Iako je još prije šest godina Tanjug de facto prestao postojati, da bi u čudnom aranžmanu izravno potaknutom od strane Aleksandra Vučića pod vodstvom novih ljudi nastavio normalno egzistirati, agencija je proteklog tjedna na zahtjev dugogodišnje ravnateljice Branke Đukić definitivno izbrisana iz Agencije za privredne registre.
I opet su pravnim akrobacijama nakon brisanja, tvrtka Tačno, koja je otkupila pravo na desetogodišnje korištenje imena, žiga i logotipa Tanjuga te ljudi koji su posljednjih godina vodili agenciju registrirali sve Tanjugove servise kao svoje vlasništvo.
Zanimljivo je da je jedan od suvlasnika te tvrtke pjevač Željko Joksimović i da je po ovom principu preuzeo čitav niz drugih medija, u očitom dogovoru s vlastima. Drugim riječima, agencija više pravno ne postoji, ali se pod njenim imenom nastavljaju proizvoditi i distribuirati vijesti.
Nešto slično dogodilo se i s Dinamom
Nešto slično dogodilo se i s Dinamom koji zapravo više ne postoji, jer je ugašen da ne bi morao plaćati nagomilane dugove, da bi onda novoosnovani klub preuzeo sve osim dugova i nastavio se ponašati kao da klub nije ugašen. S tom razlikom što je s novinskom agencijom stvar utoliko drukčija, budući da ona izravno utječe na proizvodnju vijesti i samim tim na javno mnijenje.
No, to što je netko drugi nastavio pod istim imenom proizvoditi vijesti ne mijenja činjenicu da je Tanjug definitivno ugašen i izbrisan, a ta vijest je jedva, opet putem agencijskih kanala došla u regionalne medije, da bi već sutra bila zaboravljena. A ne bi trebalo da prođe nezapaženo, u najmanju ruku zato što je Tanjug dio kulturne i novinarske baštine ovih prostora, jednako kao i ugašene novine Borba i Vjesnik.
Počeci u Jajcu 1943.
Osnovan 5. studenog 1943. u Jajcu, kao Telegrafska agencija nove Jugoslavije, skraćeno Tanjug, čitava dvadeset i četiri dana prije nove jugoslavenske države, zamišljen je da propagandno pomogne stvaranju pozitivne slike države u nastajanju među saveznicima. Taj posao je uspješno obavio, nakon čega je sve do raspada zemlje funkcionirao kao jedina državna novinska agencija u kojoj su mnogi veliki novinari počeli i odradili dobar dio karijere, da bi tu epohu okončao stavljajući se u potpunosti u funkciju politike Slobodana Miloševića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali ne bez otpora, budući da su početkom ratnih sukoba mnogi Tanjugovi dopisnici izvještavali sukladno uzusima struke, nakon čega su svi koji su tako pristupali događajima postupno izbačeni iz redakcije i agencije. U prvoj redakciji novoosnovane agencije u Jajcu, čija je prva vijest počela rečenicom: “Tanjug javlja”, nalazili su se, uz Mošu Pijadu, Vladislav Ribnikar, prvi direktor, zatim Lepa Pijade, Olga Ninčić Humo i Jara Ribnikar. Njima su se ubrzo pridružili Milan Gavrić i Mahmud Konjhodžić. Tanjug se potom preselio na Vis, da bi se zatim od polovice listopada oglašavao iz Valjeva, a potom iz Aranđelovca, u kojem se nalazio u vrijeme oslobađanja Beograda.
Tanjug kao potencijal za filmsku priču
Posebno je zanimljiva činjenica da se sjedište agencije od 1968. godine nalazi u nekadašnjoj zgradi firme PRIZAD, koja je izgrađena 1937. godine po projektu Bogdana Nestorovića, i to u fašističkom stilu, da bi poslije rata i prije useljenja Tanjuga u njoj bilo sjedište OZNE. Ukratko, sve vezano uz Tanjug ima potencijal za filmsku priču koja će jednog dana možda i biti snimljena.
Posebno sada kad je kompletna arhiva ipak spašena i predana Arhivu Jugoslavije na čuvanje, što znači da je dostupna istraživačima, s 3,5 milijuna negativa fotografija na kojima je praktično zabilježena kompletna povijest Jugoslavije i država nastalih raspadom zemlje, od Drugog svjetskog rata do danas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sačuvan važan fotografski arhiv
Koliko je taj fotografski arhiv važan svjedoči i činjenica da su tek nedavno u Muzeju Jugoslavije u jednom od depoa pronađene fotografije Tanjugovog reportera Branka Savića koji je prvi ušao u oslobođeni, napušteni i razrušeni logor u Jasenovcu, našavši tamo četvoricu preživjelih logoraša i puno leševa, što je sve fotografirao, nakon čega je zabilježio i ulazak partizana u Zagreb.
Te fotografije je prvi put 2017. objavio Davor Konjikušić u sjajnoj knjizi ‘Crveno svjetlo: Jugoslavenska partizanska fotografija i društveni pokret 1941.-1945.’, a prošle godine su izložene upravo u Muzeju Jugoslavije na izložbi pod nazivom ‘Tanjug javlja. Rat je završen’.
Definitivnim gašenjem Tanjuga, jedna bitna institucija prelazi u povijest i predstavlja historiografski izazov kojem mnogi neće odoljeti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je u Srbiji sad i definitivno ugašen Tanjug, nekad čuvena novinska agencija
A zbog pravne akrobacije, iako agencija više pravno ne postoji, pod njenim se imenom nastavljaju proizvoditi i distribuirati vijesti
I opet su pravnim akrobacijama nakon brisanja, tvrtka Tačno, koja je otkupila pravo na desetogodišnje korištenje imena, žiga i logotipa Tanjuga te ljudi koji su posljednjih godina vodili agenciju registrirali sve Tanjugove servise kao svoje vlasništvo. Zanimljivo je da jedan od suvlasnika te tvrtke pjevač Željko Joksimović i da je po ovom principu preuzeo čitav niz drugih medija, u očitom dogovoru s vlastima. Drugim riječima, agencija više pravno ne postoji, ali se pod njenim imenom nastavljaju proizvoditi i distribuirati vijesti.
Iako je još prije šest godina Tanjug de facto prestao postojati, da bi u čudnom aranžmanu izravno potaknutom od strane Aleksandra Vučića pod vodstvom novih ljudi nastavio normalno egzistirati, agencija je proteklog tjedna na zahtjev dugogodišnje ravnateljice Branke Đukić definitivno izbrisana iz Agencije za privredne registre.
I opet su pravnim akrobacijama nakon brisanja, tvrtka Tačno, koja je otkupila pravo na desetogodišnje korištenje imena, žiga i logotipa Tanjuga te ljudi koji su posljednjih godina vodili agenciju registrirali sve Tanjugove servise kao svoje vlasništvo.
Zanimljivo je da je jedan od suvlasnika te tvrtke pjevač Željko Joksimović i da je po ovom principu preuzeo čitav niz drugih medija, u očitom dogovoru s vlastima. Drugim riječima, agencija više pravno ne postoji, ali se pod njenim imenom nastavljaju proizvoditi i distribuirati vijesti.
Nešto slično dogodilo se i s Dinamom
Nešto slično dogodilo se i s Dinamom koji zapravo više ne postoji, jer je ugašen da ne bi morao plaćati nagomilane dugove, da bi onda novoosnovani klub preuzeo sve osim dugova i nastavio se ponašati kao da klub nije ugašen. S tom razlikom što je s novinskom agencijom stvar utoliko drukčija, budući da ona izravno utječe na proizvodnju vijesti i samim tim na javno mnijenje.
No, to što je netko drugi nastavio pod istim imenom proizvoditi vijesti ne mijenja činjenicu da je Tanjug definitivno ugašen i izbrisan, a ta vijest je jedva, opet putem agencijskih kanala došla u regionalne medije, da bi već sutra bila zaboravljena. A ne bi trebalo da prođe nezapaženo, u najmanju ruku zato što je Tanjug dio kulturne i novinarske baštine ovih prostora, jednako kao i ugašene novine Borba i Vjesnik.
Počeci u Jajcu 1943.
Osnovan 5. studenog 1943. u Jajcu, kao Telegrafska agencija nove Jugoslavije, skraćeno Tanjug, čitava dvadeset i četiri dana prije nove jugoslavenske države, zamišljen je da propagandno pomogne stvaranju pozitivne slike države u nastajanju među saveznicima. Taj posao je uspješno obavio, nakon čega je sve do raspada zemlje funkcionirao kao jedina državna novinska agencija u kojoj su mnogi veliki novinari počeli i odradili dobar dio karijere, da bi tu epohu okončao stavljajući se u potpunosti u funkciju politike Slobodana Miloševića.
Ali ne bez otpora, budući da su početkom ratnih sukoba mnogi Tanjugovi dopisnici izvještavali sukladno uzusima struke, nakon čega su svi koji su tako pristupali događajima postupno izbačeni iz redakcije i agencije. U prvoj redakciji novoosnovane agencije u Jajcu, čija je prva vijest počela rečenicom: “Tanjug javlja”, nalazili su se, uz Mošu Pijadu, Vladislav Ribnikar, prvi direktor, zatim Lepa Pijade, Olga Ninčić Humo i Jara Ribnikar. Njima su se ubrzo pridružili Milan Gavrić i Mahmud Konjhodžić. Tanjug se potom preselio na Vis, da bi se zatim od polovice listopada oglašavao iz Valjeva, a potom iz Aranđelovca, u kojem se nalazio u vrijeme oslobađanja Beograda.
Tanjug kao potencijal za filmsku priču
Posebno je zanimljiva činjenica da se sjedište agencije od 1968. godine nalazi u nekadašnjoj zgradi firme PRIZAD, koja je izgrađena 1937. godine po projektu Bogdana Nestorovića, i to u fašističkom stilu, da bi poslije rata i prije useljenja Tanjuga u njoj bilo sjedište OZNE. Ukratko, sve vezano uz Tanjug ima potencijal za filmsku priču koja će jednog dana možda i biti snimljena.
Posebno sada kad je kompletna arhiva ipak spašena i predana Arhivu Jugoslavije na čuvanje, što znači da je dostupna istraživačima, s 3,5 milijuna negativa fotografija na kojima je praktično zabilježena kompletna povijest Jugoslavije i država nastalih raspadom zemlje, od Drugog svjetskog rata do danas.
Sačuvan važan fotografski arhiv
Koliko je taj fotografski arhiv važan svjedoči i činjenica da su tek nedavno u Muzeju Jugoslavije u jednom od depoa pronađene fotografije Tanjugovog reportera Branka Savića koji je prvi ušao u oslobođeni, napušteni i razrušeni logor u Jasenovcu, našavši tamo četvoricu preživjelih logoraša i puno leševa, što je sve fotografirao, nakon čega je zabilježio i ulazak partizana u Zagreb.
Te fotografije je prvi put 2017. objavio Davor Konjikušić u sjajnoj knjizi ‘Crveno svjetlo: Jugoslavenska partizanska fotografija i društveni pokret 1941.-1945.’, a prošle godine su izložene upravo u Muzeju Jugoslavije na izložbi pod nazivom ‘Tanjug javlja. Rat je završen’.
Definitivnim gašenjem Tanjuga, jedna bitna institucija prelazi u povijest i predstavlja historiografski izazov kojem mnogi neće odoljeti.