Nevjerojatno je da država šuti o aferi Zambija. Ovo su ključna pitanja na koja odbijaju odgovoriti

Neobjašnjiva šutnja podgrijava razne teorije zavjera, a obitelji uhićenih strahuju kako bi im poluinformacije mogle naštetiti na suđenju koje počinje u Zambiji

Četiri hrvatska para osumnjičena za trgovinu ljudima izašla su danas pred sud u Zambiji. Traže puštanje na slobodu, dok tamošnje vlasti tvrde da su pokušali prokrijumčariti djecu iz Demokratske Republike Kongo pod krinkom posvajanja. Odluku o ukidanju pritvora sud će donijeti u četvrtak, a nakon toga trebao bi početi sudski postupak.

I dok hrvatski parovi na sudu tvrde da nisu krivi, nakon više od mjesec dana brojni detalji ovog slučaja još uvijek nisu poznati. Nadležna tijela u Hrvatskoj još nisu objavila što su utvrdila, te ima li ikakve sumnje u krivotvorenje dokumentacije tijekom posvajanja. Za to vrijeme u medijskom prostoru pojavilo niz poluinformacija od kojih su mnoge stigle iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi koje je nadležno za procese posvajanja.

Neobjašnjiva šutnja hrvatskih institucija podgrijava razne teorije zavjere, a nedostatak točnih, pravovremenih i potpunih podataka mogao bi, kao što je jučer u izjavi za Telegram rekla odvjetnica Sandra Marković, koja zastupa obitelj jednog uhićenog para, naštetiti ovim građanima i u procesu u Zambiji.

1. Kako se uopće doznalo za uhićenja u Zambiji?

Još se uvijek sasvim pouzdano ne zna na koji su način hrvatske vlasti uopće doznale za uhićenje svojih državljana u Zambiji. Iz Ministarstva vanjskih poslova tvrde da je hrvatsko Veleposlanstvo u Južnoafričkoj republici samoinicijativno reagiralo 10. prosinca 2022. nakon medijskih objava o uhićenju četiri hrvatska para.

Oni su uhićeni 7. prosinca, a prve vijesti u Africi objavljene su već 8. prosinca. Majka jedne od uhićenih potvrdila nam je da je 8. prosinca, nakon što joj se kćer nije pojavila na letu dan ranije, obavijestila telefonom nadležno Veleposlanstvo Republike Hrvatske u JAR-u.

Zanimljiv je podatak, do kojeg smo došli iz neslužbenih izvora, da je veleposlanik Ante Cicvarić od 10. prosinca prošle godine do 9. siječnja ove godine bio u Hrvatskoj, na godišnjem odmoru.

2. Šutnja iz Ministarstva vanjskih poslova

MVEP od početka objavljuje tek šture informacije o uhićenjima u Zambiji, a na brojne službene upite koje im Telegram tjednima šalje, odgovore nisu dali. Tako nam nisu odgovorili kada su službeno o svemu obavijestili obitelji uhićenih Hrvata. Naime, dio obitelji tvrdi kako baš nikakvu službenu informaciju od MVEP-a nisu dobili.

Sve što doznaju kažu im ili sami uhićenici ili pak izvjesni fratar s kojim komuniciraju u Zambiji. “On nam je u nekoliko navrata poručio da šutimo i da se strpimo”, doznajemo od članova obitelji.

Iz MVEP-a nisu željeli odgovoriti ni na pitanje jesu li zatražili pomoć neke europske diplomatske misije u Zambiji, budući da je nadležno hrvatsko veleposlanstvo koje se nalazi u Pretoriji udaljeno gotovo dvije tisuće kilometara. To pak otežava komunikaciju i postupanje u ovom slučaju. Ipak, predstavnik veleposlanstva uspio je doći na današnje ročište, te je u nekoliko navrata već obišao uhićene Hrvate.

3. Što se točno Hrvatima stavlja na teret?

Tek danas su danas potvrđene točne optužbe koje se parovima stavljaju na teret. Optužbe za trgovinu ljudima podijeljene su u četiri točke, te se svaka odnosi na pojedini par i njihovo dijete.

Od ranije je poznato da je sve krenulo zbog sumnji da dokumenti o posvojenju iz DR Kongo nisu vjerodostojni. Je li u ovom slučaju bilo krivotvorenja provjeravaju i hrvatske vlasti. Izvidi su pokrenuti tek nakon uhićenja u Zambiji. Jesu li posvojitelji mogli znati da nešto s dokumentima nije OK? Ni na ta pitanja odgovora nema.

U međuvremenu, nitko nije doveo u pitanje hrvatske dokumente izdane za djecu iz Konga. Presude o njihovom posvajanju koje su donijeli sudovi u Kongu potvrdi su sudovi u Hrvatskoj. Zatim su djeca upisana u knjigu hrvatskih državljana, te su dobila OIB-e i hrvatske putovnice. S putovnicama su posvojitelji otputovali po njih u Zambiju. Nikome ništa nije bilo sumnjivo.

4. Je li Ministarstvo objavilo krive podatke?

Velik propust u ovom slučaju napravilo je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi. U medijski prostor pustili su informaciju prema kojoj dva od četiri hrvatska para uhićena u Zambiji nisu u Registru posvojitelja. Time su dali naslutiti kako dva para uopće nisu imala formalne uvjete za posvajanje.

No, danas je pak iz Ministarstva stigla informacija da su i druga dva para “u postupku upisa u Registar”. Za Telegram je potvrđeno da su podnijeli zahtjeve za upis u Registar, ali sam upis još nije realiziran. Prema kongoanskim propisima, za posvajanje treba potvrda hrvatskog Centra za socijalnu skrb, a ne nužno i upis u Registar potencijalnih posvojitelja. Sada je dakle iznimno važno pitanje jesu li ovi parovi prošli sve potrebne provjere, no ni na to nema odgovora. Telegram je danima slao upite u nadležni Centar za socijalnu skrb, no od tamo su nas samo upućivali natrag na Ministarstvo i pozivali se na zaštitu privatnosti. Sutra će se, najavljuju, o svemu oglasiti ministar Marin Piletić.

5. Koja je procedura zapravo zakonita?

Nejasno komuniciranje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi, i na početku afere je rasplamsalo nagađanja da uhićeni parovi nisu poštivali proceduru koja prethodi posvajanjima. Tako su u službenom odgovoru pustili informaciju kako “oni u Hrvatskoj nisu zatražili odobrenje za međunarodno posvajanje”.

Ministarstvo pritom nije pojasnilo ključno – da je nisu ni trebali zatražiti. Budući da DR Kongo nije potpisnica Haške konvencije, potencijalni posvojitelji u Hrvatskoj ne trebaju podnijeti nikakve zahtjeve za posvajanjem. Svejedno, neki hrvatski portali objavili su vijest s naslovom: “Ministarstvo potvrdilo: Od privedenih u Zambiji nismo dobili zahtjeve za posvajanjem djece iz DR Konga”, što apsolutno sugerira da uhićeni građani nisu poštivali traženu proceduru.

6. Jesu li sudovi išta provjeravali?

Nakon izbijanja ove afere predsjednika Vrhovnog suda RH Radovan Dobronić zaključio je da će sudovi od sada ipak morati bolje provjeravati presude o posvajanju iz DR Kongo. O tome je donio i preporuke za niže sudove. U njima traži i da hrvatski sudovi prije priznanja strane presude o posvajanju, s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike provjere jesu li posvojitelji upisani u Registar posvojitelja.

Prije nego što je donio ove preporuke, koje, kao što sam naglašava, nisu obvezujuće, predsjednik Vrhovnog suda RH napravio je ozbiljan propust komentirajući ovaj slučaj. Naime, pomiješao je dva Konga – Demokratsku Republiku Kongo i Republiku Kongo. Razlika je važna budući da je Republika Kongo potpisnica Haške konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi međunarodnog posvojenja, dok DR Kongo tu Konvenciju ne prihvaća. Kada zemlja nije potpisnica konvencije proceduru posvajanja parovi realiziraju u direktnom kontaktu s njezinim nadležnim tijelima. Zemlje potpisnice ove konvencije međunarodna posvajanja vode preko nadležnih ministarstava.

Budući da je pobrkao dva Konga, Dobronić je najprije izjavio da su naši sudovi pogriješili kada su priznavali presude o posvajanju tamošnje djece, budući da je za proceduru zaduženo Ministarstvo. Nakon što mu je ukazano na propust, ispravio se i preporučio sudovima da počnu sve bolje provjeravati.

7. Gdje su završila posvojena djeca?

Na kraju, svi se pitaju gdje su usvojena djeca. Zambijske vlasti kažu da su smještena u ustanovu socijalne skrbi, no nitko ih od 7. prosinca prošle godine nije vidio.

“Posjet djeci nije moguć s obzirom na to da zambijske vlasti osporavaju zakonitost postupka posvojenja, a samim time i hrvatsko državljanstvo djece. Prema informacijama dobivenim od nadležnih zambijskih vlasti djeca su smještena u centar socijalne skrbi”, odgovorili su iz MVEP-a na upit N1 televizije.