Sve ozbiljnije se razgovara o sigurnim obveznicama eurozone, ideji koja bi trebala revolucionalizirati EU dug
Za novi tip obveznica zainteresiran je šef ECB-a Mario Draghi
Europski financijski krugovi razmatraju stvaranje obveznica eurozone koje bi se smatrale sigurnom imovinom, ali ne na način da se podrazumijeva kako će iza dugova drugih zemalja stajati Njemačka, piše Bloomberg. Prema toj ideji, europsko tržište sigurnih obveznica (European Safe Bond) bi, u teoriji, bio dio javnog duga država eurozone s različitim razinama rizika te bi podrazumijevalo stvaranje jedinstvene sigurne financijske imovine za svih 19 država članica eurozone koja neće biti povezana sa sudbinom bilo koje pojedine članice.
Ranije, percepcija europske obveznice kao sigurne, kada to očigledno nije bila, jedna je od stvari koje je izazvala dužničku krizu 2008. godine. Ideja da se problem riješi s takozvanim ESB-ijem, odnosno europskom sigurnom obveznicom, koju je 2011. godine predložila grupa ekonomista uključujući Markusa Brunnermeistera s Princetona, već se nekoliko godina razmatra u akademskim krugovima.
Stručnjaci trenutno proučavaju cijeli koncept
Ipak, ideja je tek u posljednje vrijeme privukla pažnju policy makera, a koncept trenutno proučava panel stručnjaka European Systemic Risk Boarda koji odgovara Mariju Draghiju, predsjedniku Europske centralne banke. Prošloga tjedna, član odbora Europske centralne banke Benoit Coeure u svojem je govoru na Harvardu spomenuo koncept ESB-a kao jedan od načina na koji regija može napredovati.
To funkcionira otprilike ovako: određena javna ili privatna institucija kupuje obveznice država eurozone, i zatim prepakirava u vrlo sigurne i manje sigurne vrijednosne papire i plasirati ih na tržište. Taj bi zadatak, piše Bloomberg, mogao dopasti neku firmu iz privatnog sektora ili europsku agenciju poput Europskog mehanizma stabilnosti (ESM) ili čak Europsku centralnu banku.
Zaustavio bi se odljev kapitala na prvi znak problema
Jedan od tvoraca ideje, Brunnermeier, je u intervjuu koji je dao u Frankfurtu objasnio kako države izdaju vlastite obveznice, no nema nikakvih jamstava i nema raspodjele rizika među državama. Na ovaj novi način, premostile bi se komplikacije zbog kojih su raniji prijedlozi, poput euroobveznica, podbacili.
Poanta je da bi uvođenjem ovakvog sustava investitori mogli kupovati obveznice eurozone u cjelini, umjesto obveznice pojedine države članice. To bi, barem u teoriji, zaustavilo odljev kapitala u najsigurnije obveznice, primjerice njemačke, na prve znakove problema na tržištu. To bi ujedno pomoglo presijeći vezu između državne fiskalne politike i zdravlja njihovih domaćih banaka.
Nema garancija da će ga tržište prihvatiti
Brunnermeier intenzivno radi na dobivanju potpore za provođenje te ideje, pa je plan prezentirao na godišnjem sastanku Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Washingtonu. S ciljem istraživanja interesa, namjerava poslati upitnike svim igračima na financijskom tržištu Europe.
I sami kreatori priznaju da je njihov plan prilično zamršen te da nema garancije da će ga tržište uopće prihvatiti, a kamoli vlade država u čijem je interesu održavanje statusa quo. No Brunnermeier i njegovi kolege ističu glavnu prednost ovog aranžmana koja bi svima trebala odgovarati: periferija Europe dobiva financijski instrument sa znatno većim kredibilitetom, a Njemačka sustav koji uzima u obzir rizike središnje države.