Izgleda da su Ukrajinci dobili još jedno moćno pojačanje. Počeo je lov na ruske avione daleko iza bojišnice

Ukrajinci su u dva mjeseca 2024. srušili više najmodernijih Suhoja Su-34 nego što ih Rusi godišnje proizvedu

Za razliku od topničkog streljiva ili dronova, povećanje proizvodnje borbenih zrakoplova nije ostvarivo u kratkom roku. Od narudžbe do izlaska zrakoplova potrebne su najmanje dvije godine, pod uvjetom da nema problema s dobavljačima. Ruska industrija u 2024. isporučuje narudžbe iz 2022.

Hoće li ruska taktička avijacija doživjeti sudbinu Crnomorske flote i biti protjerana sa ratišta? Gubici u prva dva mjeseca 2024. godine najavljuju crne dane za ruske borbene avione koji se približe liniji fronta. Do kraja veljače ukrajinska protuzračna obrana srušila je najmanje 12 borbenih zrakoplova Zračnih i svemirskih snage Vojske Ruske Federacije.

Potvrđen je gubitak deset taktičkih bombardera Suhoj Su-34 i dva višenamjenska aviona Su-35S. U usporedbi s 2023. godinom, kad je ukupno oboreno 19 borbenih aviona, mjesečna stopa ruskih gubitaka borbenih mlažnjaka je više nego utrostručena. S prosječnim mjesečnim gubitkom od 1,6 prošle godine, skočila je na šest borbenih gubitaka u ovoj.

Koji je razlog naglog rasta ruskih poraza u zračnom prostoru? Zašto s neba padaju najskuplji i najvrjedniji oružani sustavi Ruske Federacije? Jedan razlog je intenzivniji angažman ruske avijacije u podršci kopnenim snagama na liniji fronta, a drugi je nesumnjivo rast učinkovitosti ukrajinske protuzračne obrane.

Ruska avijacija morala mijenjati taktiku

Dosadašnje djelovanje ruske taktičke avijacije može se podijeliti u tri razdoblja. Na samom početku rata rusko zrakoplovstvo samouvjereno ulijeće u zračni prostor Ukrajine. Nastojali su ostvariti nadmoć u zračnom prostoru i vatrene udare po dubini ukrajinskog teritorija. Međutim, borbena djelovanja u zračnom prostoru pokazala su vrlo brzo nerazmjer između ruskih ambicija i stvarnih mogućnosti njihova zrakoplovstva.

Do ljeta 2022. godine ruski zrakoplovi praktično su protjerani iz ukrajinskog zračnog prostora. Osramoćena i ponižena, moćna taktička avijacija Ruske Federacije težište djelovanja usmjerila je u neposrednu podršku trupa na frontu. Uglavnom se djelovalo nevođenim raketnim zrnima i običnom gravitacijskim bombama. Nositelji vatrenog djelovanja bili su leteći strojevi još iz sovjetskog doba, Suhoj Su-24 i Suhoj Su-25. Tijekom 2022. godine rusko zrakoplovstvo zabilježilo je gubitak 72 i oštećenja više od 40 borbenih zrakoplova bez zamjetnog borbenog učinka.

Suočena s velikim gubicima, ruska avijacija mijenja taktiku u 2023. godini. Od ljeta počinju se masovnije primjenjivati planirajuće avionske bombe, koje se odbacuju 20 do 70 kilometara iza linije fronta. Tako ostaju izvan radijusa djelovanja ukrajinske trupne protuzračne obrane.

Još jedna baterija bliže frontu

Planirane bombe predstavljaju modifikaciju klasičnih zrakoplovnih bombi FAB-500 i FAB-1500, na koje je nadograđen satelitski sustav navođenja i sklopive aerodinamičke površine za povećanje doleta. Iako ne postižu preciznost kao slična američka JDAM-ER planirajuća bomba, strahovita razorna moć kompenzira manjak preciznosti. Promjena ruske taktike rezultira znatno manjim gubicima prošle godine.

Ukrajinski odgovor na promjenu ruske taktike počeo je u prosincu 2023. Iznad okupiranog dijela Hersonske oblasti srušena su tri Su-34 koji su planirajućim bombama nastojali eliminirati ukrajinski mostobrana kod sela Krinki, na lijevoj obali Dnjepra. Ipak, Ukrajinci nisu imali dovoljno PZO sredstava za obranu Avdiivke. Koncentriranim vatrenim djelovanjem planirajućim bomba velikog kalibra ruska avijacija razbila je ukrajinsku obranu krajem siječnja.

U međuvremenu, Ukrajinci su izgleda dobili još jednu bateriju PZO sustava MIM-104 Patriot, koju su očigledno rasporedili bliže liniji fronta. Tim je otvoren lov na ruske borbene zrakoplove daleko iza bojišnice. Naime, ako želi ostvariti maksimalni dolet planirajuće bombe od 70 kilometara, avion nosač mora ispustiti bombu s visina od preko 11 kilometara. Pri takvom manevru ulazi u zonu uništenja rakete PAC-2 koju koristi Patriot PZO sustav.

Našli protuotrov za ruske inovacije

Planirajuće bombe može se odbacivati i s manjih visina; u tom slučaju značajno se smanjuje dolet ubojitog sredstva. Međutim, za lansiranje bombe, avion mora izvršiti kratkotrajno propinjanje. To je sasvim dovoljno za izvršenje uspješnog lansiranja rakete AIM-120 iz protuzračnog sustava NASAMS. Raketa AIM-120 opremljena je glavom za aktivno radarsko samonavođenje. Potpuno neovisno od zemaljske upravljačke stanice nastavlja lov na protivnički cilj, čak i kad se nalazi ispod radarskog horizonta motrilačkog radara.

Dakle, Ukrajinci uspijevaju naći uspješan “protuotrov” za ruske tehnološke i taktičke inovacije. Ako nastave gubiti avione ovim tempom, ruska zrakoplovna industrije neće biti u stanju nadoknaditi gubitke, borbene i neborbene. Zaključno s 2021. godinom, ruska zrakoplovna industrija javno je objavljivala svoje isporuke. Najveći broj isporučenih borbenih aviona za rusku vojsku, ukupno 81 komad, bio je u 2014. godini.

Uvođenjem sankcija nakon okupacije Krima isporuka borbenih aviona za domaće naručitelje pala je na svega 17 komada godišnje. Nakon 2021. nema službenih podataka. Prema procjenama, trenutačni godišnji proizvodni kapacitete ruske zrakoplovne industrije iznosi 29 do 40 borbenih zrakoplova tipa Suhoj Su-30MS, Su-34, Su-35S i Su-57.

Dvije godine za avion, ako sve ide glatko

Udarni jurišni zrakoplov nove generacije je taktički bombarder dvosjed Su-34, NATO-ova kodnog imena Fullback. Do početka rata ruskoj vojsci isporučena su 132 Fullbacka. Neovisni izvoru potvrđuju gubitak 25 komada tijekom rata u Ukrajini. Dokumentirano je i sedam neborbenih gubitaka. Godišnja proizvodnja Su-34 procijenjena je na osam do deset aviona. Dakle, u prva dva mjeseca izgubljena je na bojnom polju cjelogodišnja proizvodnja Su-34 Fullback.

Za razliku od topničkog streljiva ili dronova, značajno povećanje proizvodnje borbenih zrakoplova nije ostvarivo u kratkom roku. Od narudžbe do izlaska prvog zrakoplova potrebne su najmanje dvije godine, pod uvjetom da nema problema s dobavljačima. Dakle, u 2024. ruska zrakoplovna industrija isporučuje narudžbe iz 2022. godine.

Treba očekivati je daljnji rast PZO snaga Ukrajine. Također, uvođenjem u naoružanje aviona F-16 tijekom 2024. godine ukrajinska sposobnost zaštite i obrane vlastitog zračnog prostora, pored povećanja borbenih kapaciteta, dobit će i dodatnu kvalitetu. Ruski odgovor, iako manje vjerojatan, može biti uvođenje u borbene operacije još nedovršenog “nevidljivog” lovca Su-57. Ipak, treba očekivati da Rusi reduciraju broj misija Su-34 u zahvatu fronta. To će se neminovno dogoditi, milom ili silom.