UNICEF (United Nations International Children’s Emergency Fund) utemeljen je 1946. godine na Općoj skupštini UN-a kao privremeno pomoćno tijelo radi pružanja pomoći djeci u poslijeratnoj Europi i Kini. Nekoliko godina kasnije djelokrug rada mu je proširen i na zemlje u razvoju, a 1953. godine postao je stalnim tijelom UN-a čija je zadaća trajno unapređivanje položaja djece u svijetu. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 20. studenog 1989. godine Konvenciju o pravima djeteta, prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo osobi koja treba posebnu zaštitu.
Konvenciju je potpisalo 196 država čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području ljudskih prava u povijesti. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu skrb, hranu, igru i zaštitu. Dječja prava su univerzalna i svevremenska, ta prava su međusobno povezana i jednako važna, a svi oni koji žele upozoriti na slučaj povreda tih prava mogu se u Hrvatskoj javiti Uredu pravobraniteljice za djecu (info@dijete.hr).
Milijuni bez pitke vode
Nakon dvomjesečnoga internetskog tsunamija u izvedbi ovdašnje armije samoproglašenih zaštitnika prava djece iz Demokratske Republike Kongo površni promatrač bi mogao zaključiti da je barem dio hrvatskoga pučanstva naročito senzibiliziran na stanje i položaj djece u toj velikoj afričkoj zemlji. UNICEF je uvrstio DR Kongo među svojih 11 najvažnijih akcija u ovoj godini jer čak 15,4 milijuna djece živi na području ratnih sukoba i epidemija zaraznih bolesti. Za ovu godinu predviđen je iznos od 862,4 milijuna dolara kojim bi za 995.800 djece trebala biti izbjegnuta pothranjenost, za dva milijuna djece i njihovih skrbnika osiguran pristup zdravstvenoj njezi, za 1,7 milijun djece pristup formalnom i neformalnom obrazovanju, a za 3,4 milijuna dostupnost pitke vode.
Navedeni proračun više je nego nedostatan jer prema zadnjem izvješću UNICEF-a ukupno 3,9 milijuna kongoanske djece mlađe od 5 godina zahtjeva poseban tretman zbog ozbiljne pothranjenosti, za 6,6 milijuna potrebno je osigurati pitku vodu, a za 2,7 milijuna pristup osnovnom obrazovanju. Prošle je godine u DR Kongu zabilježeno 122.414 slučajeva velikih boginja (1444 umrlih), dvije epidemije ebole , te 12.797 slučajeva kolere od koje je umrlo 297 osoba.
Lokalni uredi UNICEF-a prijavili su i povećano regrutiranje djece za razne vojne i paravojne postrojbe, ponajviše u istočnim dijelovima zemlje, gdje je humanitarnim organizacijama zbog stalnih ratnih sukoba pristup vrlo ograničen. Parlamentarni izbori trebali bi se održati u prosincu ove godine, a prije njihovog održavanja za očekivati je pojačan intenzitet vojnih operacija i oružanih sukoba.
Čistoća hrvatske nacije
Stanje u dobrom dijelu DR Konga u potpunosti odgovara definiciji pakla na zemlji, ali za gore spomenutu virtualnu hrvatsku armiju samoproglašenih zaštitnika prava djece u toj državi nije problem u paklu, nego u pečatu. Umjesto svekolike podrške vlastitim sugrađanima, uključujući i u Zambiji zatočena četiri hrvatska para, koji su se upustili u avanturu izbavljanja djece iz toga pakla, umjesto riječi iskrenoga poštovanja za zadarsku odvjetnicu Tanju Budimir i njeno posvajanje petero kongoanske djece, umjesto brige za dobrobit četvero sada formalno hrvatske djece smještene negdje u Zambiji, naši revni sugrađani ponajviše su zabrinuti zbog moguće korupcije i podmićivanja kongoanskih i zambijskih vlasti u kojima su sudjelovali hrvatski državljani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znači u zemlji u kojoj na izborima redovno pobjeđuje zbog korupcije pravomoćno osuđena politička stranka, čiji visoko pozicionirani članovi tjedno produciraju nove, iznimno uzbudljive korupcijske afere, nezanemariva grupa hrvatskih građana traži temeljitu istragu o tome je li osmero hrvatskih građana podmitilo ponekog kongoanskog činovnika i jesu li svi pečati na kongoanskim dokumentima u skladu s kongoanskim zakonima. DR Kongo je nefunkcionalna država koja ni uz inozemnu pomoć nije kadra zbrinuti 3,9 milijuna pothranjene djece mlađe od pet godina pa se postavlja pitanje smije li se tu djecu spašavati od njihove tragične sudbine i bez odgovarajućih pečata?
Slučajno ili ne, te pečate ponajviše propitkuju isti oni, za svaki slučaj redovno ogrnuti u hrvatske trobojnice, koji su ne tako davno tražili da sve sirijske i afganistanske izbjeglice budu vraćene onamo odakle su i stigle. Očigledno da ipak nije problem u pečatima, već je ponajprije riječ o izraženoj brizi za „čistoću hrvatske nacije“, a kako je to za mnoge ipak nezgodno javno priznati, izlaz je pronađen u besmislenim optužbama osmero hrvatskih građana za „trgovinu djecom“ i „pedofiliju“.
Ogrnuti zastavom zovu na linč
Za dio hrvatskoga društva malograđanski nacionalizam i šovinizam bile su vrline i u ona vremena kada su zbog toga naši sugrađani drugačijih nacionalnih i vjerskih opredjeljenja gubili imovinu i glave, pa su trenutačno vrlo izražena homofobija, ksenofobija i dosad više-manje prikriveni rasizam vrlo logičan nadomjestak i „razvojni napredak“ nastao u okviru novih društvenih okolnosti. Stoga kada vas idući put netko iz političke kaste pozove na čuveno hrvatsko zajedništvo, sjetite se Zambije i onih koji ogrnuti hrvatskim trobojnicama pozivaju na linč četiri hrvatska para u zambijskome zatočeništvu, a čiji je jedini grijeh upitan način posvajanja četvero kongoanske djece.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U svijetu je ukupan broj prekograničnih posvajanja djece u dramatičnome padu već dva desetljeća. Početkom ovog stoljeća bilo je i do 40.000 takvih posvajanja godišnje. Globalno, 85 posto svih posvajanja djece događa se unutar državnih granica, ali postoje ogromne razlike među državama.
Tako je prije desetak godina u Belgiji 95 posto svih posvajanja bilo prekogranično, u Francuskoj 90 posto, a u Ujedinjenoj Kraljevini svega 5 posto. Bugarska, Guatemala, Ukrajina, Bjelorusija, Republika Koreja i Rusija bile su zemlje iz kojih je prekogranično posvojen najveći broj djece mlađe od 5 godina u odnosu na ukupan broj djece te dobi, a Cipar, Norveška, Švedska, Danska, Španjolska i Singapur bile su po istome kriteriju zemlje u koje je stigao najveći broj takve djece.
Generalni remont posvajanja
U gotovo svim razvijenim zemljama postoje međusobno različiti modeli, ali i dobro uhodana praksa prekograničnih posvojenja, koja među ostalim uključuje i sudjelovanje državnih i/ili privatnih licenciranih agencija i tvrtki u cijelu proceduru. Tako se na službenim stranicama australske vlade nalazi spisak 13 „država partnera“, koje sve naravno slijede principe „Haaške konvencije“, iz kojih australske vlasti formalno podupiru proces prekograničnoga posvojenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na toj listi nalaze se zemlje sa svih kontinenata (Bugarska, Čile, Kina, Kolumbija, Hong Kong, Indija, Latvija, Poljska, Južna Afrika, Republika Koreja, Sri Lanka, Tajvan i Tajland). Sudbina četiri hrvatska para zatočena u Zambiji trebala bi potaknuti Vladu i Sabor na generalni remont tuzemne i prekogranične regulative posvajanja djece po uzoru na uspješne politike i prakse dugih država.
Isti oni koji su tražili da sve afganistanske izbjeglice vrate odakle su došle, sada najviše propituju slučaj Zambija
Kada vas idući put netko iz političke kaste pozove na čuveno hrvatsko zajedništvo, sjetite se Zambije i onih koji ogrnuti trobojnicama pozivaju na linč četiri hrvatska para
Za dio hrvatskoga društva malograđanski nacionalizam i šovinizam bile su vrline i u ona vremena kada su zbog toga naši sugrađani drugačijih nacionalnih i vjerskih opredjeljenja gubili imovinu i glave, pa su trenutačno vrlo izražena homofobija, ksenofobija i dosad više-manje prikriveni rasizam vrlo logičan nadomjestak i 'razvojni napredak' nastao u okviru novih društvenih okolnosti
UNICEF (United Nations International Children’s Emergency Fund) utemeljen je 1946. godine na Općoj skupštini UN-a kao privremeno pomoćno tijelo radi pružanja pomoći djeci u poslijeratnoj Europi i Kini. Nekoliko godina kasnije djelokrug rada mu je proširen i na zemlje u razvoju, a 1953. godine postao je stalnim tijelom UN-a čija je zadaća trajno unapređivanje položaja djece u svijetu. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 20. studenog 1989. godine Konvenciju o pravima djeteta, prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo osobi koja treba posebnu zaštitu.
Konvenciju je potpisalo 196 država čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području ljudskih prava u povijesti. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu skrb, hranu, igru i zaštitu. Dječja prava su univerzalna i svevremenska, ta prava su međusobno povezana i jednako važna, a svi oni koji žele upozoriti na slučaj povreda tih prava mogu se u Hrvatskoj javiti Uredu pravobraniteljice za djecu (info@dijete.hr).
Milijuni bez pitke vode
Nakon dvomjesečnoga internetskog tsunamija u izvedbi ovdašnje armije samoproglašenih zaštitnika prava djece iz Demokratske Republike Kongo površni promatrač bi mogao zaključiti da je barem dio hrvatskoga pučanstva naročito senzibiliziran na stanje i položaj djece u toj velikoj afričkoj zemlji. UNICEF je uvrstio DR Kongo među svojih 11 najvažnijih akcija u ovoj godini jer čak 15,4 milijuna djece živi na području ratnih sukoba i epidemija zaraznih bolesti. Za ovu godinu predviđen je iznos od 862,4 milijuna dolara kojim bi za 995.800 djece trebala biti izbjegnuta pothranjenost, za dva milijuna djece i njihovih skrbnika osiguran pristup zdravstvenoj njezi, za 1,7 milijun djece pristup formalnom i neformalnom obrazovanju, a za 3,4 milijuna dostupnost pitke vode.
Navedeni proračun više je nego nedostatan jer prema zadnjem izvješću UNICEF-a ukupno 3,9 milijuna kongoanske djece mlađe od 5 godina zahtjeva poseban tretman zbog ozbiljne pothranjenosti, za 6,6 milijuna potrebno je osigurati pitku vodu, a za 2,7 milijuna pristup osnovnom obrazovanju. Prošle je godine u DR Kongu zabilježeno 122.414 slučajeva velikih boginja (1444 umrlih), dvije epidemije ebole , te 12.797 slučajeva kolere od koje je umrlo 297 osoba.
Lokalni uredi UNICEF-a prijavili su i povećano regrutiranje djece za razne vojne i paravojne postrojbe, ponajviše u istočnim dijelovima zemlje, gdje je humanitarnim organizacijama zbog stalnih ratnih sukoba pristup vrlo ograničen. Parlamentarni izbori trebali bi se održati u prosincu ove godine, a prije njihovog održavanja za očekivati je pojačan intenzitet vojnih operacija i oružanih sukoba.
Čistoća hrvatske nacije
Stanje u dobrom dijelu DR Konga u potpunosti odgovara definiciji pakla na zemlji, ali za gore spomenutu virtualnu hrvatsku armiju samoproglašenih zaštitnika prava djece u toj državi nije problem u paklu, nego u pečatu. Umjesto svekolike podrške vlastitim sugrađanima, uključujući i u Zambiji zatočena četiri hrvatska para, koji su se upustili u avanturu izbavljanja djece iz toga pakla, umjesto riječi iskrenoga poštovanja za zadarsku odvjetnicu Tanju Budimir i njeno posvajanje petero kongoanske djece, umjesto brige za dobrobit četvero sada formalno hrvatske djece smještene negdje u Zambiji, naši revni sugrađani ponajviše su zabrinuti zbog moguće korupcije i podmićivanja kongoanskih i zambijskih vlasti u kojima su sudjelovali hrvatski državljani.
Znači u zemlji u kojoj na izborima redovno pobjeđuje zbog korupcije pravomoćno osuđena politička stranka, čiji visoko pozicionirani članovi tjedno produciraju nove, iznimno uzbudljive korupcijske afere, nezanemariva grupa hrvatskih građana traži temeljitu istragu o tome je li osmero hrvatskih građana podmitilo ponekog kongoanskog činovnika i jesu li svi pečati na kongoanskim dokumentima u skladu s kongoanskim zakonima. DR Kongo je nefunkcionalna država koja ni uz inozemnu pomoć nije kadra zbrinuti 3,9 milijuna pothranjene djece mlađe od pet godina pa se postavlja pitanje smije li se tu djecu spašavati od njihove tragične sudbine i bez odgovarajućih pečata?
Slučajno ili ne, te pečate ponajviše propitkuju isti oni, za svaki slučaj redovno ogrnuti u hrvatske trobojnice, koji su ne tako davno tražili da sve sirijske i afganistanske izbjeglice budu vraćene onamo odakle su i stigle. Očigledno da ipak nije problem u pečatima, već je ponajprije riječ o izraženoj brizi za „čistoću hrvatske nacije“, a kako je to za mnoge ipak nezgodno javno priznati, izlaz je pronađen u besmislenim optužbama osmero hrvatskih građana za „trgovinu djecom“ i „pedofiliju“.
Ogrnuti zastavom zovu na linč
Za dio hrvatskoga društva malograđanski nacionalizam i šovinizam bile su vrline i u ona vremena kada su zbog toga naši sugrađani drugačijih nacionalnih i vjerskih opredjeljenja gubili imovinu i glave, pa su trenutačno vrlo izražena homofobija, ksenofobija i dosad više-manje prikriveni rasizam vrlo logičan nadomjestak i „razvojni napredak“ nastao u okviru novih društvenih okolnosti. Stoga kada vas idući put netko iz političke kaste pozove na čuveno hrvatsko zajedništvo, sjetite se Zambije i onih koji ogrnuti hrvatskim trobojnicama pozivaju na linč četiri hrvatska para u zambijskome zatočeništvu, a čiji je jedini grijeh upitan način posvajanja četvero kongoanske djece.
U svijetu je ukupan broj prekograničnih posvajanja djece u dramatičnome padu već dva desetljeća. Početkom ovog stoljeća bilo je i do 40.000 takvih posvajanja godišnje. Globalno, 85 posto svih posvajanja djece događa se unutar državnih granica, ali postoje ogromne razlike među državama.
Tako je prije desetak godina u Belgiji 95 posto svih posvajanja bilo prekogranično, u Francuskoj 90 posto, a u Ujedinjenoj Kraljevini svega 5 posto. Bugarska, Guatemala, Ukrajina, Bjelorusija, Republika Koreja i Rusija bile su zemlje iz kojih je prekogranično posvojen najveći broj djece mlađe od 5 godina u odnosu na ukupan broj djece te dobi, a Cipar, Norveška, Švedska, Danska, Španjolska i Singapur bile su po istome kriteriju zemlje u koje je stigao najveći broj takve djece.
Generalni remont posvajanja
U gotovo svim razvijenim zemljama postoje međusobno različiti modeli, ali i dobro uhodana praksa prekograničnih posvojenja, koja među ostalim uključuje i sudjelovanje državnih i/ili privatnih licenciranih agencija i tvrtki u cijelu proceduru. Tako se na službenim stranicama australske vlade nalazi spisak 13 „država partnera“, koje sve naravno slijede principe „Haaške konvencije“, iz kojih australske vlasti formalno podupiru proces prekograničnoga posvojenja.
Na toj listi nalaze se zemlje sa svih kontinenata (Bugarska, Čile, Kina, Kolumbija, Hong Kong, Indija, Latvija, Poljska, Južna Afrika, Republika Koreja, Sri Lanka, Tajvan i Tajland). Sudbina četiri hrvatska para zatočena u Zambiji trebala bi potaknuti Vladu i Sabor na generalni remont tuzemne i prekogranične regulative posvajanja djece po uzoru na uspješne politike i prakse dugih država.