Ruski dalekometni terorizam nastavlja se, ali sa sve većim brojem civilnih žrtava. Najmanje 51 poginulih i desetak ranjenih civila u malome selu Groza, u Harkovskoj oblasti, krvava je bilanca samo jednog od ruskih napada u dubini ukrajinskog teritorija. U selu Groza nema nikakvih vojnih instalacija.
Selo, sa oko 330 stanovnika, nema nikakve industrijske ili transportne kapacitete koji bi se mogli koristiti u vojne svrhe. Mjesni ugostiteljski objekt, u kojem su se održavale karmine, nije mogao poslužiti kao skladište oružja ili centar za obuku “stranih plaćenika“. U jednom trenu poginulo je petnaest stanovnika sela. Koji su razlozi ruskog udara po beznačajnom, ruralnom naselju, četrdeset kilometara iza linije fronta?
Ruska promjena taktike
Rusi su djelomično počeli mijenjati taktiku primjene dalekometnih ubojnih sredstava, balističkih raketa, krstarećih projektila i planirajućih bombi. U zadnje vrijeme, meta njihovih napada je ukrajinska prometna infrastruktura, kao i željeznički transporti u dubini teritorija.
Istočno od sela Groza nalazi se Kupjansk, grad na samoj liniji fronta koji Rusi žele zauzeti. Na rijeci Oskil, koja prolazi kroz grad, već su djelovanjem jurišne avijacije srušili tri mosta. Jedan u gradu, a dva južno od mjesta.
Za te napade upotrijebljene su navođene rakete zrak-zemlja iz prijeratnih ruskih zaliha H-38. Raketa se lansira sa zrakoplova Su-34. Domet od 40 kilometara osigurava lansiranje sa sigurne udaljenosti od ukrajinske protuzračne obrane.
Pariranje američkim bombama
Međutim, nekoliko ruskih napada balističkim raketama Kh-47M2 Kindžal i 9M723 Iskander-M pokazalo je mnogo veće odstupanje od cilja u odnosu na rakete koje su ispaljivane na početku invazije. Također, posljednji napadi na ukrajinske željezničke transporte kod Donjecka i Zaporožja nisu rezultirali izravnim pogocima na teretnu kompoziciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nedavno uvedene ruske planirajuće bombe samo su brzinska adaptacija gravitacijskih avio-bombi FAB-500 i FAB-1500. To je ruski pokušaj pariranja američkim planirajućim bombama kategorije JDAM-ER koje koristi Ratno zrakoplovstvo Ukrajine.
Međutim, ruske planirajuće bombe koriste isključivo satelitski GLONASS signal, koji je vrlo slab i lako se ometa. Pored toga, kvaliteta nabrzinu napravljenog sučelja GLONASS signala i upravljačkog mehanizma krajnje je upitna. Ruska satelitska navigacija GLONASS ima lošije performanse od američkog GPS-a.
Manje precizni udari
Za razliku od ruskih rješenja, JDAM-ER planirajuće bombe, pored satelitskog GPS signala, koriste i inercijski navigacijski sustav za precizno vođenje bombe ka cilju. To im omogućava da, i u slučaju gubitka satelitskog signala, nastave planiranu putanju do 90 sekundi bez derogacije preciznosti bombe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nedostatak kvalitetnih inercijskih navigacijskih sustava koje koriste ruski balistički projektili osnovni su razlog umanjene točnosti pogađanja. Ranije su uvozili američke civilne INS sustave. Sad se najvjerojatnije oslanjaju na zamjensku varijantu. Manjak ovih komponenti očito je potpuno isključio njihovu primjenu na ruskim planirajućim bombama.
Što to znači? Kao što je Telegram najavio, budući ruski udari u ukrajinskoj pozadini bit će manje precizni. Posljedično, može se očekivati porast civilnih žrtava, kao i kolateralne štete strahovitih razarajućih razmjera. Pogotovo otkad je ruska avijacija počela koristiti planirajuće avio-bombe kalibra od 1500 kilograma.
Ozbiljni problemi za Ukrajinu
Jedna razorna bomba FAB-1500 napunjena je sa 675 kilograma eksploziva i predstavlja najrazornije ubojno sredstvo koje se trenutno koristi na ratištu. Radijus zone teških razaranja postiže se približno 70 metara od udara. Srednja razina oštećenja udaljena je od mjesta pada bombe oko 150 metara. Lakše štete mogu očekivati na distanci i do 350 metara od centra eksplozije. Bomba se može lansirati sa udaljenosti od preko 50 kilometara sa aviona Su-34.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu se javljaju tri ozbiljna problema za Ukrajinu. Rusko ratno zrakoplovstvo ima na raspolaganju za adaptaciju desetke tisuća avio-bombi FAB-1500. Uz to, udaljenosti s kojih se bombe odbacuju izvan su dometa ukrajinskog PZO-a na frontu. Ipak, ono što je najviše zastrašujuće, jest činjenica da Rusi nisu marili, ne mare niti će mariti za kolateralnu štetu i pogibije civila sve dok je to u funkciji ostvarenja velikoruske politike.
Zbog toga ne treba čuditi ni pokolj u malom, za rat potpuno beznačajnom selu Groza. Naime, svega tri i pol kilometra od sela nalazi se gradić Ševčenkove. Kroz grad prolazi pruga i cestovni pravac prema Kupjansku, mjestu koje Rusi žele osvojiti. Željeznička postaja ovog gradića, s nešto više od 6000 stanovnika, ima utovarne rampe za tešku borbenu tehniku, uključujući i tenkove. Najvjerojatniji cilj napad bila je prometna infrastruktura sjeverozapadno od sela Groza.
Groza kao Markale u Sarajevu
Hoće li masakr u Grozi postati ukrajinski Markale? Prvi pokolj na sarajevskoj tržnici Markale, kad je ubijeno 68, a ranjeno 144 civila, dogodio se 5. veljače 1994. godine. Tek je drugi masakr na istoj tržnici od 28. kolovoza 1995. godine pokrenuo NATO bombardiranje položaja Vojske Republike Srpske oko Sarajeva. U drugom napadu ubijene su 43, a ranjene 84 osobe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šanse za ozbiljnije izravno upletanje zapadnih zemalja u ukrajinski sukob za sada su ravne nuli. Amerikance očekuje izborna godina. Tad nitko u Americi ne želi ići u rat ako nije izravno napadnut. Bez Amera nema ni pomisli o nekoj intervenciji. Međutim, masakri ovog tipa dodatno će moralno zadužiti zapadne zemlje za nastavak vojne pomoći Ukrajini. To je što Ukrajinci traže i očekuju.
Iza kulisa ruskog dalekometnog terorizma u kojem je smlavljeno jedno selo. Ovo je najava barem triju ozbiljnih problema za Ukrajinu
Hoće li masakr u Grozi postati ukrajinska verzija napada na sarajevsku tržnicu Markale?
Kao što je Telegram najavio, budući ruski udari u ukrajinskoj pozadini bit će manje precizni. Posljedično, može se očekivati porast civilnih žrtava, kao i kolateralne štete strahovitih razarajućih razmjera
Ruski dalekometni terorizam nastavlja se, ali sa sve većim brojem civilnih žrtava. Najmanje 51 poginulih i desetak ranjenih civila u malome selu Groza, u Harkovskoj oblasti, krvava je bilanca samo jednog od ruskih napada u dubini ukrajinskog teritorija. U selu Groza nema nikakvih vojnih instalacija.
Selo, sa oko 330 stanovnika, nema nikakve industrijske ili transportne kapacitete koji bi se mogli koristiti u vojne svrhe. Mjesni ugostiteljski objekt, u kojem su se održavale karmine, nije mogao poslužiti kao skladište oružja ili centar za obuku “stranih plaćenika“. U jednom trenu poginulo je petnaest stanovnika sela. Koji su razlozi ruskog udara po beznačajnom, ruralnom naselju, četrdeset kilometara iza linije fronta?
Ruska promjena taktike
Rusi su djelomično počeli mijenjati taktiku primjene dalekometnih ubojnih sredstava, balističkih raketa, krstarećih projektila i planirajućih bombi. U zadnje vrijeme, meta njihovih napada je ukrajinska prometna infrastruktura, kao i željeznički transporti u dubini teritorija.
Istočno od sela Groza nalazi se Kupjansk, grad na samoj liniji fronta koji Rusi žele zauzeti. Na rijeci Oskil, koja prolazi kroz grad, već su djelovanjem jurišne avijacije srušili tri mosta. Jedan u gradu, a dva južno od mjesta.
Za te napade upotrijebljene su navođene rakete zrak-zemlja iz prijeratnih ruskih zaliha H-38. Raketa se lansira sa zrakoplova Su-34. Domet od 40 kilometara osigurava lansiranje sa sigurne udaljenosti od ukrajinske protuzračne obrane.
Pariranje američkim bombama
Međutim, nekoliko ruskih napada balističkim raketama Kh-47M2 Kindžal i 9M723 Iskander-M pokazalo je mnogo veće odstupanje od cilja u odnosu na rakete koje su ispaljivane na početku invazije. Također, posljednji napadi na ukrajinske željezničke transporte kod Donjecka i Zaporožja nisu rezultirali izravnim pogocima na teretnu kompoziciju.
Nedavno uvedene ruske planirajuće bombe samo su brzinska adaptacija gravitacijskih avio-bombi FAB-500 i FAB-1500. To je ruski pokušaj pariranja američkim planirajućim bombama kategorije JDAM-ER koje koristi Ratno zrakoplovstvo Ukrajine.
Međutim, ruske planirajuće bombe koriste isključivo satelitski GLONASS signal, koji je vrlo slab i lako se ometa. Pored toga, kvaliteta nabrzinu napravljenog sučelja GLONASS signala i upravljačkog mehanizma krajnje je upitna. Ruska satelitska navigacija GLONASS ima lošije performanse od američkog GPS-a.
Manje precizni udari
Za razliku od ruskih rješenja, JDAM-ER planirajuće bombe, pored satelitskog GPS signala, koriste i inercijski navigacijski sustav za precizno vođenje bombe ka cilju. To im omogućava da, i u slučaju gubitka satelitskog signala, nastave planiranu putanju do 90 sekundi bez derogacije preciznosti bombe.
Nedostatak kvalitetnih inercijskih navigacijskih sustava koje koriste ruski balistički projektili osnovni su razlog umanjene točnosti pogađanja. Ranije su uvozili američke civilne INS sustave. Sad se najvjerojatnije oslanjaju na zamjensku varijantu. Manjak ovih komponenti očito je potpuno isključio njihovu primjenu na ruskim planirajućim bombama.
Što to znači? Kao što je Telegram najavio, budući ruski udari u ukrajinskoj pozadini bit će manje precizni. Posljedično, može se očekivati porast civilnih žrtava, kao i kolateralne štete strahovitih razarajućih razmjera. Pogotovo otkad je ruska avijacija počela koristiti planirajuće avio-bombe kalibra od 1500 kilograma.
Ozbiljni problemi za Ukrajinu
Jedna razorna bomba FAB-1500 napunjena je sa 675 kilograma eksploziva i predstavlja najrazornije ubojno sredstvo koje se trenutno koristi na ratištu. Radijus zone teških razaranja postiže se približno 70 metara od udara. Srednja razina oštećenja udaljena je od mjesta pada bombe oko 150 metara. Lakše štete mogu očekivati na distanci i do 350 metara od centra eksplozije. Bomba se može lansirati sa udaljenosti od preko 50 kilometara sa aviona Su-34.
Tu se javljaju tri ozbiljna problema za Ukrajinu. Rusko ratno zrakoplovstvo ima na raspolaganju za adaptaciju desetke tisuća avio-bombi FAB-1500. Uz to, udaljenosti s kojih se bombe odbacuju izvan su dometa ukrajinskog PZO-a na frontu. Ipak, ono što je najviše zastrašujuće, jest činjenica da Rusi nisu marili, ne mare niti će mariti za kolateralnu štetu i pogibije civila sve dok je to u funkciji ostvarenja velikoruske politike.
Zbog toga ne treba čuditi ni pokolj u malom, za rat potpuno beznačajnom selu Groza. Naime, svega tri i pol kilometra od sela nalazi se gradić Ševčenkove. Kroz grad prolazi pruga i cestovni pravac prema Kupjansku, mjestu koje Rusi žele osvojiti. Željeznička postaja ovog gradića, s nešto više od 6000 stanovnika, ima utovarne rampe za tešku borbenu tehniku, uključujući i tenkove. Najvjerojatniji cilj napad bila je prometna infrastruktura sjeverozapadno od sela Groza.
Groza kao Markale u Sarajevu
Hoće li masakr u Grozi postati ukrajinski Markale? Prvi pokolj na sarajevskoj tržnici Markale, kad je ubijeno 68, a ranjeno 144 civila, dogodio se 5. veljače 1994. godine. Tek je drugi masakr na istoj tržnici od 28. kolovoza 1995. godine pokrenuo NATO bombardiranje položaja Vojske Republike Srpske oko Sarajeva. U drugom napadu ubijene su 43, a ranjene 84 osobe.
Šanse za ozbiljnije izravno upletanje zapadnih zemalja u ukrajinski sukob za sada su ravne nuli. Amerikance očekuje izborna godina. Tad nitko u Americi ne želi ići u rat ako nije izravno napadnut. Bez Amera nema ni pomisli o nekoj intervenciji. Međutim, masakri ovog tipa dodatno će moralno zadužiti zapadne zemlje za nastavak vojne pomoći Ukrajini. To je što Ukrajinci traže i očekuju.