Situacija na tržištu rada posljednjih godina okrenula se u korist radnika, pa umjesto uobičajenog “ako nećeš ti, ima tko hoće”, što se prečesto moglo čuti od lošijeg dijela poslodavaca, sada uvjete u mnogim sektorima postavljaju radnici, pa se i za jednostavnije poslove, poput prodaje palačinki na plaži traži – i nudi – plaća od preko 10 tisuća kuna mjesečno.
Nedostatak radnika posebno se osjeti u sektoru ugostiteljstva, s obzirom na to da smo na pragu, po svemu sudeći rekordne turističke sezone, pa već nekoliko mjeseci slušamo žalbe ugostitelja da ne mogu pronaći ljude, da se traže astronomske plaće i pitaju se je li im u ovim uvjetima uopće isplativo raditi.
Turizam i građevina zadnjih godina u snažnom uzletu
Manjak radnika pojavio se prije svega zbog masovnog odlaska ljudi u inozemstvo, što je eskaliralo nakon ulaska Hrvatske u EU, kada su se za hrvatske radnike otvorila tržišta rada zapadnoeuropskih zemalja.
Osim toga, turizam i građevina već su nekoliko godina u snažnom uzletu. Do pandemije je turizam iz godine u godinu obarao rekorde. Slično je i u građevinskom sektoru, gdje se, osim stanogradnje i infrastrukturnih projekata, velika potražnja za radnicima stvorila i zbog obnove nakon potresa, koja je tek na početku.
Ugostitelji očajnički pokušavaju zadržati radnike
Trenutno imamo i svojevrsnu borbu za radnike između ugostitelja na Jadranu i onih na kontinentu, prije svega iz Zagreba koji je također postao turistička destinacija. Mnogi radnici, prije svega konobari, znali su napustiti posao kako bi otišli odraditi sezonu negdje na moru.
Da je situacija kritična vidi se i iz nekih oglasa u kojima ugostitelji nude neke pogodnosti koje do sada nisu bile baš uobičajene. Tako je ovih dana osvanuo oglas u kojem jedan zagrebački lokal budućim radnicima, između ostalog, nudi i nagradno putovanje, nakon što odrade šest mjeseci. Time ih, naravno, pokušavaju zadržati, spriječiti ih da ”pobjegnu” negdje na Jadran.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, i u tom se oglasu prepoznaju tragovi vremena kada je vrijedilo pravilo “ako nećeš ti, ima tko hoće”, pa u ponudi stoji i da će budući radnik imati “plaćeno prekovremeno”, kao da to nije nešto što bi se samo po sebi trebalo podrazumijevati. Dobro da nisu napisali da će imati prijavu na mirovinsko i zdravstveno.
Plaće još uvijek nisu konkurentne onima na Zapadu
Što se tiče plaća u turističkom sektoru, iako su porasle, one još uvijek nisu usporedive s plaćama kakve se nude u razvijenijim zemljama, a teško da će ih u dogledno vrijeme i sustići, zbog nekih dubljih problema koje ima hrvatski turizam. Naime, svi znamo da se glavnina turističkog prometa – više od 80 posto – ostvari u samo četiri ljetna mjeseca.
Jasno je da biznis koji radi nekoliko mjeseci godišnje ne može biti profitabilan kao onaj koji punim kapacitetom radi cijelu godinu, pa onda to utječe i na visinu plaća. Osim toga, velike su razlike i u razvijenosti turizma na kontinentu i na Jadranu. Glavnina turističkog prometa ostvari se na Jadranu, posljednjih godina u uzletu je i Zagreb, dok je Slavonija, još uvijek, na žalost prilično turistički nerazvijena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stav hrvatskih poslodavaca predugo je bio: 'ako nećeš ti, ima tko hoće'. Sada moraju vabiti radnike
Nedostatak radnika posebno se osjeti u sektoru ugostiteljstva, nude se donedavno nezamislive pogodnosti
Trenutno imamo i svojevrsnu borbu za radnike između ugostitelja na Jadranu i onih na kontinentu, prije svega iz Zagreba koji je također postao turistička destinacija
Situacija na tržištu rada posljednjih godina okrenula se u korist radnika, pa umjesto uobičajenog “ako nećeš ti, ima tko hoće”, što se prečesto moglo čuti od lošijeg dijela poslodavaca, sada uvjete u mnogim sektorima postavljaju radnici, pa se i za jednostavnije poslove, poput prodaje palačinki na plaži traži – i nudi – plaća od preko 10 tisuća kuna mjesečno.
Nedostatak radnika posebno se osjeti u sektoru ugostiteljstva, s obzirom na to da smo na pragu, po svemu sudeći rekordne turističke sezone, pa već nekoliko mjeseci slušamo žalbe ugostitelja da ne mogu pronaći ljude, da se traže astronomske plaće i pitaju se je li im u ovim uvjetima uopće isplativo raditi.
Turizam i građevina zadnjih godina u snažnom uzletu
Manjak radnika pojavio se prije svega zbog masovnog odlaska ljudi u inozemstvo, što je eskaliralo nakon ulaska Hrvatske u EU, kada su se za hrvatske radnike otvorila tržišta rada zapadnoeuropskih zemalja.
Osim toga, turizam i građevina već su nekoliko godina u snažnom uzletu. Do pandemije je turizam iz godine u godinu obarao rekorde. Slično je i u građevinskom sektoru, gdje se, osim stanogradnje i infrastrukturnih projekata, velika potražnja za radnicima stvorila i zbog obnove nakon potresa, koja je tek na početku.
Ugostitelji očajnički pokušavaju zadržati radnike
Trenutno imamo i svojevrsnu borbu za radnike između ugostitelja na Jadranu i onih na kontinentu, prije svega iz Zagreba koji je također postao turistička destinacija. Mnogi radnici, prije svega konobari, znali su napustiti posao kako bi otišli odraditi sezonu negdje na moru.
Da je situacija kritična vidi se i iz nekih oglasa u kojima ugostitelji nude neke pogodnosti koje do sada nisu bile baš uobičajene. Tako je ovih dana osvanuo oglas u kojem jedan zagrebački lokal budućim radnicima, između ostalog, nudi i nagradno putovanje, nakon što odrade šest mjeseci. Time ih, naravno, pokušavaju zadržati, spriječiti ih da ”pobjegnu” negdje na Jadran.
No, i u tom se oglasu prepoznaju tragovi vremena kada je vrijedilo pravilo “ako nećeš ti, ima tko hoće”, pa u ponudi stoji i da će budući radnik imati “plaćeno prekovremeno”, kao da to nije nešto što bi se samo po sebi trebalo podrazumijevati. Dobro da nisu napisali da će imati prijavu na mirovinsko i zdravstveno.
Plaće još uvijek nisu konkurentne onima na Zapadu
Što se tiče plaća u turističkom sektoru, iako su porasle, one još uvijek nisu usporedive s plaćama kakve se nude u razvijenijim zemljama, a teško da će ih u dogledno vrijeme i sustići, zbog nekih dubljih problema koje ima hrvatski turizam. Naime, svi znamo da se glavnina turističkog prometa – više od 80 posto – ostvari u samo četiri ljetna mjeseca.
Jasno je da biznis koji radi nekoliko mjeseci godišnje ne može biti profitabilan kao onaj koji punim kapacitetom radi cijelu godinu, pa onda to utječe i na visinu plaća. Osim toga, velike su razlike i u razvijenosti turizma na kontinentu i na Jadranu. Glavnina turističkog prometa ostvari se na Jadranu, posljednjih godina u uzletu je i Zagreb, dok je Slavonija, još uvijek, na žalost prilično turistički nerazvijena.