Ne mora doduše sve biti izrijekom propisano, ali u takvom slučaju mora biti bjelodano da bi ustavotvorac, da je mogao zamisliti takvu situaciju, istu propisao onako kako vi to tumačite. Složit ćemo se da ustavotvorcu vjerojatno nije palo napamet da će aktualni predsjednik raspisivati izbore istovremeno se mentalno pripremajući da na njima nastupi. Unatoč tome, ne znači nužno da je Ustav prekršen.
Kad čitate argumente zašto bi to Ustav bio prekršen, najčešće se poziva na trodiobu vlasti. Čini se da dosta ljudi i dalje, bogzna zašto, vjeruje u trodiobu vlasti. Taj pojam koji pretpostavlja međusobnu neovisnost zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti zapravo je fikcija.
Nema ni diobe vlasti, kamoli trodiobe
Za početak, ne postoji ni obična dioba vlasti. Ni zakonodavna i izvršna vlast nisu odvojene – izvršna vlast predlaže donošenje zakona Saboru u kojem većinu opet drži ona struja koja je formirala Vladu. Kad je posljednji put neki zakon koji je predložila neka vlada pao na glasanju u parlamentu?
Sve donedavno ste možda bili pod dojmom da je barem sudstvo posebna i neovisna grana vlasti, ali onda je recentni štrajk sudaca otkrio tužnu istinu – plaću im određuje izvršna vlast. Sudstvo je toliko samostalno da mora za povišicu tražiti Vladu koja im, po njihovoj vlastitoj tvrdnji, daje najviše posla jer bespotrebno generira sporove. Inače, postoji i četvrta grana vlasti – Ustavni sud koji unatoč nazivu paradoksalno nije dio sudbene vlasti.
Stav da bi se predsjednik Republike imao pravo kandidirati na parlamentarnim izborima temelji se na jednakosti oružja. I predsjednik i premijer su dio iste, izvršne vlasti. Ako se premijer kao dio izvršne vlasti ima pravo kandidirati na izborima za Sabor (zakonodavna vlast) dok je još aktivni premijer (izvršna vlast), zašto onda to ne bi smio predsjednik Republike, koji je isto tako dio izvršne vlasti?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustav predsjedniku ne oduzima politička prava
Štoviše, u našoj ustavnoj konstelaciji je premijerska funkcija znatno moćnija od one predsjednika. Razlika uistinu leži u činjenici da se od predsjednika Republike traži da nakon izbora na tu funkciju podnese ostavku na članstvo u političkoj stranci, dok to za premijera nije slučaj. Ustav predsjedniku Republike zabranjuje i da obavlja neku drugu javnu ili profesionalnu dužnost, ali mu ne oduzima politička prava.
To je sukladno Kodeksu dobre prakse u izbornim pitanjima – koji je izradila Venecijanska komisija, a koji naš Ustavni sud redovito citira – moguće samo izričitom odlukom suda u svega dva slučaja: mentalna nesposobnost ili kaznena osuda za teško kazneno djelo.
Stoga Ustavni ni bilo koji drugi sud nema moć predsjedniku Republike zabraniti kandidaturu. Najava s Ustavnog suda da će se izjasniti o predsjednikovu možebitnom sudjelovanju na parlamentarnim izborima je upravo to – iznošenje mišljenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opoziv u Saboru kojega nema
Članak 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH propisuje da će Ustavni sud, ako utvrdi da sudionici izbora postupaju protivno Ustavu ili zakonu, o tome obavijestiti javnost te eventualno nadležna tijela. Tek ako bi neka povreda mogla utjecati na rezultate izbora, imaju ovlast pojedine izborne radnje ili odluke poništiti. Ali samu kandidaturu nemaju pravo onemogućiti.
Snaga autoriteta je ipak tu, pa je pitanje što će se dogoditi ako Ustavni sud u ponedjeljak na sjednici donese odluku kojom se upozorava predsjednika Republike da bi njegova eventualna kandidatura na izborima za Sabor bila protivna Ustavu na koji je prisegnuo.
Što se uopće može ako predsjednik Republike krši Ustav? Trenutačno ništa jer je Sabor raspušten. Prema Ustavu, ako se predsjednik Republike ogriješi o ustavne odredbe, može se pokrenuti njegov opoziv o kojem odlučuje Ustavni sud. Problem je što je postupak utvrđivanja predsjednikove odgovornosti u isključivoj nadležnosti Hrvatskog sabora, koji prijedlog za opoziv predsjednika Republike upućuje na odlučivanje Ustavnom sudu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Fali deset od trinaest sudaca
Kako je Sabor raspušten, pitanje utvrđivanja predsjednikovog kršenja Ustava nema tko potegnuti jer prijedlog nema tko poslati pred Ustavni sud zato što je pravo na to rezervirano za Hrvatski sabor.
Naravno da bi novi saziv Sabora mogao pokrenuti takav postupak jednom kad se sastane, ali tu dolazimo do idućeg problema. Za opoziv predsjednika Republike treba dvotrećinska većina glasova svih zastupnika, pa onda i dvotrećinska većina svih sudaca Ustavnog suda. Taj isti saziv Sabora će, opet dvotrećinskom većinom, prvo morati Ustavni sud napuniti ustavnim sucima, jer će ih u tom trenutku predvidivo nedostajati gotovo 80 posto, zato što će desetero od trinaest sudaca isteći mandat.
A sve i da ga opozovu, predsjednika Republike ni ta činjenica ne bi pretjerano zabrinjavala jer, ako i ne uspije preuzeti vlast na parlamentarnim izborima, pa shodno tome ne podnese ostavku na mjesto predsjednika Republike – svejedno smije krenuti po novi predsjednički mandat jer opoziv u ranijem mandatu ne sprječava kandidiranje na idućim predsjedničkim izborima. Koji slijede kasnije ove godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Scenarist koji bi ovo smislio se još nije rodio.
Analiza: ako se aktivni premijer može kandidirati za Sabor, zašto ne bi i predsjednik? Obojica su dio izvršne vlasti
Štoviše, u našoj ustavnoj konstelaciji premijerska funkcija znatno je moćnija od predsjedničke
Snaga autoriteta je ipak tu, pa je pitanje što će se dogoditi ako Ustavni sud u ponedjeljak na sjednici donese odluku kojom se upozorava predsjednika Republike da bi njegova eventualna kandidatura na izborima za Sabor bila protivna Ustavu na koji je prisegnuo
Gotovo svi ustavni stručnjaci složni su da predsjednik Republike isticanjem kandidature na predstojećim parlamentarnim izborima krši Ustav. Nitko od njih međutim nije citirao koju točno ustavnu odredbu krši. Uza sav trud, takvu odredbu je teško pronaći. To je zato što takve odredbe nema.
Ne mora doduše sve biti izrijekom propisano, ali u takvom slučaju mora biti bjelodano da bi ustavotvorac, da je mogao zamisliti takvu situaciju, istu propisao onako kako vi to tumačite. Složit ćemo se da ustavotvorcu vjerojatno nije palo napamet da će aktualni predsjednik raspisivati izbore istovremeno se mentalno pripremajući da na njima nastupi. Unatoč tome, ne znači nužno da je Ustav prekršen.
Kad čitate argumente zašto bi to Ustav bio prekršen, najčešće se poziva na trodiobu vlasti. Čini se da dosta ljudi i dalje, bogzna zašto, vjeruje u trodiobu vlasti. Taj pojam koji pretpostavlja međusobnu neovisnost zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti zapravo je fikcija.
Nema ni diobe vlasti, kamoli trodiobe
Za početak, ne postoji ni obična dioba vlasti. Ni zakonodavna i izvršna vlast nisu odvojene – izvršna vlast predlaže donošenje zakona Saboru u kojem većinu opet drži ona struja koja je formirala Vladu. Kad je posljednji put neki zakon koji je predložila neka vlada pao na glasanju u parlamentu?
Sve donedavno ste možda bili pod dojmom da je barem sudstvo posebna i neovisna grana vlasti, ali onda je recentni štrajk sudaca otkrio tužnu istinu – plaću im određuje izvršna vlast. Sudstvo je toliko samostalno da mora za povišicu tražiti Vladu koja im, po njihovoj vlastitoj tvrdnji, daje najviše posla jer bespotrebno generira sporove. Inače, postoji i četvrta grana vlasti – Ustavni sud koji unatoč nazivu paradoksalno nije dio sudbene vlasti.
Stav da bi se predsjednik Republike imao pravo kandidirati na parlamentarnim izborima temelji se na jednakosti oružja. I predsjednik i premijer su dio iste, izvršne vlasti. Ako se premijer kao dio izvršne vlasti ima pravo kandidirati na izborima za Sabor (zakonodavna vlast) dok je još aktivni premijer (izvršna vlast), zašto onda to ne bi smio predsjednik Republike, koji je isto tako dio izvršne vlasti?
Ustav predsjedniku ne oduzima politička prava
Štoviše, u našoj ustavnoj konstelaciji je premijerska funkcija znatno moćnija od one predsjednika. Razlika uistinu leži u činjenici da se od predsjednika Republike traži da nakon izbora na tu funkciju podnese ostavku na članstvo u političkoj stranci, dok to za premijera nije slučaj. Ustav predsjedniku Republike zabranjuje i da obavlja neku drugu javnu ili profesionalnu dužnost, ali mu ne oduzima politička prava.
To je sukladno Kodeksu dobre prakse u izbornim pitanjima – koji je izradila Venecijanska komisija, a koji naš Ustavni sud redovito citira – moguće samo izričitom odlukom suda u svega dva slučaja: mentalna nesposobnost ili kaznena osuda za teško kazneno djelo.
Stoga Ustavni ni bilo koji drugi sud nema moć predsjedniku Republike zabraniti kandidaturu. Najava s Ustavnog suda da će se izjasniti o predsjednikovu možebitnom sudjelovanju na parlamentarnim izborima je upravo to – iznošenje mišljenja.
Opoziv u Saboru kojega nema
Članak 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH propisuje da će Ustavni sud, ako utvrdi da sudionici izbora postupaju protivno Ustavu ili zakonu, o tome obavijestiti javnost te eventualno nadležna tijela. Tek ako bi neka povreda mogla utjecati na rezultate izbora, imaju ovlast pojedine izborne radnje ili odluke poništiti. Ali samu kandidaturu nemaju pravo onemogućiti.
Snaga autoriteta je ipak tu, pa je pitanje što će se dogoditi ako Ustavni sud u ponedjeljak na sjednici donese odluku kojom se upozorava predsjednika Republike da bi njegova eventualna kandidatura na izborima za Sabor bila protivna Ustavu na koji je prisegnuo.
Što se uopće može ako predsjednik Republike krši Ustav? Trenutačno ništa jer je Sabor raspušten. Prema Ustavu, ako se predsjednik Republike ogriješi o ustavne odredbe, može se pokrenuti njegov opoziv o kojem odlučuje Ustavni sud. Problem je što je postupak utvrđivanja predsjednikove odgovornosti u isključivoj nadležnosti Hrvatskog sabora, koji prijedlog za opoziv predsjednika Republike upućuje na odlučivanje Ustavnom sudu.
Fali deset od trinaest sudaca
Kako je Sabor raspušten, pitanje utvrđivanja predsjednikovog kršenja Ustava nema tko potegnuti jer prijedlog nema tko poslati pred Ustavni sud zato što je pravo na to rezervirano za Hrvatski sabor.
Naravno da bi novi saziv Sabora mogao pokrenuti takav postupak jednom kad se sastane, ali tu dolazimo do idućeg problema. Za opoziv predsjednika Republike treba dvotrećinska većina glasova svih zastupnika, pa onda i dvotrećinska većina svih sudaca Ustavnog suda. Taj isti saziv Sabora će, opet dvotrećinskom većinom, prvo morati Ustavni sud napuniti ustavnim sucima, jer će ih u tom trenutku predvidivo nedostajati gotovo 80 posto, zato što će desetero od trinaest sudaca isteći mandat.
A sve i da ga opozovu, predsjednika Republike ni ta činjenica ne bi pretjerano zabrinjavala jer, ako i ne uspije preuzeti vlast na parlamentarnim izborima, pa shodno tome ne podnese ostavku na mjesto predsjednika Republike – svejedno smije krenuti po novi predsjednički mandat jer opoziv u ranijem mandatu ne sprječava kandidiranje na idućim predsjedničkim izborima. Koji slijede kasnije ove godine.
Scenarist koji bi ovo smislio se još nije rodio.