Iako se dobar dio svijeta logično emotivno involvirao u vezi užasa koji se odvija u Gazi i u Izraelu, stvarajući mnoge nepomirljive tabore unutar pojedinih nacionalnih država i granica, odjeci nasilja s Bliskog istoka su, opet logično, najsnažnije podijelili ionako već dubinski podijeljeno društvo, odnosno umnogome i nacionalne zajednice unutar Bosne i Hercegovine. Pri čemu, ako ćemo za potrebe teksta generalizirati, što naravno ne znači da se to odnosi na doslovno sve pripadnike određenog naroda, Hrvati i Srbi uglavnom podržavaju Izrael, bez neke velike emocionalne involviranosti, dok Bošnjaci, izrazito emocionalno involvirani i solidarizirani, podržavaju Palestince. Stoga je jedina sretna okolnost, što se tiče unutrašnjih odnosa u Bosni i Hercegovini, što ne postoji stvarna emocionalna involviranost svih po ovom pitanju.
No, postoji još nešto, a to je činjenica postojanja nekad brojne, a potom u Holokaustu skoro potpuno uništene autohtone židovske zajednice u zemlji, koja je najvećim dijelom sefardska i u Bosnu i Hercegovinu je došla nakon progona iz Španjolske, što znači da je već pola milenija tu. I uživa realno poštovanje svih triju konstitutivnih naroda, a posebno Sarajeva gdje su bili najbrojniji i odigrali izrazito solidarizirajuću ulogu za vrijeme opsade grada devedesetih godina.
Potpisana mirovna inicijativa
Ta činjenica je umnogome amortizirala primjetne antižidovske impulse generalno, a vjerojatno dijelom i pomogla čudesnoj inicijativi koja je upravo na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta potpisana u Srebrenici, gradu u kojem je počinjen genocid nad Bošnjacima.
A dogodilo se to da su u organizaciji Memorijalnog centra Srebrenica, Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović i predsjednik Svjetske federacije udruženja Bergen-Belsen Menachem Z. Rosensaft, zajedno s Jakobom Fincijem kao predstavnikom židovske zajednice u Bosni i Hercegovini, potpisali muslimansko-židovsku mirovnu inicijativu, možda jedinu takvu u svijetu u ovom trenutku, predstavivši svaki od njih vlastite povijesne traume, iskazujući solidarnost s povijesnim traumama onih drugih, osuđujući sve oblike antisemitizma i islamofobije, te jednako osuđujući i teroristički napad Hamasa na Izrael, kao i zločine Izraela nad civilima Gaze.
Ukratko, iako je sve što je izrečeno i potpisano poznato, ljudski i samorazumljivo, zapravo je s obzirom na aktualne okolnosti i podijeljenosti u svijetu i Bosni i Hercegovini, posve revolucionarno, i predstavlja možda i prvu situaciju iz poslijeratne Bosne i Hercegovine koja u stvarnosti potvrđuje lijepo vjerovanje da je riječ o europskom Jeruzalemu i zemlji s višestoljetnom tradicijom zajedničkog življenja u miru.
BiH vapi za smirivanjem tenzija
I koliko god bi bilo lijepo da ova inicijativa odjekne u svijetu, a to će se vjerojatno barem djelomično dogoditi, bilo bi još ljepše i ljekovitije da odjekne u samoj Bosni i Hercegovini i u regiji, koja realno vapi za spuštanjem lopte na zemlju, smirivanjem tenzija, suočavanjem s traumama onih drugih i s vlastitom odgovornosti za nju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina je i da jedna potpisana inicijativa i promišljena gesta ne mogu nikad i nigdje preko noći promijeniti društvo iz temelja, ali bi mogle itekako pokrenuti procese u tom smjeru, a ne poslati isključivo simboličnu poruku. Posebno u situaciji u kojoj iza nje stoji vjerski poglavar jedne od ključnih zajednica u zemlji.
No, čak i ako ova gesta ne uhvati dublje korijene u društvenoj stvarnosti, ostat će to da se makar pokušalo i to na mjestu najvećeg stradanja i traume iz proteklog rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je u Srebrenici potpisana čudesna muslimansko-židovska mirovna inicijativa, možda jedina takva u svijetu
Odjeci nasilja s Bliskog istoka su najsnažnije podijelili ionako već dubinski podijeljeno društvo unutar BiH
Iako je sve što je izrečeno i potpisano poznato, ljudski i samorazumljivo, zapravo je s obzirom na aktualne okolnosti i podijeljenosti u svijetu i Bosni i Hercegovini, posve revolucionarno, i predstavlja možda i prvu situaciju iz poslijeratne Bosne i Hercegovine koja u stvarnosti potvrđuje lijepo vjerovanje da je riječ o europskom Jeruzalemu i zemlji s višestoljetnom tradicijom zajedničkog življenja u miru.
Iako se dobar dio svijeta logično emotivno involvirao u vezi užasa koji se odvija u Gazi i u Izraelu, stvarajući mnoge nepomirljive tabore unutar pojedinih nacionalnih država i granica, odjeci nasilja s Bliskog istoka su, opet logično, najsnažnije podijelili ionako već dubinski podijeljeno društvo, odnosno umnogome i nacionalne zajednice unutar Bosne i Hercegovine. Pri čemu, ako ćemo za potrebe teksta generalizirati, što naravno ne znači da se to odnosi na doslovno sve pripadnike određenog naroda, Hrvati i Srbi uglavnom podržavaju Izrael, bez neke velike emocionalne involviranosti, dok Bošnjaci, izrazito emocionalno involvirani i solidarizirani, podržavaju Palestince. Stoga je jedina sretna okolnost, što se tiče unutrašnjih odnosa u Bosni i Hercegovini, što ne postoji stvarna emocionalna involviranost svih po ovom pitanju.
No, postoji još nešto, a to je činjenica postojanja nekad brojne, a potom u Holokaustu skoro potpuno uništene autohtone židovske zajednice u zemlji, koja je najvećim dijelom sefardska i u Bosnu i Hercegovinu je došla nakon progona iz Španjolske, što znači da je već pola milenija tu. I uživa realno poštovanje svih triju konstitutivnih naroda, a posebno Sarajeva gdje su bili najbrojniji i odigrali izrazito solidarizirajuću ulogu za vrijeme opsade grada devedesetih godina.
Potpisana mirovna inicijativa
Ta činjenica je umnogome amortizirala primjetne antižidovske impulse generalno, a vjerojatno dijelom i pomogla čudesnoj inicijativi koja je upravo na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta potpisana u Srebrenici, gradu u kojem je počinjen genocid nad Bošnjacima.
A dogodilo se to da su u organizaciji Memorijalnog centra Srebrenica, Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović i predsjednik Svjetske federacije udruženja Bergen-Belsen Menachem Z. Rosensaft, zajedno s Jakobom Fincijem kao predstavnikom židovske zajednice u Bosni i Hercegovini, potpisali muslimansko-židovsku mirovnu inicijativu, možda jedinu takvu u svijetu u ovom trenutku, predstavivši svaki od njih vlastite povijesne traume, iskazujući solidarnost s povijesnim traumama onih drugih, osuđujući sve oblike antisemitizma i islamofobije, te jednako osuđujući i teroristički napad Hamasa na Izrael, kao i zločine Izraela nad civilima Gaze.
Ukratko, iako je sve što je izrečeno i potpisano poznato, ljudski i samorazumljivo, zapravo je s obzirom na aktualne okolnosti i podijeljenosti u svijetu i Bosni i Hercegovini, posve revolucionarno, i predstavlja možda i prvu situaciju iz poslijeratne Bosne i Hercegovine koja u stvarnosti potvrđuje lijepo vjerovanje da je riječ o europskom Jeruzalemu i zemlji s višestoljetnom tradicijom zajedničkog življenja u miru.
BiH vapi za smirivanjem tenzija
I koliko god bi bilo lijepo da ova inicijativa odjekne u svijetu, a to će se vjerojatno barem djelomično dogoditi, bilo bi još ljepše i ljekovitije da odjekne u samoj Bosni i Hercegovini i u regiji, koja realno vapi za spuštanjem lopte na zemlju, smirivanjem tenzija, suočavanjem s traumama onih drugih i s vlastitom odgovornosti za nju.
Istina je i da jedna potpisana inicijativa i promišljena gesta ne mogu nikad i nigdje preko noći promijeniti društvo iz temelja, ali bi mogle itekako pokrenuti procese u tom smjeru, a ne poslati isključivo simboličnu poruku. Posebno u situaciji u kojoj iza nje stoji vjerski poglavar jedne od ključnih zajednica u zemlji.
No, čak i ako ova gesta ne uhvati dublje korijene u društvenoj stvarnosti, ostat će to da se makar pokušalo i to na mjestu najvećeg stradanja i traume iz proteklog rata.