Treći skribomanski pišu knjige koje nijedan izdavač ne želi tiskati, ali oni ne razumiju poruku da to što proizvode ništa ne valja nego smatraju da ne prolaze jer nemaju prava poznanstva i veze. Tako to ide s tom tegobom. Na nju nema koristi ići ni s najočitijim argumentima i dokazima da je riječ o ljutom samozavaravanju jer ih subjekt ne prihvaća i gotovo.
Bilo tko, samo ne Grbin
Na ovo malo ponavljanje osnovnog gradiva o psihološkom poremećaju koji se bazira na priviđenjima o vlastitim sposobnostima i izgledima izaziva nas sada političar Peđa Grbin. Grbin, koji je po rejting anketama nepopularniji čak i od mega-omraženih Gordana Jandrokovića i Hrvoja Zekanovića, poručuje cijenjenom hrvatskom publikumu da on “sebe vidi kao budućeg premijera”. Čak ne ni kao kandidata za premijera, nego već kao premijera.
SDP će, dakle, pobijediti na parlamentarnim izborima, a On, njihov predsjednik, postat će mandatar i predsjednik Vlade. Tako to “vidi” Grbin. Skoro da je smiješno o tome i započinjati priču i pridodavati tome ikakav komentar. Ali kako ovdje imamo osobu koja formalno vodi za dlaku ipak još uvijek najjaču opozicijsku stranku, ne možeš se ni posve oglušiti.
Za Grbinov SDP momentalno bi glasalo samo i jedva 11,5 posto birača, kaže posljednji Crobarometar. A to je još perfektno prema popularnosti samog predsjednika Peđe Grbina koga čak ni ovih posljednjih 11,5 posto birača SDP-a ne doživljava ma ni kao kandidata za premijera nego bi evidentno htjeli da to bude netko drugi. Bilo tko, pobogu, samo ne Grbin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Deluzionalni šef SDP-a
Grbin, međutim, ne odustaje i ne može pojmiti to rezoniranje. U stranci nešto pokušavaju da ga na izborima maknu ustranu, ali on iskreno ne kopča zašto i uvjeren je da mu anonimni protivnici potpuno bez razloga sapunaju dasku. A to je i logična reakcija od političara koji nema nikakve šanse stati tamo gdje sebe “vidi” budući da iz deluzija nema otrežnjenja, to je po definiciji nemoguće.
No deluzije ljude čine neusporedivo sretnijima nego što bi mogli i pomisliti kad bi sami sebe i svoju situaciju promatrali objektivno i realno. Grbin je utoliko maksimalno sretan. Sebe “vidi” kao premijera, a ako bi se to kojim slučajem izjalovilo, sigurno krivnja neće biti na njemu ni na stranci kojoj je on zabio posljednji čavao.
Nego na biračima koji su ili slijepi, ili korumpirani, ili nedovoljno napredni, i na konkurenciji koja igra prljavo. Dođe ti Grbina malo žao kao i ovih koji izađu na Voice i kriješte na Pavarottija. Ali s deluzijama nema rasprave pa ostaje samo da SDP vidi što će i hoće li. Jer im ne treba još da se i dodatno sramote.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grbin jadan kaže da ‘sebe vidi kao premijera’. I ja mislim da bih bila bolja Ofelija od Kate Winslet
Unatoč svim anketama, Grbin ne odustaje i ne može pojmiti koliko je nepopularan
Sebe “vidi” kao premijera, a ako bi se to kojim slučajem izjalovilo, sigurno krivnja neće biti na njemu ni na stranci kojoj je on zabio posljednji čavao. Nego na biračima koji su ili slijepi, ili korumpirani, ili nedovoljno napredni, i na konkurenciji koja igra prljavo. Dođe ti Grbina malo žao kao i ovih koji izađu na Voice i kriješte na Pavarottija
Recimo, mislim da bih puno dojmljivije odigrala Ofeliju u Hamletu nego Kate Winslet premda o glumi nemam pojma, nakašljavam se kad govorim i Shakespeareovoj bih Ofeliji mogla biti baka. To se zove deluzija. Deluzije su gadna stvar koja se, u težem ili blažem obliku, razvije kod dosta ljudi, a zbog njihovih bolesnih umišljaja koji nemaju blage veze s realnošću, još više od pogođenih pate njihovi bližnji.
Neki vjeruju da pjevaju bolje od Pavarottija pa se uporno javljaju na The Voice, a okrutno gledateljstvo svaki put puca od smijeha. Drugi, poput na primjer Ante Đapića, sebe vide kao rođene državnike pa se kandidiraju za Predsjednika Republike, a onda im ne ide u glavu da su skončali na 0,21 posto glasova.
Treći skribomanski pišu knjige koje nijedan izdavač ne želi tiskati, ali oni ne razumiju poruku da to što proizvode ništa ne valja nego smatraju da ne prolaze jer nemaju prava poznanstva i veze. Tako to ide s tom tegobom. Na nju nema koristi ići ni s najočitijim argumentima i dokazima da je riječ o ljutom samozavaravanju jer ih subjekt ne prihvaća i gotovo.
Bilo tko, samo ne Grbin
Na ovo malo ponavljanje osnovnog gradiva o psihološkom poremećaju koji se bazira na priviđenjima o vlastitim sposobnostima i izgledima izaziva nas sada političar Peđa Grbin. Grbin, koji je po rejting anketama nepopularniji čak i od mega-omraženih Gordana Jandrokovića i Hrvoja Zekanovića, poručuje cijenjenom hrvatskom publikumu da on “sebe vidi kao budućeg premijera”. Čak ne ni kao kandidata za premijera, nego već kao premijera.
SDP će, dakle, pobijediti na parlamentarnim izborima, a On, njihov predsjednik, postat će mandatar i predsjednik Vlade. Tako to “vidi” Grbin. Skoro da je smiješno o tome i započinjati priču i pridodavati tome ikakav komentar. Ali kako ovdje imamo osobu koja formalno vodi za dlaku ipak još uvijek najjaču opozicijsku stranku, ne možeš se ni posve oglušiti.
Za Grbinov SDP momentalno bi glasalo samo i jedva 11,5 posto birača, kaže posljednji Crobarometar. A to je još perfektno prema popularnosti samog predsjednika Peđe Grbina koga čak ni ovih posljednjih 11,5 posto birača SDP-a ne doživljava ma ni kao kandidata za premijera nego bi evidentno htjeli da to bude netko drugi. Bilo tko, pobogu, samo ne Grbin.
Deluzionalni šef SDP-a
Grbin, međutim, ne odustaje i ne može pojmiti to rezoniranje. U stranci nešto pokušavaju da ga na izborima maknu ustranu, ali on iskreno ne kopča zašto i uvjeren je da mu anonimni protivnici potpuno bez razloga sapunaju dasku. A to je i logična reakcija od političara koji nema nikakve šanse stati tamo gdje sebe “vidi” budući da iz deluzija nema otrežnjenja, to je po definiciji nemoguće.
No deluzije ljude čine neusporedivo sretnijima nego što bi mogli i pomisliti kad bi sami sebe i svoju situaciju promatrali objektivno i realno. Grbin je utoliko maksimalno sretan. Sebe “vidi” kao premijera, a ako bi se to kojim slučajem izjalovilo, sigurno krivnja neće biti na njemu ni na stranci kojoj je on zabio posljednji čavao.
Nego na biračima koji su ili slijepi, ili korumpirani, ili nedovoljno napredni, i na konkurenciji koja igra prljavo. Dođe ti Grbina malo žao kao i ovih koji izađu na Voice i kriješte na Pavarottija. Ali s deluzijama nema rasprave pa ostaje samo da SDP vidi što će i hoće li. Jer im ne treba još da se i dodatno sramote.