U dobro organiziranoj državi, makar i naroda vragova, ne može se, naime dogoditi miješanja partije i države u toj mjeri, da vinovnici prve pomisle kako polažu urođeno pravo na dobra druge. U dobro organiziranoj državi, ne može se dogoditi Gabrijela Žalac
“Mnogi kažu da je za republiku potreban narod anđela, jer ljudi, sa svojim sebičnim inklinacijama, nisu sposobni konstituirati tako suptilnu formu”, piše Immanuel Kant u čuvenom djelu Prema vječnom miru, o uspostavi ustavnih republika i globalnog mira.
“Međutim, organizirati državu, koliko god bilo teško, može i narod vragova, samo ako su inteligentni”.
Ljudi, smatra Kant, mogu biti đavli koliko i anđeli, sebični koliko i plemeniti, no u dobro organiziranoj zajednici, sebične inklinacije prirodno se poništavaju, a partikularni interesi zatomljuju, jer u sebičnom je interesu svih, pa i najgorih, da zajednica profunkcionira.
“To je dakle samo pitanje”, piše Kant dalje, “dobre organizacije države”. U dobro organiziranoj državnoj zajednici, koliko god dobra organizacija bila teška, nebitno je jesu li ljudi anđeli ili vragovi; instinktivno se submisiraju zajedničkim zakonima i uživaju blagodati kakve samostalne ne bi bili kadri ostvariti. Ako su inteligentni.
***
Do snažnijeg razvoja jastrebarskog bazena dolazi u drugoj polovici 19. stoljeća, kada dolazi do snažnijeg razvoja mnogih naših krajeva. Ukida se kmetstvo, buja trgovina, gradi se željeznička mreža i šire ekonomske slobode. Stručne službe prolaze proces profesionalizacije: do pedesetih godina tog stoljeća tamo su se uhljebljivali dokoni pripadnici plemstva, da se okite još kakvom titulom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Imetak prestaje biti ekskluzivno vezan za rod i nasljeđivanje zemlje, a tokovima kapitala više ne upravlja samo čvrsta ruka lokalnog regenta. U kratkom roku stvaraju se brojna bogatstva; pojavljuju se prvi entrepreneuri, židovski, srpski, austrijski, češki i domicilni, pa grade tvornice, tiskare i trgovine.
Četrdesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, hrvatsko-ugarska obitelj Erdődy gubi svoj gotovo pa monopolni položaj u političko-imovinskim strukturama Jastrebarskog. Erdődyjevi su napravili puno za lokalnu zajednicu – financirali kulturu, izgradili crkve i zapošljavali mnoge – a nagli pad njihovog utjecaja, s formalnim svrgnućem feudalizma, inicijalno je bio izvor konfuzije.
Vječna je ljudska zabluda da precjenjujemo trenutno ili prethodno stanje, a podcjenjujemo moguće; naričemo stoga za davnim vremenima, a ne vidimo prilike u novome. Krah feudalnih vladara otvorio je prostor za nezapamćeno širenje prilika, za nikad veći broj ljudi, u vrlo kratkom roku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Razvoju kraja također pogoduje izgradnja željeznice Zagreb – Karlovac, a zatim i dionica do Rijeke, čime se jastrebarsko područje našlo na atraktivnom prometnom koridoru, što mu omogućava bržu i lakšu razmjenu putnika i dobara. Doimalo se da se klatno povijesti i na ovim prostorima nezaustavljivo pomjera u smjeru individualnog i progresivnog, na uštrb kolektivnog i nazadnog.
***
Kantov spis Prema vječnom miru objavljen je u jesen 1795. godine. S priličnom sigurnošću možemo ustvrditi, da do vječnog mira kojem je filozof težio, u međuvremenu nije došlo; ono što je uslijedilo u idućih parsto godina interakcija je anđela, vragova i organizacije država.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na vlasti se mogu izmjenjivati loši i manje loši, društvene elite mogu tvoriti plemeniti ili manje plemeniti, no dokle god ispod sveg postoji minimalna zajednička struktura, tkivo koje nas drži skupa, Kantova dobro organizirana država, sve bi trebalo biti OK.
Najružnija izletavanja iz povijesnih tračnica tiču se upravo uzurpacije te suštine, od notornih diktatora 20. stoljeća do novog vala istočnoeuropskih parlamentarnih autokracija. Stvarni problem u vladara poput Orbana, Vučića ili Trumpa nije samo u ksenofobiji ili mizoginiji ili korupciji, već u sustavnom potkopavanju dobro organizirane države, kroz punjenje sudova i tužiteljstva partijskim lojalistima, osporavanje izbornih rezultata, demoniziranje, pa i limitiranje opozicije.
Ne radi se samo o ustavima, zakonima i pravilnicima: za funkcioniranje zajednice najvažnija je demokratska liturgija, iskazana kroz javne simbole, geste i rituale. Tranzicija vlasti, recimo: izbornom pobjedniku uvijek se čestita, iako to baš nigdje nije propisano, ali kolektivno razumijemo kako je čin održavanja izbora bitno važniji od osobnog ega.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U toj liturgiji, važnijoj od svakog pisanog pravila, drži se do simboličke odvojenosti političkog instrumentarija i demokratskog tkiva: vladar neće koristiti vlastiti rođendan ili rođendan vlastite stranke, za nacionalni blagdan; neće vlastitu knjigu ili knjigu svoje majke gurati u školsku lektiru; niti će, recimo, dopustiti korištenje imena vlastite stranke za svojatanje neke javne površine.
***
Plešivica pored Jastrebarskog lijep je i sunčan kraj, pun marljivih i ozbiljno kvalitetnih vinara. Ako vas put tamo navede, a trebao bi vas što češće navesti, svakako svratite do Kreše Ivančića, recimo, ili do gostionice Karlo, ili se prošetajte planinarskim putevima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U siječnju 1989. godine, na Plešivici dolazi do sastanka skupine profesora, proljećara i nacionalista koja razmatra opcije za formiranje političke organizacije kroz koju bi formalizirali svoje djelovanje. Franju Tuđmana biraju za svog predstavnika; ohrabren podrškom, vraća se u Zagreb, daje svoj prvi intervju zadarskom omladinskom listu Fokus i pred ljeto osniva stranku.
Nekoliko godina kasnije, sada već na vlasti, duboko u projektu duhovnog redizajna i imovinske preraspodjele jednog teritorija, Franjo Tuđman govorit će o crnim, zelenim i žutim vragovima, koji su trebali predstavljati pamtljive slike za unutarnje i vanjske neprijatelje, usmjerene protiv njega, dakle Hrvatske.
U tom tumačenju, opasnosti za vladajuću političku opciju toliko su velike, da predstavljaju opasnosti za funkcioniranje države. Logički slijedi, da postoji politička opcija za državu toliko važna, da je od nje ustvari važnija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Moj cilj je da Hrvatska ne propada. A njihov je cilj da propadne HDZ”, kazat će njegov nasljednik, dvadeset i pet godina kasnije, prerađujući stari refren o političkoj organizaciji važnijoj od države. Takvo što moguće je, dakako, u narodima anđela i vragova i neorganiziranih država, baš onako, kako u dobro organiziranima nije. Pitanje je samo tko sebe vidi kao vraga, a tko kao anđela.
***
U dobro organiziranoj državi, makar i naroda vragova, ne može se, naime, dogoditi miješanja partije i države u toj mjeri, da vinovnici prve pomisle kako polažu urođeno pravo na dobra druge.
U dobro organiziranoj državi, makar i naroda vragova, ne mogu se dogoditi Josipa Rimac, Gabrijela Žalac, Milan Kujundžić, Tomislav Jurković, Lovro Kuščević, Krunoslav Jakupčić, Darko Puljašić, Goran Marić, Tomislav Didović, Ana Mandac, Kazimir Bačić, Nataša Turbić, Franjo Lucić, Tomislav Petric, Dragan Kovačević, Vinko Grgić, Ružica Njavro, Milan Bandić, Željko Holik, Krešo Petek, Josip Đakić, Tomislav Đakić, Hrvoje Đakić, Ivan Đakić, sigurno još koji Đakić, a ni Vinko Kojundžić.
Ne mogu se, bez znatnih posljedica, dogoditi ni afera CijepiSe, afera Roštilj, afera Softver, afera HBOR, afera Vjetroelektrane, afera Janaf, afera IT cvjećari, afera Požega, afera Borg, afera Mercedes, afera Pijana kuma, afera Hotmail, afera Projekt Slavonija, i nekoliko stotina afera s poticajima.
Teško da se, dalje, može dogoditi da član Predsjedništva vladajuće partije pokušava potplatiti novinara; da suprug članice istog Predsjedništva iste partije istom tom novinaru poželi paljenje svijeća; da šef družine nakon svega toga kaže kako novinari pokušavaju “nametnuti okvir” o koruptivnim tendencijama.
Da skratimo: u dobro organiziranoj državi, makar i naroda vragova, ne može se dogoditi da na uličnom znaku, četrdesetak kilometara jugozapadno od glavnog grada, u pitoresknom kraju marljivih vinara – ili bilo gdje drugdje na tom suštinski redizajniranom i pedantno preraspodijeljenom teritoriju – stoji naziv vladajuće partije. Kao što danas stoji, na Plešivici.
***
Javna cesta s nazivom političke stranke ne može se dogoditi, jer bi netko mogao pomisliti kako se radi o incestuoznom brkanju države i partije; zajedničkog i osobnog; profanog i svetog; javnog i partikularnog. Imena ulica, parkova i drugih javnih površina dio su demokratske liturgije, onog što sačinjava suštinu uređenja zajednice, iznad bilo koje stranačke opcije.
Narušavanje formalnog razgraničenja i simboličnog odmaka između onih koji upravljaju i onog čime upravljaju, tako što ime jedne stranke digneš na razinu državne simbolike i demokratske liturgije, pa ga nabiješ nasred ceste da hraniš utemeljiteljsku mitologiju kojom pravdaš kapilarnu kleptomaniju, u dobro organiziranoj državi ne može se dogoditi.
Ne može se dogoditi, jer ako se dogodi, znači da država nije organizirana, a u neorganiziranoj državi republika nije moguća, a ako republika nije moguća, nužno pobjeđuje četa vragova.
Ne samo u preplaćenim softverima, nego i povlaštenim mirovinama, dodijeljenim stanovima, namještenim natječajima, lažiranim poticajima, prekrojenim GUP-ovima, ukradenim kreditima, strateškim zemljištima, offshore malverzacijama, pregaženim ljudima, “znaš-li-ti-tko-sam-ja” prijetnjama i lopovskim sajtovima. U balzamiranju živih gradova.
Immanuel Kant bio je upoznat s konceptom naroda anđela i naroda vragova; sebičnih inklinacija i problematičnih faktora; krhkih republika i narušenih zajednica. Ipak, nije mogao znati za koncept ceste koju krasi ime Hrvatske demokratske zajednice. Jer neke ceste vode tamo, gdje ni Kant ne pomaže.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Gabrijela Žalac, narod vragova i cesta Hrvatske demokratske zajednice
Kako je vladajuća stranka dobila svoju cestu i što nam to govori o naravi te vladavine
U dobro organiziranoj državi, makar i naroda vragova, ne može se, naime dogoditi miješanja partije i države u toj mjeri, da vinovnici prve pomisle kako polažu urođeno pravo na dobra druge. U dobro organiziranoj državi, ne može se dogoditi Gabrijela Žalac
“Mnogi kažu da je za republiku potreban narod anđela, jer ljudi, sa svojim sebičnim inklinacijama, nisu sposobni konstituirati tako suptilnu formu”, piše Immanuel Kant u čuvenom djelu Prema vječnom miru, o uspostavi ustavnih republika i globalnog mira.
“Međutim, organizirati državu, koliko god bilo teško, može i narod vragova, samo ako su inteligentni”.
Ljudi, smatra Kant, mogu biti đavli koliko i anđeli, sebični koliko i plemeniti, no u dobro organiziranoj zajednici, sebične inklinacije prirodno se poništavaju, a partikularni interesi zatomljuju, jer u sebičnom je interesu svih, pa i najgorih, da zajednica profunkcionira.
“To je dakle samo pitanje”, piše Kant dalje, “dobre organizacije države”. U dobro organiziranoj državnoj zajednici, koliko god dobra organizacija bila teška, nebitno je jesu li ljudi anđeli ili vragovi; instinktivno se submisiraju zajedničkim zakonima i uživaju blagodati kakve samostalne ne bi bili kadri ostvariti. Ako su inteligentni.
***
Do snažnijeg razvoja jastrebarskog bazena dolazi u drugoj polovici 19. stoljeća, kada dolazi do snažnijeg razvoja mnogih naših krajeva. Ukida se kmetstvo, buja trgovina, gradi se željeznička mreža i šire ekonomske slobode. Stručne službe prolaze proces profesionalizacije: do pedesetih godina tog stoljeća tamo su se uhljebljivali dokoni pripadnici plemstva, da se okite još kakvom titulom.
Imetak prestaje biti ekskluzivno vezan za rod i nasljeđivanje zemlje, a tokovima kapitala više ne upravlja samo čvrsta ruka lokalnog regenta. U kratkom roku stvaraju se brojna bogatstva; pojavljuju se prvi entrepreneuri, židovski, srpski, austrijski, češki i domicilni, pa grade tvornice, tiskare i trgovine.
Četrdesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, hrvatsko-ugarska obitelj Erdődy gubi svoj gotovo pa monopolni položaj u političko-imovinskim strukturama Jastrebarskog. Erdődyjevi su napravili puno za lokalnu zajednicu – financirali kulturu, izgradili crkve i zapošljavali mnoge – a nagli pad njihovog utjecaja, s formalnim svrgnućem feudalizma, inicijalno je bio izvor konfuzije.
Vječna je ljudska zabluda da precjenjujemo trenutno ili prethodno stanje, a podcjenjujemo moguće; naričemo stoga za davnim vremenima, a ne vidimo prilike u novome. Krah feudalnih vladara otvorio je prostor za nezapamćeno širenje prilika, za nikad veći broj ljudi, u vrlo kratkom roku.
Razvoju kraja također pogoduje izgradnja željeznice Zagreb – Karlovac, a zatim i dionica do Rijeke, čime se jastrebarsko područje našlo na atraktivnom prometnom koridoru, što mu omogućava bržu i lakšu razmjenu putnika i dobara. Doimalo se da se klatno povijesti i na ovim prostorima nezaustavljivo pomjera u smjeru individualnog i progresivnog, na uštrb kolektivnog i nazadnog.
***
Kantov spis Prema vječnom miru objavljen je u jesen 1795. godine. S priličnom sigurnošću možemo ustvrditi, da do vječnog mira kojem je filozof težio, u međuvremenu nije došlo; ono što je uslijedilo u idućih parsto godina interakcija je anđela, vragova i organizacije država.
Na vlasti se mogu izmjenjivati loši i manje loši, društvene elite mogu tvoriti plemeniti ili manje plemeniti, no dokle god ispod sveg postoji minimalna zajednička struktura, tkivo koje nas drži skupa, Kantova dobro organizirana država, sve bi trebalo biti OK.
Najružnija izletavanja iz povijesnih tračnica tiču se upravo uzurpacije te suštine, od notornih diktatora 20. stoljeća do novog vala istočnoeuropskih parlamentarnih autokracija. Stvarni problem u vladara poput Orbana, Vučića ili Trumpa nije samo u ksenofobiji ili mizoginiji ili korupciji, već u sustavnom potkopavanju dobro organizirane države, kroz punjenje sudova i tužiteljstva partijskim lojalistima, osporavanje izbornih rezultata, demoniziranje, pa i limitiranje opozicije.
Ne radi se samo o ustavima, zakonima i pravilnicima: za funkcioniranje zajednice najvažnija je demokratska liturgija, iskazana kroz javne simbole, geste i rituale. Tranzicija vlasti, recimo: izbornom pobjedniku uvijek se čestita, iako to baš nigdje nije propisano, ali kolektivno razumijemo kako je čin održavanja izbora bitno važniji od osobnog ega.
U toj liturgiji, važnijoj od svakog pisanog pravila, drži se do simboličke odvojenosti političkog instrumentarija i demokratskog tkiva: vladar neće koristiti vlastiti rođendan ili rođendan vlastite stranke, za nacionalni blagdan; neće vlastitu knjigu ili knjigu svoje majke gurati u školsku lektiru; niti će, recimo, dopustiti korištenje imena vlastite stranke za svojatanje neke javne površine.
***
Plešivica pored Jastrebarskog lijep je i sunčan kraj, pun marljivih i ozbiljno kvalitetnih vinara. Ako vas put tamo navede, a trebao bi vas što češće navesti, svakako svratite do Kreše Ivančića, recimo, ili do gostionice Karlo, ili se prošetajte planinarskim putevima.
U siječnju 1989. godine, na Plešivici dolazi do sastanka skupine profesora, proljećara i nacionalista koja razmatra opcije za formiranje političke organizacije kroz koju bi formalizirali svoje djelovanje. Franju Tuđmana biraju za svog predstavnika; ohrabren podrškom, vraća se u Zagreb, daje svoj prvi intervju zadarskom omladinskom listu Fokus i pred ljeto osniva stranku.
Nekoliko godina kasnije, sada već na vlasti, duboko u projektu duhovnog redizajna i imovinske preraspodjele jednog teritorija, Franjo Tuđman govorit će o crnim, zelenim i žutim vragovima, koji su trebali predstavljati pamtljive slike za unutarnje i vanjske neprijatelje, usmjerene protiv njega, dakle Hrvatske.
U tom tumačenju, opasnosti za vladajuću političku opciju toliko su velike, da predstavljaju opasnosti za funkcioniranje države. Logički slijedi, da postoji politička opcija za državu toliko važna, da je od nje ustvari važnija.
“Moj cilj je da Hrvatska ne propada. A njihov je cilj da propadne HDZ”, kazat će njegov nasljednik, dvadeset i pet godina kasnije, prerađujući stari refren o političkoj organizaciji važnijoj od države. Takvo što moguće je, dakako, u narodima anđela i vragova i neorganiziranih država, baš onako, kako u dobro organiziranima nije. Pitanje je samo tko sebe vidi kao vraga, a tko kao anđela.
***
U dobro organiziranoj državi, makar i naroda vragova, ne može se, naime, dogoditi miješanja partije i države u toj mjeri, da vinovnici prve pomisle kako polažu urođeno pravo na dobra druge.
U dobro organiziranoj državi, makar i naroda vragova, ne mogu se dogoditi Josipa Rimac, Gabrijela Žalac, Milan Kujundžić, Tomislav Jurković, Lovro Kuščević, Krunoslav Jakupčić, Darko Puljašić, Goran Marić, Tomislav Didović, Ana Mandac, Kazimir Bačić, Nataša Turbić, Franjo Lucić, Tomislav Petric, Dragan Kovačević, Vinko Grgić, Ružica Njavro, Milan Bandić, Željko Holik, Krešo Petek, Josip Đakić, Tomislav Đakić, Hrvoje Đakić, Ivan Đakić, sigurno još koji Đakić, a ni Vinko Kojundžić.
Ne mogu se, bez znatnih posljedica, dogoditi ni afera CijepiSe, afera Roštilj, afera Softver, afera HBOR, afera Vjetroelektrane, afera Janaf, afera IT cvjećari, afera Požega, afera Borg, afera Mercedes, afera Pijana kuma, afera Hotmail, afera Projekt Slavonija, i nekoliko stotina afera s poticajima.
Teško da se, dalje, može dogoditi da član Predsjedništva vladajuće partije pokušava potplatiti novinara; da suprug članice istog Predsjedništva iste partije istom tom novinaru poželi paljenje svijeća; da šef družine nakon svega toga kaže kako novinari pokušavaju “nametnuti okvir” o koruptivnim tendencijama.
Da skratimo: u dobro organiziranoj državi, makar i naroda vragova, ne može se dogoditi da na uličnom znaku, četrdesetak kilometara jugozapadno od glavnog grada, u pitoresknom kraju marljivih vinara – ili bilo gdje drugdje na tom suštinski redizajniranom i pedantno preraspodijeljenom teritoriju – stoji naziv vladajuće partije. Kao što danas stoji, na Plešivici.
***
Javna cesta s nazivom političke stranke ne može se dogoditi, jer bi netko mogao pomisliti kako se radi o incestuoznom brkanju države i partije; zajedničkog i osobnog; profanog i svetog; javnog i partikularnog. Imena ulica, parkova i drugih javnih površina dio su demokratske liturgije, onog što sačinjava suštinu uređenja zajednice, iznad bilo koje stranačke opcije.
Narušavanje formalnog razgraničenja i simboličnog odmaka između onih koji upravljaju i onog čime upravljaju, tako što ime jedne stranke digneš na razinu državne simbolike i demokratske liturgije, pa ga nabiješ nasred ceste da hraniš utemeljiteljsku mitologiju kojom pravdaš kapilarnu kleptomaniju, u dobro organiziranoj državi ne može se dogoditi.
Ne može se dogoditi, jer ako se dogodi, znači da država nije organizirana, a u neorganiziranoj državi republika nije moguća, a ako republika nije moguća, nužno pobjeđuje četa vragova.
Ne samo u preplaćenim softverima, nego i povlaštenim mirovinama, dodijeljenim stanovima, namještenim natječajima, lažiranim poticajima, prekrojenim GUP-ovima, ukradenim kreditima, strateškim zemljištima, offshore malverzacijama, pregaženim ljudima, “znaš-li-ti-tko-sam-ja” prijetnjama i lopovskim sajtovima. U balzamiranju živih gradova.
Immanuel Kant bio je upoznat s konceptom naroda anđela i naroda vragova; sebičnih inklinacija i problematičnih faktora; krhkih republika i narušenih zajednica. Ipak, nije mogao znati za koncept ceste koju krasi ime Hrvatske demokratske zajednice. Jer neke ceste vode tamo, gdje ni Kant ne pomaže.