Bio je ovo tjedan zagrebačkog Pridea, koji je već prerastao u folklor, još jednih masovnih demonstracija u Beogradu, propasti koncepta pomirbene nogometne reprezentacije, izbora u Crnoj Gori, osamdesete godišnjice Slobodne Dalmacije s nevjerojatnim spojem vladajućih, oproštaja Zlatana Ibrahimovića te sramotne izjave Darija Kordića koja je došla do javnosti.
No, što se tiče zagrebačkih vlasti i Tomislava Tomaševića, identitetska pitanja su davno apsolvirana, a slijede realpolitička sa svim popratnim izazovima.
80. godišnjica Slobodne
U Splitu je, pak, površinski spektakularnom manifestacijom, punom sadržajnih rupa, obilježena 80. godišnjica Slobodne Dalmacije. Na kojoj nije bilo previše riječi o ranim partizanskim danima, još manje o štrajku od prije 30 godina i preuzimanju Slobodne Dalmacije od strane Miroslava Kutle, brojni još uvijek živući bivši novinari i glavni urednici nisu niti pozvani, o prisustvu feralovaca koji su umnogome obilježili povijest splitskog dnevnika moglo se samo sanjati, ali su se zato ukazali premijer i drugi ministri u Vladi, uz čitav niz lokalnih političara, opet bez splitskog gradonačelnika.
Malo kad se može vidjeti ovakav školski primjer neskrivenih dobrih odnosa vladajućih i formalno nezavisnih medija, zbog čega su ostale u sjeni i godišnje nagrade, kao i one za životno djelo, koje su otišle u prave ruke.
Oproštaj Zlatana Ibrahimovića
Jedna od vijesti, ne samo tjedna, nego i godine, jeste oproštaj Zlatana Ibrahimovića od profesionalnog nogometa. Sa scene je otišao jedan od najvećih, čovjek koji je bio dijete jednog drugog svijeta nekadašnje zemlje u kojoj su miješani brakovi bili uobičajeni i čiji su građani masovno odlazili na rad u inozemstvo, svijeta zapadne Europe koja je rado primala i integrirala strane radnike i na koncu dijete ulice koji je na neki način doba starog poimanja nogometa prenio na njegovu najveću pozornicu današnjeg nogometa spektakla i nevjerojatne koncentracije bogatstva kod jedva desetak klubova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Takav spoj fizičke snage, upornosti, talenta i čovjeka koji je osvajao trofeje u svakoj ligi u kojoj je igrao i koji je toliko dugo trajao, teško će se opet ponoviti.
Slučaj Marka Livaje
Kad smo već kod nogometa, priča tjedna je vrijeđanje Marka Livaje s riječkih tribina te njegov kasniji odlazak iz reprezentacije. Sve što se u vezi ovoga događalo do kraja je ogolilo priču o svehrvatskoj i pomirbenoj reprezentaciji i srušilo Dalićev misionarski narativ te iznova antagoniziralo Split i dobar dio Dalmacije prema reprezentaciji.
To, naravno, ne znači da se eventualni uspjeh u Ligi nacija neće svugdje proslaviti, ali ovaj krater koji je nastao Livajinim povlačenjem se neće tek tako zakrpiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Beogradski prosvjedi
U Beogradu su, kao što sam u više navrata proteklih tjedana pisao, sve uzaludniji Vučićevi pokušaji da raznim fintama, blefovima i prijetnjama poljulja prosvjednike ili razjedini opoziciju. Od trikova koje je pokušao iskoristiti, ovaj tjedan bilježimo najavu premijerkine ostavke i prijevremenih izbora, prijedlog da ga se opozove na referendumu, a sve uz masovne prijetnje glumcima koji su podržali proteste i njihovim obiteljima.
Ali, sve je uzalud, održan je i šesti masovni prosvjed, uz najavu iz opozicije da će sljedećeg tjedna doći do bitne promjene u taktici i pristupu.
Izbori u Crnoj Gori
U Crnoj Gori su se, uz znatno manji odaziv no u nekoliko ranijih ciklusa, održali parlamentarni izbori, i to u puno mirnijoj i manje referendumskoj atmosferi, nego što smo navikli. Pouzdan je to znak da su zemlja i društvo ipak ušli u novu fazu koegzistencije političkih protivnika, a sami rezultati će vjerojatno potvrditi generalnu promjenu kursa koja je vidljiva u protekle dvije godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S te strane bit će zanimljivo i vidjeti kako će proći Đukanovićev DPS, sada prvi put bez njega u glavnoj ulozi.
Sramotni Dario Kordić
I na kraju, sramotna izjava Darija Kordića, čovjeka koji je snimljen kako izjavljuje da bi sve ponovio i koji već godinama igra ulogu katoličkog superstara i nepokajanog mistika, koja je u konceptualnom smislu čak odbojnija od one Karadžićeve uloge doktora Dabića. Jer nje je bio svjestan samo Radovan, a ovdje bitnu ulogu igraju i Crkva i bosanskohercegovački HDZ, koji uporno odbija odmaknuti se od glorifikacije Kordića i devedesetih, zahvaljujući čemu čitavom narodu nabijaju kolektivnu krivnju zbog Kordićevih zločina i politike Herceg-Bosne u cjelini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kakav tjedan. Odlazak Livaje, veseli Zagreb Pride i rođendan dnevnih novina čiju je proslavu preoteo premijer
Pregled tjedna Dragana Markovine
Bio je ovo tjedan zagrebačkog Pridea, koji je već prerastao u folklor, još jednih masovnih demonstracija u Beogradu, propasti koncepta pomirbene nogometne reprezentacije, izbora u Crnoj Gori, osamdesete godišnjice Slobodne Dalmacije s nevjerojatnim spojem vladajućih, oproštaja Zlatana Ibrahimovića te sramotne izjave Darija Kordića koja je došla do javnosti.
Veseli zagrebački Pride
Kao što sam prošli tjedan napisao, vezano uz splitski i karlovački Pride, isto vrijedi i za zagrebački. Davno su, na svu sreću, iza nas ostali oni rani dani prvih zagrebačkih Prideova, obilježenih napadima Molotovljevim koktelima i kasnijim prepadima po gradu. Zagrebački Pride pretvorio se u veselu folklornu manifestaciju, uz definitivnu i punu podršku te prisustvo gradskih vlasti. Što jeste jedan veliki plus i konačna potvrda normalizacije društva.
No, što se tiče zagrebačkih vlasti i Tomislava Tomaševića, identitetska pitanja su davno apsolvirana, a slijede realpolitička sa svim popratnim izazovima.
80. godišnjica Slobodne
U Splitu je, pak, površinski spektakularnom manifestacijom, punom sadržajnih rupa, obilježena 80. godišnjica Slobodne Dalmacije. Na kojoj nije bilo previše riječi o ranim partizanskim danima, još manje o štrajku od prije 30 godina i preuzimanju Slobodne Dalmacije od strane Miroslava Kutle, brojni još uvijek živući bivši novinari i glavni urednici nisu niti pozvani, o prisustvu feralovaca koji su umnogome obilježili povijest splitskog dnevnika moglo se samo sanjati, ali su se zato ukazali premijer i drugi ministri u Vladi, uz čitav niz lokalnih političara, opet bez splitskog gradonačelnika.
Malo kad se može vidjeti ovakav školski primjer neskrivenih dobrih odnosa vladajućih i formalno nezavisnih medija, zbog čega su ostale u sjeni i godišnje nagrade, kao i one za životno djelo, koje su otišle u prave ruke.
Oproštaj Zlatana Ibrahimovića
Jedna od vijesti, ne samo tjedna, nego i godine, jeste oproštaj Zlatana Ibrahimovića od profesionalnog nogometa. Sa scene je otišao jedan od najvećih, čovjek koji je bio dijete jednog drugog svijeta nekadašnje zemlje u kojoj su miješani brakovi bili uobičajeni i čiji su građani masovno odlazili na rad u inozemstvo, svijeta zapadne Europe koja je rado primala i integrirala strane radnike i na koncu dijete ulice koji je na neki način doba starog poimanja nogometa prenio na njegovu najveću pozornicu današnjeg nogometa spektakla i nevjerojatne koncentracije bogatstva kod jedva desetak klubova.
Takav spoj fizičke snage, upornosti, talenta i čovjeka koji je osvajao trofeje u svakoj ligi u kojoj je igrao i koji je toliko dugo trajao, teško će se opet ponoviti.
Slučaj Marka Livaje
Kad smo već kod nogometa, priča tjedna je vrijeđanje Marka Livaje s riječkih tribina te njegov kasniji odlazak iz reprezentacije. Sve što se u vezi ovoga događalo do kraja je ogolilo priču o svehrvatskoj i pomirbenoj reprezentaciji i srušilo Dalićev misionarski narativ te iznova antagoniziralo Split i dobar dio Dalmacije prema reprezentaciji.
To, naravno, ne znači da se eventualni uspjeh u Ligi nacija neće svugdje proslaviti, ali ovaj krater koji je nastao Livajinim povlačenjem se neće tek tako zakrpiti.
Beogradski prosvjedi
U Beogradu su, kao što sam u više navrata proteklih tjedana pisao, sve uzaludniji Vučićevi pokušaji da raznim fintama, blefovima i prijetnjama poljulja prosvjednike ili razjedini opoziciju. Od trikova koje je pokušao iskoristiti, ovaj tjedan bilježimo najavu premijerkine ostavke i prijevremenih izbora, prijedlog da ga se opozove na referendumu, a sve uz masovne prijetnje glumcima koji su podržali proteste i njihovim obiteljima.
Ali, sve je uzalud, održan je i šesti masovni prosvjed, uz najavu iz opozicije da će sljedećeg tjedna doći do bitne promjene u taktici i pristupu.
Izbori u Crnoj Gori
U Crnoj Gori su se, uz znatno manji odaziv no u nekoliko ranijih ciklusa, održali parlamentarni izbori, i to u puno mirnijoj i manje referendumskoj atmosferi, nego što smo navikli. Pouzdan je to znak da su zemlja i društvo ipak ušli u novu fazu koegzistencije političkih protivnika, a sami rezultati će vjerojatno potvrditi generalnu promjenu kursa koja je vidljiva u protekle dvije godine.
S te strane bit će zanimljivo i vidjeti kako će proći Đukanovićev DPS, sada prvi put bez njega u glavnoj ulozi.
Sramotni Dario Kordić
I na kraju, sramotna izjava Darija Kordića, čovjeka koji je snimljen kako izjavljuje da bi sve ponovio i koji već godinama igra ulogu katoličkog superstara i nepokajanog mistika, koja je u konceptualnom smislu čak odbojnija od one Karadžićeve uloge doktora Dabića. Jer nje je bio svjestan samo Radovan, a ovdje bitnu ulogu igraju i Crkva i bosanskohercegovački HDZ, koji uporno odbija odmaknuti se od glorifikacije Kordića i devedesetih, zahvaljujući čemu čitavom narodu nabijaju kolektivnu krivnju zbog Kordićevih zločina i politike Herceg-Bosne u cjelini.