Posljednja smjena na vrhu Hrvatske vojske predstavlja još jedan hrvatski specijalitet koji nam je priredila politička elita. Bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, umirovljeni admiral Robert Hranj izvršit će formalnu primopredaju dužnosti svom nasljedniku, general-pukovniku Tihomiru Kundidu peti dan nakon imenovanja.
Nema govora o stvarnoj primopredaji
Od ponoći, 29. veljače, do poslijepodneva, 1. ožujka, Hrvatska je bila bez načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga. Formalnu primopredaju najodgovornije dužnosti u Hrvatskoj vojsci obavit će umirovljenik koji više nema pravo pristupa povjerljivim nacionalnim i NATO dokumentima. Baš me zanima kako će to izgledati. Popiti kavu, malo popričati, baciti koju zajedničku sliku pred zastavama?
Problem je što nema govora o stvarnoj primopredaji. Primopredaja dužnosti tako visoko rangiranih vojnih osoba ima svoj ceremonijalni, ali i suštinski dio. Uvođenje u novu dužnost nije trenutak nego proces. Načelnik Glavnog stožera obavlja poslove iz 33 područja koja se odnose na sustav obrane. U uređenim državama formalna primopredaja samo je završna svečanost uvođenja u novu dužnost osobe koja će u iduće četiri godine obnašati najodgovorniju vojničku dužnost.
Proces bi trebao trajati nekoliko mjeseci
Primopredaja dužnosti planirani je i organizirani proces koji traje i do nekoliko mjeseci. Način kako admiral Hranj odlazi, a general-pukovnik Kundid preuzima dužnost, potvrđuje nesposobnost političkih struktura za vođenje ključnih procesa upravljanja sustavom obrane.
Takav pristup potvrđuje i činjenica da će se novi načelnik Glavnog stožera preseliti na Trg kralja Petra Krešimira IV. svega nekoliko mjeseci nakon što je primio zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske. Dana 29. listopada 2023. godine postao je zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, a već 1. ožujka 2024. imenovan je načelnikom Glavnog stožera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Diletantsko vođenje karijera vojnih osoba
Nažalost, nije u pitanju samo diletantsko vođenje ključnih procesa upravljanja sustavom obrane. U pitanju je i vođenje pojedinačnih karijera djelatnih vojnih osoba. Sve male države imaju jednu zajedničku karakteristiku – zbog ograničenog broja stanovništva na raspolaganju im je vrlo mali selekcijski razmjer osoba podobnih za specijalističke dužnosti, i to ne samo u vojsci. Iz tih je razloga u mnogim manjim državama radni vijek djelatnih vojnih osoba, za pojedine specijalnosti, podignut na 67 godina.
Međutim, Hrvatska ima dugu tradiciju “rasipanja” kadra. Poražavajuća je činjenica da admiral Robert Hranj, izuzetan časnik s velikim međunarodnim iskustvom, dokazanim sposobnostima vođenja i zapovijedanja, napušta obrambeni sustav sa 62 godine života. Osobno sam surađivao s admiralom dok je bio u zemlji i dok je radio u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Posvećen, odgovoran, sposoban stvarati pozitivno radno okruženje. Kad treba on je vođa, a kad je potrebno on je lider. Ukratko, bez mnogo šuplje priče, gađa “u sridu”.
Hranj će uskoro pronaći novi posao
Ne brinem se puno za “zagorskog mornara”. Uvjeren sam, admiral će uskoro naći novi posao. Međutim, sustav nepovratno gubi časnika u naponu intelektualne snage i s ogromnim iskustvom. Po sadašnjem zakonu, novoimenovani načelnik Glavnog stožera, general-pukovnik Tihomir Kundid, za četiri godine morat će u mirovinu, sa svega 59 godina. Nažalost, kadrovska politika Oružanih snaga Republike Hrvatske nikad nije uspijevala optimizirati ljudske resurse, a to je najvrjednije za svaki sustav, pogotovo obrambeni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Devedesetih godina sva bitna imenovanja u Hrvatskoj vojsci bila su vezana uz pripadnost ili bliskost s vladajućom partijom. Nakon iskustva s prvim načelnikom Glavnog stožera, generalom-zbora Antonom Tusom, predsjednik Tuđman stvar nije prepuštao slučaju. Iako je, po uzoru na demokratske države, HDZ javno deklarirao depolitizaciju vojske, generalske i admiralske odore krasile su skupove HDZ-a.
Potpuno je bila kriva teza podjele na časnike iz JNA i one koji su stekli činove u Domovinskom ratu. Za napredovanje na visoke dužnosti unutar sustava obrane važna je bila partijska iskaznica ili posebna bliskost s vladajućom partijom. Upis u HDZ bio je neka vrsta indulgencije za sve pripadnike “sumnjivih etničkih supina”, oficire JNA, bivše narodne milicionare, šefove komiteta Saveza komunista…
Za vrijeme SDP-a najveća sječa kadrova
Odlaskom HDZ-a s vlasti stigle su neke promjene. Predsjednici Stjepan Mesić, Ivo Josipović i konačno Zoran Milanović uveli su princip po kojem pripadnost vladajućoj političkoj partiji nije presudan uvjet za obnašanje dužnosti načelnika Glavnog stožera. Na žalost, to nije spriječilo daljnje urušavanje kadrovskih potencijala Oružanih snaga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najveća sječa kadrova unutar sustava obrane dogodila se za vrijeme Vlade koju je vodio SDP. Naime, unutar vladajuće koalicije Ministarstvo obrane vodio je ministar Jozo Radoš iz kvote HSLS-a. General Marijan Mareković, aktualni savjetnik predsjednika Zorana Milanovića, obnašao je dužnost pomoćnika ministra za personalno upravljanje. U okviru njegove uprave pripremljen je Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.
Loš zakon s još lošijim posljedicama
U međuvremenu je neodlučni Jozo Radoš, koji je bio u stalnom političkom sukobu s predsjednikom države Stjepanom Mesićem, otišao s čela Ministarstva obrane. Ministarstvo je preuzela Željka Antunović i, po slovu zakona, provela umirovljenja. “Dura lex sed lex.” Posljedice su bile vrlo ozbiljne.
Zakon je, kao kriterije za umirovljenje, pored godina starosti uzimao i godine mirovinskog staža. Radni staž je kriterij koji se primjenjuje samo u uvjetima kad osoba ne može dalje napredovati ili nije potrebna sastavu. Na taj su način iz sustava obrane nestali vrhunski kadrovi u naponu snage, koji su imali beneficirani radni staž. Loš zakon, još štetnije posljedice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Administrativna odluka koštala nas je tri posade kanadera
U to vrijeme raspolagali smo s tri protupožarna avion Canadair i pet kapetana-instruktora. Kompjuter personalne uprave ministara obrane u mirovinu je poslao tri iskusna kapetana-instruktora. Administrativnom smo odlukom preko noći ostali bez tri posade. Imali smo više protupožarnih aviona nego kapetana.
Dvojica brigadira koji su se upravo vratili iz SAD-a s ratne škole dobili su “kopito” iz sustava. Mandat vojnog predstavnika u NATO-u administrativno je prekinut na pola. Iz sustava su izbačeni generali zrakoplovstva Josip Štimac i pokojni Josip Čuletić. Generala Josipa Čuletića, u borbi dokazanog pilota i lidera, mnogi su vidjeli kao kandidata za najviše funkcije u vojsci.
Sječa glava vrlo draga našoj političkoj eliti
Što je razlog ovoj sječi kadrova teško je reći. Pojedinačne netrpeljivosti? Stvaranje prostora za osobno napredovanje? Nekompetentnost u vođenju kadrovskih poslova? Mislim da ima svega pomalo. Naime, kad se izgubi jedna sposobnost ili kompetencija unutar sustava, potrebno je najmanje generacija i pol da se ona obnovi i vrati na prethodnu razinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Sječa glava” metoda je vrlo draga našoj političkoj eliti. U studenome 2019. godine izbila je navodna afera sa švercom oružja u zrakoplovnoj bazi u Zemuniku. Novinski naslovi vrištali su o pilotima koji “švercaju” municiju iz vojarne. Na kraju se ispostavilo da su u prostor zrakoplovne baze bez dozvole uveli, i vojnim helikopteru provozali, svog prijatelja sa streljane. On je, a ne piloti, bio uključen u promet streljivom.
I Kolinda i Ante Gotovina kršili su propise
Prekršaj je nesumnjivo počinjen. Ipak, svim smo ponekad neovlašteno “provozali” svoje prijatelje i poznanike. Osobno sam znao, mimo propisa, provozati novinare, grafičare, glumce pa i političare. Čak mi je, zajedno s generalom Antom Gotovinom, ilegalno s padobranom skakao i poznati katolički svećenik. Bio sam svjedok kad je bivša predsjednice Kolinda Grabar-Kitarović, na letu iz Bruxellesa za Zagreb, provela sat vremena s pilotima u kokpitu aviona Croatia Airlinesa. Prisustvo neletačkog osoblja u kokpitu putničkog aviona isključivo je zabranjeno. Dakle, nema baš nevinih!
Nažalost, očito isfabricirana afera u Zemuniku dogodila se u jeku predizborne kampanje. Vrhovna zapovjednica Grabar-Kitarović te potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević moguću političku štetu nastojali su neutralizirati drakonskim mjerama. S dužnosti je smijenjen i umirovljen zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva general Mato Mikić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Također, s dužnosti je maknut zapovjednik 93. zrakoplovne baze. Kažnjen je i zapovjednik eskadrile. U tom kontekstu, preko noći umirovljena su i dva iskusna pilota instruktora. Pilot koji je svoga prijatelja neovlašteno uveo u vojarnu dobio je nečasni otpust, a još dva pilota dobila su višemjesečnu zabranu letenja i oduzimanje letačkog dodatka.
Slučajna predsjednica i potkapacitirani ministar
Isprepadani od naslova u medijima, pored osobnog kukavičluka, najodgovornije osobe iz politike pokazale su i svoju nekompetentnost upravljanja sustavom. Po pitanju sigurnosti u zrakoplovstvu, više od pedeset godina primjenjuje se koncept “just culture”, baziran na principu uravnotežene potrebe za otvorenim i poštenim okruženjem i izvještavanjem.
Naime, znanstveno je dokazano da primjena neproporcionalnih represivnih mjera dovodi do pogoršanja sigurnosnog okruženja. I upravo, kao po knjizi, to se dogodilo u zrakoplovnoj bazi Zemunik, gdje su slučajna predsjednica i potkapacitirani ministar “trenirali strogoću”.
Pogoršanje sigurnosti letenja u Zemuniku
U padu helikoptera OH-58D Kiowa Warrior 27. siječnja 2020. godine, tijekom trenažnog leta u Zlarinskom kanalu, poginuli su bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina. U nesreći školskog aviona ZLIN kod Biljana Donjih, 7. svibnja 2020. godine, smrtno su stradali pilot natporučnik Marko Novković te polaznik letačke selekcijske obuke poručnik Luka Jagatić. Svi iz zrakoplovne baze Zemunik.
Ostaje otvoreno pitanje jesu li, i u kojoj mjeri, predizborne “sječe glava” utjecale na gubitak četiri mlada života i dviju letjelica? Međutim, neosporna je činjenica da je došlo do pogoršanja sigurnosti letenja u Zemuniku.
Nitko od pilota nije osuđen za šverc streljiva iz vojarne
“Tresla se brda, rodio se miš”, nitko od pilota nije osuđen za šverc streljiva iz vojarne. Od svih sudionika najbolje je prošao nečasno otpušteni pilot. Sad u Norveškoj upravlja dronovima i zarađuje višestruko veću plaću.
Ovo su samo neki drastični primjeri neučinkovitog i nestručnog upravljanja sustavom obrane, bez obzira na vladajuću političku opciju. Sustav obrane, iz brojnih razloga, nije sposoban sam sebe reformirati. Veliko je pitanje imaju li političke elite potrebu za uspostavljanje učinkovitih procesa upravljanja i vođenja sustava obrane. Neuređeno stanje ostavlja im dovoljno prostora za arbitrarne odluke i političko cjenkanje. A tada oni dobivaju na značaju.
Kako nam politička elita sistemski uništava sustav obrane. Najnoviji slučaj u Glavnom stožeru samo je još jedan dokaz
Poražavajuća je činjenica da admiral Robert Hranj napušta obrambeni sustav sa 62 godine života
Po sadašnjem zakonu, novoimenovani načelnik Glavnog stožera, general-pukovnik Tihomir Kundid, za četiri godine morat će u mirovinu, sa svega 59 godina. Nažalost, kadrovska politika Oružanih snaga Republike Hrvatske nikad nije uspijevala optimizirati ljudske resurse
Posljednja smjena na vrhu Hrvatske vojske predstavlja još jedan hrvatski specijalitet koji nam je priredila politička elita. Bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, umirovljeni admiral Robert Hranj izvršit će formalnu primopredaju dužnosti svom nasljedniku, general-pukovniku Tihomiru Kundidu peti dan nakon imenovanja.
Formalnu primopredaju najavio je osobno ministar obrane Ivan Anušić. To je izrekao s takvom uočljivom opuštenosti kao da se radi o smjeni na čelu nekog lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva. Umirovljenik, koji više nije na dužnosti, predaje dužnost general-pukovniku!
Nema govora o stvarnoj primopredaji
Od ponoći, 29. veljače, do poslijepodneva, 1. ožujka, Hrvatska je bila bez načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga. Formalnu primopredaju najodgovornije dužnosti u Hrvatskoj vojsci obavit će umirovljenik koji više nema pravo pristupa povjerljivim nacionalnim i NATO dokumentima. Baš me zanima kako će to izgledati. Popiti kavu, malo popričati, baciti koju zajedničku sliku pred zastavama?
Problem je što nema govora o stvarnoj primopredaji. Primopredaja dužnosti tako visoko rangiranih vojnih osoba ima svoj ceremonijalni, ali i suštinski dio. Uvođenje u novu dužnost nije trenutak nego proces. Načelnik Glavnog stožera obavlja poslove iz 33 područja koja se odnose na sustav obrane. U uređenim državama formalna primopredaja samo je završna svečanost uvođenja u novu dužnost osobe koja će u iduće četiri godine obnašati najodgovorniju vojničku dužnost.
Proces bi trebao trajati nekoliko mjeseci
Primopredaja dužnosti planirani je i organizirani proces koji traje i do nekoliko mjeseci. Način kako admiral Hranj odlazi, a general-pukovnik Kundid preuzima dužnost, potvrđuje nesposobnost političkih struktura za vođenje ključnih procesa upravljanja sustavom obrane.
Takav pristup potvrđuje i činjenica da će se novi načelnik Glavnog stožera preseliti na Trg kralja Petra Krešimira IV. svega nekoliko mjeseci nakon što je primio zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske. Dana 29. listopada 2023. godine postao je zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, a već 1. ožujka 2024. imenovan je načelnikom Glavnog stožera.
Diletantsko vođenje karijera vojnih osoba
Nažalost, nije u pitanju samo diletantsko vođenje ključnih procesa upravljanja sustavom obrane. U pitanju je i vođenje pojedinačnih karijera djelatnih vojnih osoba. Sve male države imaju jednu zajedničku karakteristiku – zbog ograničenog broja stanovništva na raspolaganju im je vrlo mali selekcijski razmjer osoba podobnih za specijalističke dužnosti, i to ne samo u vojsci. Iz tih je razloga u mnogim manjim državama radni vijek djelatnih vojnih osoba, za pojedine specijalnosti, podignut na 67 godina.
Međutim, Hrvatska ima dugu tradiciju “rasipanja” kadra. Poražavajuća je činjenica da admiral Robert Hranj, izuzetan časnik s velikim međunarodnim iskustvom, dokazanim sposobnostima vođenja i zapovijedanja, napušta obrambeni sustav sa 62 godine života. Osobno sam surađivao s admiralom dok je bio u zemlji i dok je radio u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Posvećen, odgovoran, sposoban stvarati pozitivno radno okruženje. Kad treba on je vođa, a kad je potrebno on je lider. Ukratko, bez mnogo šuplje priče, gađa “u sridu”.
Hranj će uskoro pronaći novi posao
Ne brinem se puno za “zagorskog mornara”. Uvjeren sam, admiral će uskoro naći novi posao. Međutim, sustav nepovratno gubi časnika u naponu intelektualne snage i s ogromnim iskustvom. Po sadašnjem zakonu, novoimenovani načelnik Glavnog stožera, general-pukovnik Tihomir Kundid, za četiri godine morat će u mirovinu, sa svega 59 godina. Nažalost, kadrovska politika Oružanih snaga Republike Hrvatske nikad nije uspijevala optimizirati ljudske resurse, a to je najvrjednije za svaki sustav, pogotovo obrambeni.
Devedesetih godina sva bitna imenovanja u Hrvatskoj vojsci bila su vezana uz pripadnost ili bliskost s vladajućom partijom. Nakon iskustva s prvim načelnikom Glavnog stožera, generalom-zbora Antonom Tusom, predsjednik Tuđman stvar nije prepuštao slučaju. Iako je, po uzoru na demokratske države, HDZ javno deklarirao depolitizaciju vojske, generalske i admiralske odore krasile su skupove HDZ-a.
Potpuno je bila kriva teza podjele na časnike iz JNA i one koji su stekli činove u Domovinskom ratu. Za napredovanje na visoke dužnosti unutar sustava obrane važna je bila partijska iskaznica ili posebna bliskost s vladajućom partijom. Upis u HDZ bio je neka vrsta indulgencije za sve pripadnike “sumnjivih etničkih supina”, oficire JNA, bivše narodne milicionare, šefove komiteta Saveza komunista…
Za vrijeme SDP-a najveća sječa kadrova
Odlaskom HDZ-a s vlasti stigle su neke promjene. Predsjednici Stjepan Mesić, Ivo Josipović i konačno Zoran Milanović uveli su princip po kojem pripadnost vladajućoj političkoj partiji nije presudan uvjet za obnašanje dužnosti načelnika Glavnog stožera. Na žalost, to nije spriječilo daljnje urušavanje kadrovskih potencijala Oružanih snaga.
Najveća sječa kadrova unutar sustava obrane dogodila se za vrijeme Vlade koju je vodio SDP. Naime, unutar vladajuće koalicije Ministarstvo obrane vodio je ministar Jozo Radoš iz kvote HSLS-a. General Marijan Mareković, aktualni savjetnik predsjednika Zorana Milanovića, obnašao je dužnost pomoćnika ministra za personalno upravljanje. U okviru njegove uprave pripremljen je Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.
Loš zakon s još lošijim posljedicama
U međuvremenu je neodlučni Jozo Radoš, koji je bio u stalnom političkom sukobu s predsjednikom države Stjepanom Mesićem, otišao s čela Ministarstva obrane. Ministarstvo je preuzela Željka Antunović i, po slovu zakona, provela umirovljenja. “Dura lex sed lex.” Posljedice su bile vrlo ozbiljne.
Zakon je, kao kriterije za umirovljenje, pored godina starosti uzimao i godine mirovinskog staža. Radni staž je kriterij koji se primjenjuje samo u uvjetima kad osoba ne može dalje napredovati ili nije potrebna sastavu. Na taj su način iz sustava obrane nestali vrhunski kadrovi u naponu snage, koji su imali beneficirani radni staž. Loš zakon, još štetnije posljedice.
Administrativna odluka koštala nas je tri posade kanadera
U to vrijeme raspolagali smo s tri protupožarna avion Canadair i pet kapetana-instruktora. Kompjuter personalne uprave ministara obrane u mirovinu je poslao tri iskusna kapetana-instruktora. Administrativnom smo odlukom preko noći ostali bez tri posade. Imali smo više protupožarnih aviona nego kapetana.
Dvojica brigadira koji su se upravo vratili iz SAD-a s ratne škole dobili su “kopito” iz sustava. Mandat vojnog predstavnika u NATO-u administrativno je prekinut na pola. Iz sustava su izbačeni generali zrakoplovstva Josip Štimac i pokojni Josip Čuletić. Generala Josipa Čuletića, u borbi dokazanog pilota i lidera, mnogi su vidjeli kao kandidata za najviše funkcije u vojsci.
Sječa glava vrlo draga našoj političkoj eliti
Što je razlog ovoj sječi kadrova teško je reći. Pojedinačne netrpeljivosti? Stvaranje prostora za osobno napredovanje? Nekompetentnost u vođenju kadrovskih poslova? Mislim da ima svega pomalo. Naime, kad se izgubi jedna sposobnost ili kompetencija unutar sustava, potrebno je najmanje generacija i pol da se ona obnovi i vrati na prethodnu razinu.
“Sječa glava” metoda je vrlo draga našoj političkoj eliti. U studenome 2019. godine izbila je navodna afera sa švercom oružja u zrakoplovnoj bazi u Zemuniku. Novinski naslovi vrištali su o pilotima koji “švercaju” municiju iz vojarne. Na kraju se ispostavilo da su u prostor zrakoplovne baze bez dozvole uveli, i vojnim helikopteru provozali, svog prijatelja sa streljane. On je, a ne piloti, bio uključen u promet streljivom.
I Kolinda i Ante Gotovina kršili su propise
Prekršaj je nesumnjivo počinjen. Ipak, svim smo ponekad neovlašteno “provozali” svoje prijatelje i poznanike. Osobno sam znao, mimo propisa, provozati novinare, grafičare, glumce pa i političare. Čak mi je, zajedno s generalom Antom Gotovinom, ilegalno s padobranom skakao i poznati katolički svećenik. Bio sam svjedok kad je bivša predsjednice Kolinda Grabar-Kitarović, na letu iz Bruxellesa za Zagreb, provela sat vremena s pilotima u kokpitu aviona Croatia Airlinesa. Prisustvo neletačkog osoblja u kokpitu putničkog aviona isključivo je zabranjeno. Dakle, nema baš nevinih!
Nažalost, očito isfabricirana afera u Zemuniku dogodila se u jeku predizborne kampanje. Vrhovna zapovjednica Grabar-Kitarović te potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević moguću političku štetu nastojali su neutralizirati drakonskim mjerama. S dužnosti je smijenjen i umirovljen zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva general Mato Mikić.
Također, s dužnosti je maknut zapovjednik 93. zrakoplovne baze. Kažnjen je i zapovjednik eskadrile. U tom kontekstu, preko noći umirovljena su i dva iskusna pilota instruktora. Pilot koji je svoga prijatelja neovlašteno uveo u vojarnu dobio je nečasni otpust, a još dva pilota dobila su višemjesečnu zabranu letenja i oduzimanje letačkog dodatka.
Slučajna predsjednica i potkapacitirani ministar
Isprepadani od naslova u medijima, pored osobnog kukavičluka, najodgovornije osobe iz politike pokazale su i svoju nekompetentnost upravljanja sustavom. Po pitanju sigurnosti u zrakoplovstvu, više od pedeset godina primjenjuje se koncept “just culture”, baziran na principu uravnotežene potrebe za otvorenim i poštenim okruženjem i izvještavanjem.
Naime, znanstveno je dokazano da primjena neproporcionalnih represivnih mjera dovodi do pogoršanja sigurnosnog okruženja. I upravo, kao po knjizi, to se dogodilo u zrakoplovnoj bazi Zemunik, gdje su slučajna predsjednica i potkapacitirani ministar “trenirali strogoću”.
Pogoršanje sigurnosti letenja u Zemuniku
U padu helikoptera OH-58D Kiowa Warrior 27. siječnja 2020. godine, tijekom trenažnog leta u Zlarinskom kanalu, poginuli su bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina. U nesreći školskog aviona ZLIN kod Biljana Donjih, 7. svibnja 2020. godine, smrtno su stradali pilot natporučnik Marko Novković te polaznik letačke selekcijske obuke poručnik Luka Jagatić. Svi iz zrakoplovne baze Zemunik.
Ostaje otvoreno pitanje jesu li, i u kojoj mjeri, predizborne “sječe glava” utjecale na gubitak četiri mlada života i dviju letjelica? Međutim, neosporna je činjenica da je došlo do pogoršanja sigurnosti letenja u Zemuniku.
Nitko od pilota nije osuđen za šverc streljiva iz vojarne
“Tresla se brda, rodio se miš”, nitko od pilota nije osuđen za šverc streljiva iz vojarne. Od svih sudionika najbolje je prošao nečasno otpušteni pilot. Sad u Norveškoj upravlja dronovima i zarađuje višestruko veću plaću.
Ovo su samo neki drastični primjeri neučinkovitog i nestručnog upravljanja sustavom obrane, bez obzira na vladajuću političku opciju. Sustav obrane, iz brojnih razloga, nije sposoban sam sebe reformirati. Veliko je pitanje imaju li političke elite potrebu za uspostavljanje učinkovitih procesa upravljanja i vođenja sustava obrane. Neuređeno stanje ostavlja im dovoljno prostora za arbitrarne odluke i političko cjenkanje. A tada oni dobivaju na značaju.