Premijer uvjerava da postajemo regionalni energetski igrač. Utjecajni FT: 'Hrvati su zakasnili 10 godina'

Dunai svoj tekst započinje tvrdnjom da Zagreb trenutno radi na projektu kojim bi udvostručio kapacitete svog naftovoda na dva milijuna tona mjesečno što bi, kako navodi, bilo od životne važnosti za EU članice Mađarsku, Slovačku i Sloveniju, ali i za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu koje imaju terminale i rafinerije povezane s tim naftovodom, a istovremeno se nastoje riješiti ovisnosti o ruskim energentima.

Prilika da Hrvatska postane energetski portal

Hrvatska, piše nadalje FT, također širi kapacitete svog LNG terminala s trenutnih 2,9 milijardi kubičnih metara godišnje na 6,1 mlrd., a istovremeno je pokrenula i golemi investicijski ciklus na polju alternativnih izvora energije (vjetar i sunce) koji bi joj omogućio da postane neto izvoznik energenata.

“Hrvatska ima dobru priliku postati energetski portal za čitav niz susjednih centralnoeuropskih država u trenutnim energetskim geopolitičkim okolnostima, a s obzirom na poteškoće s uvozom iz Rusije”, tumači profesor Igor Dekanić sa zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, energetski stručnjak i svojedobni savjetnik za unutarnju politiku bivšeg predsjednika Republike Stipe Mesića.

Novinar Financial Timesa piše da je Hrvatska s diverzifikacijom svojih izvora energije započela daleko prije ruske invazije na Ukrajinu te da otprije uvozi sve veće količine nafte iz Azerbajdžana i Kazahstana dok je 2020. godine ukupni udio uvezenih energenata iz Rusije smanjila na tek nešto iznad 25 posto, što je najniža razina od 2003. godine.

Hitna diverzifikacija izvora energije u susjedstvu

Njezina jedinica za regasifikaciju u LNG terminalu u Omišlju dodatno je ojačala neovisnost od ruskog plina koji je, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda na koje se poziva FT, već u 2020. godini činio manje od 1 posto udjela u ukupnoj potrošnji energije. Taj podatak je dvojben, s obzirom da su hrvatske vlasti dosad u više navrata isticale da je udio ruskog plina u ukupnoj godišnjoj potrošnji u Hrvatskoj na razini od oko 22 posto. No, FT navodi da su ruske isporuke u najvećem dijelu zamijenjene američkim ukapljenim prirodnim plinom (LNG).

Zagreb sada ima priliku za veliku zaradu tako što može postati veći opskrbljivač svojih susjeda koje su geopolitičke okolnosti prisilile na hitnu diverzifikaciju izvora energije. Profit bi mogao doći od većih naknada za transport nafte i LNG-a, navodi FT ističući kao primjer Mađarsku koja intenzivno radi na jačanju svoje povezanosti s jadranskim energetskim čvorištima.

“MOL je dosad ovisio o naftovodu Družba kojim se preko Ukrajine doprema ruska nafta u rafinerije kod Budimpešte i Bratislave. Taj model opskrbe je doveden u pitanje zbog sankcija EU, ali i moguće štete uslijed ratnih djelovanja ili potencijalne odluke Moskve da naprosto obustavi isporuke, kao što je to učinila s plinom koji je, prije navodne sabotaže, prestao teći Sjevernim tokom.

Ni izuzetak od EU sankcija nije jamstvo isporuke

Europska unija je od svojih sankcija nametnutih Moskvi zasad izuzela sirovu naftu koja stiže naftovodima, dok od prosinca na snagu stupa potpuna zabrana uvoza svim ostalim vidovima transporta. No, da i izostavljanje naftovoda iz paketa sankcija nije jamstvo sigurnosti isporuke svjedoči i poremećaj do kojega je došlo tijekom kolovoza kada su Rusi zbog problema s načinom plaćanja nakratko bili zatvorili Družbu i tako doveli u nevolju Češku, Slovačku i Mađarsku kojima je to bio dodatni poticaj na što brži pronalazak alternative.

MOL-ov plan B je Jadranski naftovod (Janaf), koji kreće iz Omišlja, a FT piše da bi Mađarskoj mogao pomoći da znatno reducira svoju ovisnost o ruskoj nafti. Time će se Budimpešta zapravo vratiti starom planu iz 60-ih godina prošlog stoljeća kada je s vlastima u tadašnjoj Jugoslaviji pregovarala o suradnji na gradnji novog naftovoda. MOL također priprema nadogradnju svojih rafinerija, što bi mađarsku kompaniju moglo koštati oko 500 milijuna eura, a cilj je da postrojenja budu osposobljena za prerađivanje sirove nafte iz neruskih izvora.

“Rafinerije uvijek rade prema najgorim scenarijima tako da ne bude nikakvih sivih zona. Čim se pojavi nešto što bi moglo biti problematično, moramo se pripremiti za to”, izjavio je za FT jedan neimenovani direktor iz MOL-a.

Janaf spreman brzo djelovati, čeka se odluka Vlade

Janaf, kako navodi list, može transportirati oko milijun tona sirove nafte mjesečno. Planiranim investicijama taj kapacitet bi se udvostručio i time bi, kažu u Janafu, mogle biti pokrivene potrebe rafinerija u Mađarskoj, Slovačkoj i Srbiji.

“Ovakve se odluke moraju donositi u skladu sa službenim energetskim strategijama Europske unije i hrvatske Vlade. Janaf je spreman brzo djelovati čim odluka bude donesena”, neodređeno su istaknuli u kompaniji na upit o svojim planovima.

Mađarska i Srbija su prošli tjedan najavile gradnju novog naftovoda koji bi pančevačku rafineriju povezao s Družbom i tako omogućio neometan dotok jeftinije ruske nafte u Srbiju, koji će od prosinca biti obustavljen preko Janafa, što je u Beogradu izazvalo niz gnjevnih reakcija na račun službenog Zagreba.

Utjecajni stručnjak: ‘Hrvati kasne, nitko ih neće čekati’

Janaf je u međuvremenu povećao cijene naknada transporta svojim susjedima, kažu za FT izvori upoznati s poslovnom politikom kompanije iz koje su službeno odbili to komentirati. Povećanje kapaciteta LNG terminala u Omišlju na gotovo dvostruku količinu od godišnje hrvatske potrošnje trebalo bi znatno ojačati hrvatsku regionalnu ulogu, čime se hvali i hrvatski premijer Andrej Plenković. “Ovo će nas učiniti istinskim regionalnim energetskim hubom”, izjavio je prošlog mjeseca.

No, energetski stručnjak András Simonyi iz Globalnog centra za energetiku pri utjecajnom Atlantic Councilu, za FT komentira da je Hrvatska Plenkovićeve snove već mogla ostvariti da nije u niz navrata čitavo jedno desetljeće odgađala gradnju LNG-a ili da u konačnici nije reducirala njegove prvotno planirane kapacitete.

“Hrvati jako kasne. Amerikanci će rapidno povećati proizvodnju LNG-a, a Europska unija je također prihvatila plin kao tranzicijsko gorivo. Tako da će plina sigurno biti. Ali, hoće li biti infrastrukture u Europi? Nitko neće čekati Hrvatsku koja je mogla dopremati puno više plina da je imala veće ambicije”, kritičan je gospodin Simonyi.

I odmjereni pristup mogao bi se Hrvatskoj isplatiti

Ipak, FT zaključuje da bi se Zagrebu i takav odmjeren pristup, u kojem se kladi na kratkoročni skok potražnje za fosilnim gorivima dok se fokusira na investicije u zelenu energiju, mogao isplatiti. Duž svoje duge jadranske obale, Hrvatska se nada brzom razvoju solarnih i vjetroelektrana, kaže Dražen Jakšić, direktor Energetskog instituta “Hrvoje Požar”. On tvrdi da postoji ogroman interes investitora za projekte u sferi obnovljivih izvora energije koji bi značajno mogli povećati proizvodnju koja trenutno iznosi tek nešto više od jednog gigavata godišnje.

Savjetnik predsjednika Republike za energetiku Julije Domac tumači da Vlada cilja na radikalnu ekspanziju kapaciteta solara s trenutnih 160 megavata na 7 gigavata kao i na udvostručavanje kapaciteta vjetroelektrana s trenutnog jednog gigavata. Domac dodaje da se radi i na unapređivanju regulative i mrežnih kapaciteta ne bi li se omogućio prijevoz veće količine obnovljive energije.

Sve bi to trebalo Hrvatskoj trebalo omogućiti da postigne svoj cilj gašenja termoelektrana na ugljen, koje još uvijek podmiruju 40 posto njezinih energetskih potreba. Gašenje je planirano do 2033. godine, a nakon toga bi Hrvatska imala i višak struje koju bi mogla izvoziti, dodao je Domac. “Na kraju bismo trebali postati izvoznici zelene eklektrične energije. U dobroj smo poziciji da se taj cilj i ostvari”, zaključuje Domac za Financial Times.