Ozbiljni ekonomisti potrudili su se izračunati što bi se dogodilo da sve u ekonomiji odjednom krene savršeno
Globalni BDP skočio bi 18 bilijuna dolara, a s njim i cijene nafte, hrane...
Ekonomski stručnjaci su legendarni partibrejkeri. Kad god vam se učini da se ekonomija bar malo popravlja, nazovite ekonomista i on će vam u pet brojki potopiti lađe. Nećete bolje proći ni kad ekonomija eksplozivno raste, ekonomistima je tada još draže upozoravati i najavljivati loše dane, neizbježne u njezinoj promjenjivoj naravi.
Prema izvještaju JPMorgan Chasea, svjetska ekonomija u prvom je kvartalu ukupno rasla 1,1 posto, ali riječ je o najslabijem rastu od 1998. O upozorenju bivšeg američkog ministra financija Lawrencea Summera, koji je u govoru na Ekonomskom forumu MMF-a 2013. ustvrdio da je svijet u “sekularnoj stagnaciji”, ponovno se raspravlja, a središnje banke nalaze sve više razloga za produljenje labavije monetarne politike.
Jedan je ekonomist odlučio biti optimist
Jedan je stručnjak za strategije ulaganja, Simon Cox iz tvrtke BNY Mellon Investment Management, odlučio učiniti nešto nesvojstveno ekonomistu. Udružio se s ekspertima Economist Intelligence Unita i izračunao što bi se sa svjetskom ekonomijom dogodilo da sve krene savršeno. Njegov motiv nije samo znatiželja, Cox smatra da “preokupiranost pesimizmom na intelektualnom tržištu stvara prazninu zbog koje se ne može predvidjeti što bi moglo poći dobro “.
Cox i ljudi iz Economista izračunali su što bi se dogodilo da najjače ekonomije Amerika, Japan, Kina i Indija počnu rasti istodobno. Te zemlje zajedno stvaraju gotovo polovicu svjetskog BDP-a.
Što da 4 najjače ekonomije krenu punom snagom
“Da one istodobno krenu svom snagom, u ostatku svijeta ubrzao bi se rast, povećala se trgovina, prekinuo se pad cijena sirovina i potaknuo daljnji rast cijena dionica”, napisao je Cox u mjesečnom izvještaju svojim klijentima.
Na 48 zabavnih stranica njegova simulacija pretpostavlja da će Japan do kraja desetljeća očuvati rast od 2 posto, Amerika od 3 posto, Kina od 7 posto, a Indija 8 posto, što neki ekonomisti danas na internetu komentiraju kao ne posve sumanutu pretpostavku.
I MMF predviđa prosječno 2,5 posto rasta do 2020.
Japanski rast temelji se na “planu revitalizacije” gospodarstva tamošnje vlade, američki na dugoročnoj prognozi OECD-a, kineski na službenim ciljevima kineske vlasti, a indijski na dugoročnoj prognozi njihove središnje banke. Prosječno je riječ o ubrzanju godišnjeg rasta od 0,8 posto što je u granicama osnovnih procjena Coxove kompanije.
I MMF je predvidio globalni rast od prosječno 2,5 posto do 2020., a oni vole birati pesimističnije verzije. Amerika je u zadnje 24 godine 16 puta imala bolje ekonomske rezultate od njihovih predviđanja, Japan i Indija 15 puta. Kina je bila bolja od MMF-ovih očekivanja 22 puta, piše Cox. Smatra da ekonomije imaju još prostora za ubrzavanje rasta.
Amerika bi mogla rasti puno brže od svih
Potencijalni BDP, maksimalna količina vrijednosti koju jedna ekonomija može proizvesti pri stabilnim cijenama, ima veliku ulogu u studiji.
“Razlika američkog stvarnog rasta i potencijalnog BDP-a u zadnjih je 7 godina 5,3 bilijuna dolara, a to je kao da cijelu ekonomiju ukinete na 3,5 mjeseci. Američka ekonomija je u 60 od zadnjih 80 kvartala bila ispod svojih mogućnosti.”
Cox tvrdi da vlasti nisu iskoristile ni sve političke mogućnosti za smanjivanje tih razlika. Indija, navodi, može olakšati kupnju zemljišta, Kina prodaju posebno u ruralnim područjima. Američki porezni sustav je prekompliciran, indijski preslab. Kineske i japanske tvrtke dioničarima vraćaju premalo dividendi, a američke vjerojatno previše.
Kako bi se rast prelio na ostatak svijeta
Kada bi sve ekonomije iz “Skupine četvorke”, kako je naziva Cox, doživjele pune rezultate monetarnih politika i reformi pa počele rasti punom snagom, do 2020. povećale bi BDP za 10 bilijuna dolara. Rast BDP-a u ostatku svijeta bi se ubrzao za prosječno 0,5 posto godišnje i povećao BDP za 8 bilijuna dolara, prema računici Economist Intelligence Unita.
Cijena sirove nafte vratila bi se na 100 dolara, cijene hrane skočile bi 40 posto. Indeks S&P500 prešao bi 3000 bodova do kraja desetljeća, a Nikkei 225 24.000 bodova. “Ne tvrdimo sa sigurnošću da bi rast G-4 mogao biti brz kao što smo naznačili, samo kažemo da bi mogao biti”, napominje Cox u izvještaju “Želimo biti optimistični bez utopističkih ideja i razmišljati drugačije bez ludovanja”.
Tvrdi da tri azijske članice grupe koju razmatra već osjećaju ambicije svojih vlada da normaliziraju inflaciju i zadrže zamah rasta, dok u Americi broj novih radnih mjesta raste najbrže od razdoblja dot.com balona krajem 90-ih. BNY Mellon zaključuje da je i dalje zabrinut zbog realnih pokazatelja koji upućuju na prespor oporavak nakon krize, ali žele podsjetiti svoje klijente da u uvriježeno mišljenje uvijek moraju uključiti i to da je umjereni rast neizbježan.