Bez dostave sustava protuzračne obrane i artiljerijskog streljiva, Oružane snage Ukrajine nisu u stanju zadržati rusko napredovanje na frontu niti obraniti kritičnu energetsku, prometnu i proizvodnu infrastrukturu. Tri baterije MIM-104 Patriot i jedna baterija Aster-30 nisu dovoljne za zaštitu teritorija Ukrajine od napada balističkih projektila i hipersoničnih krstarećih raketa.
Manjak streljiva ubija moral
Za razliku od prijašnjih napada na energetsku infrastrukturu, kad je cilj bila distributivna mreža, ove godine ruske rakete usmjerene su na pogone ukrajinskih termo- i hidroelektrana. Procjena je da je 80 posto proizvodnih kapaciteta termoelektrana izvan pogona. Štete od ovih napada zahtijevaju dugotrajan popravak ili su nepopravljive. Napadi su usmjereni na glavne industrijske centre s ciljem omogućavanja ili ograničenja proizvodnje ukrajinske namjenske industrije.
Negativne posljedice nedostatka protuzrakoplovnih sustava srednjeg dometa, i projektila koji se ispaljuju, jako je uočljiv i na liniji fronta. Dok su imali dovoljno raketa i lansera, Ukrajinci su početkom 2024. uspijevali umanjiti efekte masovne upotrebe ruskih planirajućih bombi. Međutim, nakon uništenja dva lansera sustava Patriot, koji su uspješno obarali taktičke bombardere Su-34, nosače planirajućih bombi, ukrajinske obrambene linije ostale su posve nezaštićene od udara bombi kalibra 500 i 1.500 kilograma.
To je devastirajuće i za moral vojnika. Ne postoji poljska utvrda koja može izdržati pogodak bombe koja u sebi ima masu od 900 kilograma eksploziva. Posljednje snimke s fronta dokazuju i nedostatak protuzrakoplovnih raketa kratkog dometa koje se lansiraju s ramena, kao što je sustav FIM-92 Stinger. To je omogućilo ponovno uključenje ruskih jurišnika Suhoj Su-25 u neposrednu vatrenu podršku kopnenih snaga. Vrlo je obeshrabrujuće gledati kako Su-25 lete iznad ukrajinskih obrambenih pozicija u Časiv Jaru bez straha da će biti oboreni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajini treba još sedam Patriota
Već dugo nema dvojbe da su artiljerijski sustavi osnovna vatrena sredstva kojim se postiže napredovanje kopnene vojske. Nedavni odnos od deset naprema jedan u koristi ruskih topnika smanjen je na sedam ruskih prema jednoj ispaljenoj granati s ukrajinske strane. Ipak, to još nije dovoljno za učinkovito odvraćanje ruskih kopnenih napada. Češka inicijativa za nabavu topničkog streljiva malo jer poboljšala situaciju. No njen puni učinak može se očekivati tek početkom lipnja.
Iako su europski saveznici Ukrajine poduzeli konkretne korake na povećanju proizvodnje topničkog streljiva, isporuke iz europskih arsenala mogle bi značajnije zadovoljiti ukrajinske potrebe tek krajem 2025. Sjedinjene Države jedine raspolažu dovoljnim rezervama topničkog streljiva koje se trenutačno može isporučiti ukrajinskim braniteljem. Procjena je da bi krajem 2024. Ukrajina imala stabilni izvor opskrbe od oko tri milijuna granata kalibra 155 milimetara na godišnjoj razini.
Slično je i sa sustavima MIM-104 Patriot. Od svojih dvanaest baterija, Njemačka je dvije već isporučila Ukrajini; isporuka treće je u pripremi. Berlin je dakle darovao četvrtinu svojih kapaciteta Ukrajincima. Sjedinjene Države su, od 68 operativnih baterija, Kijevu isporučili jednu. Vojska Sjedinjenih Država raspolaže s 1.106 lansera, od koji je 480 u upotrebi. Baterija MIM-104 Patriot obično ima četiri, a maksimalno osam lansera. Prema ukrajinskim procjenama, sedam dodatnih baterija rješava stvar obrane teritorija od ruskih balističkih projektila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sva francuska proizvodnja ide Ukrajini
Dosad je proizvedeno preko 10.000 projektila zemlja-zraka za sustav Patriot, protuavionskih PAC-1 i PAC-2 i protubalističkih PAC-3. Raytheon trenutačno mjesečno proizvodi 20 raketa PAC-2. Njemačka, Nizozemska, Španjolska i Rumunjska imaju narudžbu od 1.000 projektila i žele ih same proizvoditi. Zasad je dogovorena proizvodnja u Njemačkoj. Lockheed godišnje proizvodi 500 raketa PAC-3, s tendencijom povećanja na 650 projektila do 2027.
Francuzi, koji su imali kapacitet isporuke jedne proturaketne baterije Aster-30 svaka 24 mjeseca, planiraju rok smanjiti na deset mjeseci. Obustavljene su sve isporuke trećim zemljama; sva će proizvodnja ići Ukrajini. Sve dakle ide k povećanju sposobnosti ukrajinske protuzračne obrane.
Oklijevanje u slanju američke pomoći uvelike koristi ruska propaganda. Ukrajinski portali puni su napisa o “podloj Americi” i “pokvarenom Zapadu”. Očiti cilj je izazivanje podjela u ukrajinskom društvu između nostalgičara za Sovjetskim Savezom i prozapadno orijentiranih ljudi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapadno naoružanje superiorno
Dosadašnji tok rata pokazuje tehnološku i taktičku superiornost zapadnog naoružanja, pa i kad je brojčano inferiorno. Posljednji primjer je napad od 17. travnja na rusku helikoptersku bazu Džankoj na Krimu. Udarima tri balistička projektila MGM-140 ATACMS uništena je cijela baterija sustava S-400; ukupno četiri lansera, tri radarske postaje i zapovjedno središte. Usto, uništeno je baterijsko skladište raketa. Dakle, sustav koji je trebao presresti ATACMS projektile bio je potpuno nemoćan.
Ponovo se vodi utrka s vremenom kao na proljeće 2022. godine. Saveznici su tad uspjeli navrijeme dostaviti dovoljno topničkih i raketnih sustava, tako da je već sredinom ljeta rusko napredovanje potpuno zaustavljeno. Hoće li se taj scenarij dogoditi i ove godine, vidjet će se uskoro.
Rusija želi zaokružiti osvajanja
Moskva ne gubi vrijeme. Nastoji maksimalno iskoristiti trenutačnu inicijativu i manjak streljiva kod protivnika kako bi zaokružila svoja osvajanja u Donbasu, kao osnovu za moguće pregovore ili daljnja osvajanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako sad stvari stoje, Ukrajini ne prijeti poraz u 2024. godini. Američki Kongres odradio je svoje, ostalo je stvar logističkog sustava. Kijev se treba fokusirati na rješavanje unutarnjih problema, koji ozbiljno narušavaju njihove obrambene sposobnosti.
Bilo je knap. Taman kad su ostali bez svega, Ukrajini stiže američki megapaket. Izdržat će ovu godinu, ali počela je nova utrka s vremenom
Rat je dokazao tehnološku i taktičku superiornost zapadnog naoružanja čak i kad je brojčano inferiorno
Ponovo se vodi utrka s vremenom kao na proljeće 2022. godine. Saveznici su tad uspjeli navrijeme dostaviti dovoljno topničkih i raketnih sustava, tako da je već sredinom ljeta rusko napredovanje potpuno zaustavljeno. Hoće li se taj scenarij dogoditi i ove godine?
Konačno, američki Kongres odobrio je pomoć Ukrajini u vrijednosti 60,84 milijarde dolara. Paket uključuje 13,8 milijardi za kupnju naprednog oružja, 13,4 milijarde za obnavljanje američkih zaliha, 11 milijardi za potporu američkim saveznicima u regiji i još 13,8 milijardi za kupnju američkih obrambenih sustava za Ukrajinu. Ratom razorena zemlja dobit će još devet milijardi dolara kao gospodarsku pomoć u obliku zajmova koje predsjednik može oprostiti uz odobrenje Kongresa.
Pomoć Sjedinjenih Država bila je prijeko potrebna. Direktor CIA-e William Burns nedavno je izjavio da bi Ukrajina, uz vojnu pomoć, mogla održati svoje položaje tijekom 2024. godine te zadržati potencijalnu veliku rusku ofenzivu koja se očekuje u kasno proljeće ili ljeto. Bez ove pomoći, rekao je prvi čovjek CIA-e, postojao bi značajan rizik od ukrajinskog poraza.
Bez dostave sustava protuzračne obrane i artiljerijskog streljiva, Oružane snage Ukrajine nisu u stanju zadržati rusko napredovanje na frontu niti obraniti kritičnu energetsku, prometnu i proizvodnu infrastrukturu. Tri baterije MIM-104 Patriot i jedna baterija Aster-30 nisu dovoljne za zaštitu teritorija Ukrajine od napada balističkih projektila i hipersoničnih krstarećih raketa.
Manjak streljiva ubija moral
Za razliku od prijašnjih napada na energetsku infrastrukturu, kad je cilj bila distributivna mreža, ove godine ruske rakete usmjerene su na pogone ukrajinskih termo- i hidroelektrana. Procjena je da je 80 posto proizvodnih kapaciteta termoelektrana izvan pogona. Štete od ovih napada zahtijevaju dugotrajan popravak ili su nepopravljive. Napadi su usmjereni na glavne industrijske centre s ciljem omogućavanja ili ograničenja proizvodnje ukrajinske namjenske industrije.
Negativne posljedice nedostatka protuzrakoplovnih sustava srednjeg dometa, i projektila koji se ispaljuju, jako je uočljiv i na liniji fronta. Dok su imali dovoljno raketa i lansera, Ukrajinci su početkom 2024. uspijevali umanjiti efekte masovne upotrebe ruskih planirajućih bombi. Međutim, nakon uništenja dva lansera sustava Patriot, koji su uspješno obarali taktičke bombardere Su-34, nosače planirajućih bombi, ukrajinske obrambene linije ostale su posve nezaštićene od udara bombi kalibra 500 i 1.500 kilograma.
To je devastirajuće i za moral vojnika. Ne postoji poljska utvrda koja može izdržati pogodak bombe koja u sebi ima masu od 900 kilograma eksploziva. Posljednje snimke s fronta dokazuju i nedostatak protuzrakoplovnih raketa kratkog dometa koje se lansiraju s ramena, kao što je sustav FIM-92 Stinger. To je omogućilo ponovno uključenje ruskih jurišnika Suhoj Su-25 u neposrednu vatrenu podršku kopnenih snaga. Vrlo je obeshrabrujuće gledati kako Su-25 lete iznad ukrajinskih obrambenih pozicija u Časiv Jaru bez straha da će biti oboreni.
Ukrajini treba još sedam Patriota
Već dugo nema dvojbe da su artiljerijski sustavi osnovna vatrena sredstva kojim se postiže napredovanje kopnene vojske. Nedavni odnos od deset naprema jedan u koristi ruskih topnika smanjen je na sedam ruskih prema jednoj ispaljenoj granati s ukrajinske strane. Ipak, to još nije dovoljno za učinkovito odvraćanje ruskih kopnenih napada. Češka inicijativa za nabavu topničkog streljiva malo jer poboljšala situaciju. No njen puni učinak može se očekivati tek početkom lipnja.
Iako su europski saveznici Ukrajine poduzeli konkretne korake na povećanju proizvodnje topničkog streljiva, isporuke iz europskih arsenala mogle bi značajnije zadovoljiti ukrajinske potrebe tek krajem 2025. Sjedinjene Države jedine raspolažu dovoljnim rezervama topničkog streljiva koje se trenutačno može isporučiti ukrajinskim braniteljem. Procjena je da bi krajem 2024. Ukrajina imala stabilni izvor opskrbe od oko tri milijuna granata kalibra 155 milimetara na godišnjoj razini.
Slično je i sa sustavima MIM-104 Patriot. Od svojih dvanaest baterija, Njemačka je dvije već isporučila Ukrajini; isporuka treće je u pripremi. Berlin je dakle darovao četvrtinu svojih kapaciteta Ukrajincima. Sjedinjene Države su, od 68 operativnih baterija, Kijevu isporučili jednu. Vojska Sjedinjenih Država raspolaže s 1.106 lansera, od koji je 480 u upotrebi. Baterija MIM-104 Patriot obično ima četiri, a maksimalno osam lansera. Prema ukrajinskim procjenama, sedam dodatnih baterija rješava stvar obrane teritorija od ruskih balističkih projektila.
Sva francuska proizvodnja ide Ukrajini
Dosad je proizvedeno preko 10.000 projektila zemlja-zraka za sustav Patriot, protuavionskih PAC-1 i PAC-2 i protubalističkih PAC-3. Raytheon trenutačno mjesečno proizvodi 20 raketa PAC-2. Njemačka, Nizozemska, Španjolska i Rumunjska imaju narudžbu od 1.000 projektila i žele ih same proizvoditi. Zasad je dogovorena proizvodnja u Njemačkoj. Lockheed godišnje proizvodi 500 raketa PAC-3, s tendencijom povećanja na 650 projektila do 2027.
Francuzi, koji su imali kapacitet isporuke jedne proturaketne baterije Aster-30 svaka 24 mjeseca, planiraju rok smanjiti na deset mjeseci. Obustavljene su sve isporuke trećim zemljama; sva će proizvodnja ići Ukrajini. Sve dakle ide k povećanju sposobnosti ukrajinske protuzračne obrane.
Oklijevanje u slanju američke pomoći uvelike koristi ruska propaganda. Ukrajinski portali puni su napisa o “podloj Americi” i “pokvarenom Zapadu”. Očiti cilj je izazivanje podjela u ukrajinskom društvu između nostalgičara za Sovjetskim Savezom i prozapadno orijentiranih ljudi.
Zapadno naoružanje superiorno
Dosadašnji tok rata pokazuje tehnološku i taktičku superiornost zapadnog naoružanja, pa i kad je brojčano inferiorno. Posljednji primjer je napad od 17. travnja na rusku helikoptersku bazu Džankoj na Krimu. Udarima tri balistička projektila MGM-140 ATACMS uništena je cijela baterija sustava S-400; ukupno četiri lansera, tri radarske postaje i zapovjedno središte. Usto, uništeno je baterijsko skladište raketa. Dakle, sustav koji je trebao presresti ATACMS projektile bio je potpuno nemoćan.
Ponovo se vodi utrka s vremenom kao na proljeće 2022. godine. Saveznici su tad uspjeli navrijeme dostaviti dovoljno topničkih i raketnih sustava, tako da je već sredinom ljeta rusko napredovanje potpuno zaustavljeno. Hoće li se taj scenarij dogoditi i ove godine, vidjet će se uskoro.
Rusija želi zaokružiti osvajanja
Moskva ne gubi vrijeme. Nastoji maksimalno iskoristiti trenutačnu inicijativu i manjak streljiva kod protivnika kako bi zaokružila svoja osvajanja u Donbasu, kao osnovu za moguće pregovore ili daljnja osvajanja.
Kako sad stvari stoje, Ukrajini ne prijeti poraz u 2024. godini. Američki Kongres odradio je svoje, ostalo je stvar logističkog sustava. Kijev se treba fokusirati na rješavanje unutarnjih problema, koji ozbiljno narušavaju njihove obrambene sposobnosti.