Iznajmljivanje apartmana porezna je oaza koju ljudi masovno iskorištavaju. Država to mora konačno riješiti

Porez na apartmane treba povećati. Argumenti iznajmljivača naprosto su smiješni

FOTO: Pixsell/Telegram

Čini se da je uvođenje poreza na iznajmljivanje apartmana sve bliže, s obzirom na to da raste pritisak poslodavaca za njegovo uvođenje. Poslodavci se, zapravo, već dulje vrijeme zalažu da se uvede porez za dosadašnje paušalne iznajmljivače, dok istovremeno traže rasterećenje rada. Ideja je da se prihodima od poreza na iznajmljivanje nadomjesti gubitak prihoda države od smanjenja poreza na rad.

Iznajmljivači se, naravno, žestoko protive uvođenju poreza, s obzirom na to da su desetljećima navikli poslovati u svojevrsnoj poreznoj oazi i porez plaćati paušalno – određeni iznos po ležaju godišnje, bez obzira na prihod koji ostvaruju. Na paušalno oporezivanje imaju pravo iznajmljivači s prihodom do 300 tisuća kuna godišnje.

Negativne posljedice blagog poreznog tretmana

Argumenti poslodavaca, i drugih koji se zalažu za uvođenje ovog poreza, puno su čvršći u odnosu na argumente koje iznose iznajmljivači. Naime, Hrvatskoj zaista treba porezno rasterećenje rada. Plaće snažno opterećuju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a ti se sustavi, realno, dobrim dijelom financiraju iz proračuna.

Porezno “kažnjavanje” rada rezultira nižim plaćama, što onda dovodi do iseljavanja radno sposobnog stanovništva i sve to ostavlja duboke negativne posljedice na ekonomiju i društvo u cjelini.

S druge strane, poticanje rentijerstva, kroz vrlo blagi porezni tretman iznajmljivanja turističkih apartmana dovodi do uništavanja prostora prekomjernom gradnjom, preopterećenja infrastrukture i snižavanja kvalitete života lokalnog stanovništva (onog dijela koje se ne bavi iznajmljivanjem).

Zašto bi država poticala apartmane?

Znamo da je u pojedinim turističkim gradovima često nemoguće pronaći stan za dugoročni najam, a cijene nekretnina su porasle do razina da je i kupnja nekretnine vrlo zahtjevan zadatak.

Naravno da svatko ima pravo sa svojom nekretninom raditi što god poželi, pa tako i iznajmljivati turistima, ali nije jasno koji bi bio javni interes da ta djelatnost ima posebno blagi porezni tretman. Zašto bi država to trebala poticati?

Situacija nije ista kao tijekom 90-ih

Postoje povijesni razlozi zbog kojih se apartmani nisu oporezivali. Dobar dio industrije u Dalmaciji propao je tijekom 90-ih godina. Nezaposlenost je bila na vrlo visokim razinama, iznajmljivanje je bila djelatnost koja je popravljala socijalnu sliku stanovništva. Mnogima je to bio dodatni ili čak jedini izvor prihoda.

No, stvari su se promijenile, turizam je postao vrlo razvijena djelatnost, Hrvatska je već godinama turistička hit-destinacija i više nema nikakvog smisla, niti javnog interesa porezno poticati tu djelatnost.

Argumenti iznajmljivača protiv poreza su smiješni

Argumenti iznajmljivača protiv uvođenja novog poreza pomalo su smiješni. Uglavnom se svode na to da i oni “imaju puno posla” oko izmamljivanja, da “nije tako kako ljudi misle”, da ništa ne rade i samo skupljaju novac. Naravno da imaju puno posla, kao i svaka druga djelatnost koja plaća porez. Kao i pekari, slastičari, ugostitelji itd.

Također, kao argument se pojavljuje i to da imaju troškove. Sigurno da imaju troškove, jer apartman treba pripremiti za sezonu, čistiti, kupovati potrošni materijal, no troškove imaju i sve druge djelatnosti. Još jedan vrlo zanimljiv argument jest i da ne treba uvoditi nove poreze.

Naravno, kad su poreznici stigli pred njihova vrata, onda ne trebaju novi porezi. Istina je da Hrvatska ima visoko porezno opterećenje, s obzirom na stupanj razvijenosti, ali porezni sustav treba biti pravedan, a teret financiranja javnih servisa ravnomjerno raspoređen. Da, treba smanjiti poreze, ali ne stvaranjem poreznih oaza za pojedine djelatnosti.