Moraš imati stvarno korodiran um da u srušenu Petrinju pošalješ paket nagorenih svijeća. Ali jedan baš takav otvorili su aktivisti Crvenog križa kojima tisuće dobrih ljudi odasvud šalju tone hrane, dječjih pelena i benkica, deka, džempera i novca da pomognu stradalima.
Dakle, tome ili toj prvo je pala na pamet zlobna svinjarija. Onda je u obližnjem dućanu tražio praznu kutiju. Zatim je unutra potrpao čađave svijeće i zalijepio pošiljku trakom. Bolesno uživajući u svojoj zluradosti, na kraju je stavio paket pod ruku i odnio ga na jedno od mjesta gdje su građani donosili pomoć za Petrinju, Sisak i okolna sela. Kad je stvar bila realizirana, vratio se pješice kući, sretan.
Normalnom čovjeku teško je zamisliti da postoje i takvi izrodi koji se tuđoj tragediji rugaju, izvode neslane šale ili gledaju kako će se u općoj gunguli na prijevaru okoristiti. Ali evo. Svega u đavoljem igralištu. Pa, kao i uvijek kad se smrkne, opet čujemo da su u opticaju i žiro-računi kojima razne protuhe pokušavaju izvući novac pozivajući da se uplati za pomoć nakon potresa.
Svega smo se već nagledali
I toga smo se nagledali, posebno za vrijeme Domovinskog rata, a i u drugim velikim krizama. Neki veliki biznismeni – nikad za to službeno optuženi, a kamoli osuđeni – izgradili su svoja krvava carstva na prljavštinama od kojih ti stane pamet. Jedni su se dosjetili da bi bilo zgodno naveliko preprodavati humanitarnu pomoć za ratne izbjeglice. Drugi su dilali jugoslavenske dinare dok se u Hrvatskoj bježalo i ginulo.
Zaredale su nikad rasvijetljene afere s krađama novčanih donacija iz inozemstva. Četnicima se za vrijeme cijelog rata šleperima vozilo gorivo preko granice, cvala je trgovina oružjem s neprijateljskom stranom. A pokvarenjaci su se za dvije generacije snabdjeli ”srpskim” stanovima, poduzećima i poljoprivrednim površinama. Ne smiješ ih ni imenovati jer će ti sunuti tužbu pa ti dokazuj nedokazano. Zato ni sada ne treba idealizirati, bolje je naprosto paziti.
Samo čekaju priliku
Mnogi ljudi se u nesrećama pokažu stvarno kao ljudi i to je divno i nadahnjujuće. Ali ona sorta koja je otvarala udruge da se dočepa samilosno darovanog novca, ona koja je falsificirala potpise i ona koja je imala želudac krasti po napuštenim kućama i imanjima nakon Oluje, nije netragom nestala s lica zemlje. I evo ih opet. Samo čekaju priliku. U međuvremenu su kao fini, bogobojazni, čistih ruku i uzvišenih stremljenja. Svakome znaju očitati bukvicu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilo bi važno da ti koji su sada pootvarali prijevarne račune, preko kojih će orobiti građansku solidarnost i dobra srca, budu uhvaćeni i procesuirani. Jer to je nešto najogavnije što možeš zamisliti. Vabiti poštene ljude da nasjednu kako bi se ti mogao nakrcati para na nevolji naroda koji je u potresu ostao bez krova, postelje i uspomena. Ali vjerojatno neće.
Neće biti pozvani na odgovornost ni ovi delinkventi koji su jučer Milorada Pupovca napali u Glini vičući mu da je ”lopov i smećar”, psujući mu majku i gurajući mu pod nos ustaški pozdrav. Ti divljaci misle da ih štiti to što su doputovali na porušeno područje kako bi pomogli razgrtati ruševine. A sada se ima prečih briga. Ali baš kad je najgore, moralo bi se ići do kraja. Lice dobrote zaslužuje da ga se zaštiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li ovi s prevarantskim računima za stradale u potresu biti pronađeni i suđeni?
Važno je da budu jer takva prevara je nešto najgore što možeš učiniti
Mnogi ljudi se u nesrećama pokažu stvarno kao ljudi i to je divno i nadahnjujuće. Ali ona sorta koja je otvarala udruge da se dočepa samilosno darovanog novca, ona koja je falsificirala potpise i ona koja je imala želudac krasti po napuštenim kućama i imanjima nakon Oluje, nije netragom nestala s lica zemlje. I evo ih opet. Samo čekaju priliku. U međuvremenu su kao fini, bogobojazni, čistih ruku i uzvišenih stremljenja. Svakome znaju očitati bukvicu.
Moraš imati stvarno korodiran um da u srušenu Petrinju pošalješ paket nagorenih svijeća. Ali jedan baš takav otvorili su aktivisti Crvenog križa kojima tisuće dobrih ljudi odasvud šalju tone hrane, dječjih pelena i benkica, deka, džempera i novca da pomognu stradalima.
Dakle, tome ili toj prvo je pala na pamet zlobna svinjarija. Onda je u obližnjem dućanu tražio praznu kutiju. Zatim je unutra potrpao čađave svijeće i zalijepio pošiljku trakom. Bolesno uživajući u svojoj zluradosti, na kraju je stavio paket pod ruku i odnio ga na jedno od mjesta gdje su građani donosili pomoć za Petrinju, Sisak i okolna sela. Kad je stvar bila realizirana, vratio se pješice kući, sretan.
Normalnom čovjeku teško je zamisliti da postoje i takvi izrodi koji se tuđoj tragediji rugaju, izvode neslane šale ili gledaju kako će se u općoj gunguli na prijevaru okoristiti. Ali evo. Svega u đavoljem igralištu. Pa, kao i uvijek kad se smrkne, opet čujemo da su u opticaju i žiro-računi kojima razne protuhe pokušavaju izvući novac pozivajući da se uplati za pomoć nakon potresa.
Svega smo se već nagledali
I toga smo se nagledali, posebno za vrijeme Domovinskog rata, a i u drugim velikim krizama. Neki veliki biznismeni – nikad za to službeno optuženi, a kamoli osuđeni – izgradili su svoja krvava carstva na prljavštinama od kojih ti stane pamet. Jedni su se dosjetili da bi bilo zgodno naveliko preprodavati humanitarnu pomoć za ratne izbjeglice. Drugi su dilali jugoslavenske dinare dok se u Hrvatskoj bježalo i ginulo.
Zaredale su nikad rasvijetljene afere s krađama novčanih donacija iz inozemstva. Četnicima se za vrijeme cijelog rata šleperima vozilo gorivo preko granice, cvala je trgovina oružjem s neprijateljskom stranom. A pokvarenjaci su se za dvije generacije snabdjeli ”srpskim” stanovima, poduzećima i poljoprivrednim površinama. Ne smiješ ih ni imenovati jer će ti sunuti tužbu pa ti dokazuj nedokazano. Zato ni sada ne treba idealizirati, bolje je naprosto paziti.
Samo čekaju priliku
Mnogi ljudi se u nesrećama pokažu stvarno kao ljudi i to je divno i nadahnjujuće. Ali ona sorta koja je otvarala udruge da se dočepa samilosno darovanog novca, ona koja je falsificirala potpise i ona koja je imala želudac krasti po napuštenim kućama i imanjima nakon Oluje, nije netragom nestala s lica zemlje. I evo ih opet. Samo čekaju priliku. U međuvremenu su kao fini, bogobojazni, čistih ruku i uzvišenih stremljenja. Svakome znaju očitati bukvicu.
Bilo bi važno da ti koji su sada pootvarali prijevarne račune, preko kojih će orobiti građansku solidarnost i dobra srca, budu uhvaćeni i procesuirani. Jer to je nešto najogavnije što možeš zamisliti. Vabiti poštene ljude da nasjednu kako bi se ti mogao nakrcati para na nevolji naroda koji je u potresu ostao bez krova, postelje i uspomena. Ali vjerojatno neće.
Neće biti pozvani na odgovornost ni ovi delinkventi koji su jučer Milorada Pupovca napali u Glini vičući mu da je ”lopov i smećar”, psujući mu majku i gurajući mu pod nos ustaški pozdrav. Ti divljaci misle da ih štiti to što su doputovali na porušeno područje kako bi pomogli razgrtati ruševine. A sada se ima prečih briga. Ali baš kad je najgore, moralo bi se ići do kraja. Lice dobrote zaslužuje da ga se zaštiti.