da u nekoliko dana naprave jednostavne prototipove igara koje će pokazati na game jamu u sklopu Infogamera. “Krenuo sam u to s našim programerom Markom Plačkom koji je također bio na tečaju u Machini i uz pomoć još nekoliko polaznika napravili smo prototip igre koju smo nazvali Light and Dark”.

Nisu, kaže, puno očekivali, ali su dobili vjetar u leđa jer su na Infogameru dobili nagradu za najbolju game dizajn ideju. “To je bio jako jednostavan prototip, ali je zakotrljao neke stvari”, prisjeća se Vladimir, te objašnjava da je to zapravo bio prototip igre koji je potpuno drugačiji od današnje igre radi koje su sedam godina kasnije dobili ugovor s poznatim izdavačem.

‘Zašto bi investirao u druge, napravi svoju igru!’

Video igre su, govori Vladimir, nešto s čime je odrastao, a njegov očuh je tu odigrao ključnu ulogu. “On mi je poklonio prvi Super Nintendo i tu mi se život preokrenuo, ali nikada nisam, obzirom da živimo u Hrvatskoj, mislio da će to biti nešto s čime ću se baviti i na koncu živjeti od toga. I zato mi je to s Machinom bilo interesantno”, govori Bogdanić i dodaje da je nakon te nagrade na Infogameru pokušao nastaviti raditi na igri, ali se tim raspao.

“Kako mi je posao s web developmentom išao dosta dobro počeo sam razmišljati kako taj novac dalje unovčiti. Imao sam plan pobliže upoznati domaću industriju i vidjeti u što mogu investirati. Nisam imao jasnu viziju što želim niti sam razmišljao da bih mogao raditi svoju igru; kao da nisam bio svjestan njezinog potencijala”, prisjeća se.

No, jedne je večeri otišao na okupljanje game developera koji se svaki mjesec održava u klubu Beertija i tamo je pričao s producentom gaming studija Exordium, Andrejem Kovačevićem. “On je kroz neke naše prijašnje razgovore znao za Light and Dark i u jednom me trenutku pogledao i upitao ’zašto ti želiš drugima dati novac? Napravi svoju firmu i počnite raditi tvoju igru’. Te su me riječi presjekle i shvatio sam da se to neće dogoditi samo od sebe i da moram preuzeti inicijativu”, govori.

Nakon što je ostao bez novca pronašao je investitore

Nekoliko dana kasnije kontaktirao je programera Marka s kojim je napravio prototip i odmah su krenuli raditi. “Bilo mi je jasno da nam treba artist i vrlo brzo sam upoznao Filipa Neduka, game dizajnera i artista. Imao je već iskustva jer je radio nešto za Croteam i Binx, ali je primarno osmišljavao društvene igre i tu je imao nekakvu reputaciju”, govori Bogdanić i dodaje da je Filip odmah pristao raditi s njima, a kako je vrijeme odmicalo preuzimao je sve veću ulogu u njihovom timu.

“I tako smo se nas trojica gotovo cijelu 2015. godinu maksimalno krpali. Koristili smo prostore Machine dva dana u tjednu. Radili smo i od kuće, a ja sam i dalje ganjao svoj regularni posao, a sva sredstva koja sam skupio ulagao sam u igru”, govori. U to su vrijeme uspjeli napraviti iduću iteraciju igre, pa su ponovno otišli na Infogamer. “ I to je bio hit. Dobili smo opet neke nagrade što nam je ponovno dalo vjetar u leđa i to je učvrstilo našu odluku da od te igre napravimo nešto veće i ozbiljnije.

No, nekoliko mjeseci kasnije, govori, stvari su se zakomplicirale. “Ostao sam bez jednog velikog klijenta na poslu. Bilo je to dosta neočekivano i utjecalo je na projekt. Bilo je neizvjesno što će biti idućih par mjeseci, no uspio sam to nekako pregrmjeti; napravili smo sljedeću iteraciju i krenuli dalje”, prisjeća se Bogdanić. U proljeće 2016. su, govori, s unaprijeđenom igrom otišli na Reboot Develop u Split i tamo su pronašli svoje prve investitore.

‘Naša igra ponovno je bila na čekanju’

“Upoznao sam ekipu iz Games Co. Londona. To je britanska firma koja se bavi investicijama. Spojili smo se Hrvojem Mitićem koji je radio kao skaut u toj kompaniji i predložio je suradnju. Sve to se brzo odigralo, ali je trebalo puno vremena da dođemo do investicije, odnosno da konkretni novci sjednu na račun i da počnemo raditi”, govori. U međuvremenu su za svoje investitore odradili jednu drugu video igru, a Light and Dark je ponovno bio na čekanju.

“Nažalost tu igru koju su naručili nismo uspjeli završiti i taman kada smo prestali raditi na tom projektu došla su sredstva za našu igru”, govori Bogdanić i dodaje da su 2017. službeno pokrenuli svoj studio Under the Stairs, a on je još uvijek gurao i svoj biznis s web developmentom.

“Konačno smo mogli sjesti i zaposliti još ljudi i sve se nekako počelo kotrljati. Kroz tu suradnju s Britancima naučili smo raditi i super je stvar kada imaš priliku naučiti raditi na tuđim novcima. Stekli smo dosta iskustva, dali smo našoj igri vremena da prodiše i kad je sve već bilo jako dobro definirano počeli smo tražiti izdavača”, govori.

Zbog pandemije je uspio doći do puno više izdavača

Gotovo cijelu godinu prije pandemije proveli su po gaming sajmovima. “Napravili smo sve da nas izdavači zamijete. Imali smo super sređen štand, super prototip igre, napravio sam brdo flyera, skupljao kontakte i vukao za rukav mnogo ljudi, ali ništa nije urodilo plodom. Shvatili smo da je puno teže dobiti priliku ako kao studio nemaš iza sebe neku objavljenu igru. I mislim da je to bio ključan faktor većini ljudi s kojma smo pričali”, govori Bogdanić i objašnjava da je imao sreću što je usporedno s gaming studijom imao svoj biznis, pa su ga izdavači ipak malo drugačije gledali.

“To je vrijedilo i za naše prve investitore. Bila im je jako bitna činjenica da ja imam nekakvu firmu iza sebe, da već radim neke poslove i da nisam netko tko je svježe došao s faksa i odmah želi nešto napraviti. Tako da je investitorima, a kanije i našem izdavaču, taj dio bio presudan da me shvate ozbiljnije” objašnjava Bogdanić i dodaje da je ključno razdoblje za njihov studio krenulo baš u vrijeme pandemije.

“Taj mi je dio fascinantan. Kako je sve stalo, gaming eventi su se preselili na online platforme i mi smo tu zapravo profitirali jer sam se prijavljivao na sve moguće evente diljem svijeta i umjesto da vučem dvadeset ljudi za rukav u jednom danu, ja sam ih bez problema uspio odraditi duplo više. Imao sam excel tablicu i išao redom. I tu smo kroz nekoliko mjeseci razgovarali s osamdesetak izdavača”, govori.

Mislio je da nemaju šanse s izdavačem poput Gearboxa

Na jednom takvom online eventu došli su i do Gearboxa. “Zanimljivo je da sam imao neku svoju listu izdavača s kojima bih volio raditi i oni su mi bili pri vrhu. No, nije mi ni na kraju pameti bilo da bi pristali. Sjećam se da sam prije prvog razgovora rekao Filipu “hajde da i njih odradimo, ali nemamo šanse”, prisjeća se. No, nakon sedam mjeseci od prvog razgovora potpisali su ugovor.

“I to se dogodilo na dan kada sam saznao da mi je žena trudna. Tako da je to bilo ludilo. I otada radimo sa Gearboxom, komuniciramo online i super je”, govori i dodaje da je raditi s tako velikim izdavačem prednost jer za bilo koju stvar koja im treba oni imaju osobu koja se samo time bavi.

“Primjerice, ako kažeš da imaš problem jer ti se čini da igra dosta bliješti, odgovore ti da će vidjeti sa svojim stručnjakom koji je doktor za epilepsiju. Zatim, imaju poseban tim samo za marketing, poseban tim za QA i poseban tim za lokalizaciju koji prevodi igru na sedam jezika. I to sve, recimo, ne bismo sami radili. Oni nam omogućuju da se ne opterećujemo marketingom, PR-om i nekim drugim stvarima, nego da se posvetimo igri. I to je super stvar”, govori šef razvojnog tima.

Kada mu je bilo najteže, tim ga je motivirao da ne odustane

Inače, Eyes in the Dark je vrlo je upečatljiva igra, a njezino glavno obilježje jest crno-bijela boja. “I to ljudi prvo primijete. Primjerice, kada si na sajmu i imaš dvadesetak igara jednu do druge i sve su više manje šarene i dinamične, ova naša crno-bijela automatski strši i to je nešto što nam je pomoglo da malo isplivamo izvan konkurencije”, govori.

Vizualni dio im je, kaže, glavna karakteristika igre, ali osim toga uspjeli su postići i dubinu u samom gameplay aspektu. Cijela priča vrti se oko djevojčice Victorie koja dolazi u viktorijansku vilu svojeg djeda i saznaje da mu se igrom slučaja nešto dogodilo, pa ga tijekom igre pokušava spasiti i rasvjetliti cijeli slučaj.

“Osnovna mehanika igre je svjetlo i Victoria pokušava baterijom otkrivati dijelove kuće i braniti se od neprijatelja. Imamo u igri i hrpetine raznih čudovišta koja su bazirana na kukcima i kada bih trebao odabrati jednu inspiraciju za vizualni stil rekao bih da je to Beetlejuice crtić. Sve je jako čudno i ima taj neki horor element, ali je s druge strane sve nekako veselo i zaigrano. To je taj neki smjer u kojem smo odlučili ići”, opisuje Bogdanić i najavljuje da bi igra 14. srpnja trebala izaći na Steamu i Epic Gamesu Storeu.

Za kraj nam govori da mu je ponekad bilo teško, ali da ga je kroz sve te godine najviše motivirao tim s kojim radi. Često se, kaže, sa sastanaka s potencijalnim investitorima vraćao s mišlju da nema smisla truditi se dalje. “No, kada bih došao u ured i vidio da su dečki ponovno ubacili nešto dobro i cool u igru nisam mogao odustati. Svakim danom smo bili sve bliže i nekako sam znao da smo previše puta dobili nagrade. I takvi trenuci te motiviraju da ganjaš dalje, da nađeš neke novce i da stalno smišljaš načine, a pametnim trošenjem, trudom i upornošću uspjeli smo doći do ove točke”.