Ni u jednoj struci nema problema sa specijalizacijama, usavršavanjima i dodatnim edukacijama koje plaća poslodavac – osim u liječničkoj. No mladi liječnici već dugo vode kampanju da ih se oslobodi obaveze po kojoj pet godina nakon položene specijalizacije moraju ostati raditi u toj državnoj bolnici koja ih je na specijalizaciju poslala i platila taj program ili vratiti novac koji je u njih uložen. Bolnice često o svom trošku školuju kadrove koji su im potrebni. Ako im fali pulmologa ili anesteziologa, ugovore sa završenim medicinarima specijalizacije iz pulmologije i anesteziologije.
A da se mladi liječnik pet ili šest godina usavršava po programu koji je propisalo Ministarstvo zdravstva – bolnice plaćaju iz sredstava koja im se ustupaju iz državne blagajne. Pa ako završeni specijalist želi otići raditi negdje drugdje prije nego što istekne onih pet godina, logično je da novac za školovanje vrati bolnici. To je poslovni odnos i to je fer. No mladi liječnici su se organizirali u incijativu koja pregovara i traži povoljnije uvjete kod prijevremenog raskida radnog odnosa s bolnicom. A iz Ministarstva im se obećava da će to otvoreno pitanje statusa njih 1200 biti riješeno do kraja godine.
Investicija u kadar
Dobro je da se to učini na smislen i pravedan način. Plaće koje im se isplaćuju dok traje specijalizacija ne treba im po kazni oduzimati jer je to naknada za rad na bolničkim odjelima. Tako je ljetos presudio i Ustavni sud. Ali prirodno je da troškove specijalizacije refundiraju bolnici ako odluče otići prije roka.
Jer bolnice – kao i svaka javna ili privatna ustanova ili kompanija koja šalje ljude na razna doškolovanja i to im plaća – investiraju u takva usavršavanja da bi za svoj pogon dobili točno te stručnjake koji njima trebaju, a nema ih. Utoliko je sasvim jasno da recimo Mate Rimac, neće financirati dodatnu edukaciju filmskog redatelja ili doktorat iz tekstilne tehnologije kao što ni INA na specijalizacijama sigurno nema povjesničare. I također nema sumnje da su svi oni za čija je usavršavanja bilo koji poslodavac dao novac, ugovorno obavezani da određeni broj godina ostanu kod tog poslodavca ili da pare vrate.
Tako je svuda jer tako mora biti. Nije nitko baš takva budala da ikome poklanja desetke hiljada eura da bi taj došao do nove diplome i bolje pozicije na tržištu, a da stipendist onda skupi stvari i ode. Ali inicijativa mladih liječnika svejedno smatra da se potpuno opravdani i opći standard posvuda u njihovom slučaju mora svesti na simboličnu razinu.
Čist račun u javnom sektoru
Oni sadašnja pravila zovu ”robovlasničkom” ucjenom. Odgovara im, dakle, da im bolnice plate specijalizaciju, ali traže puno veću slobodu da iz tih bolnica otperjaju čim stave u džep specijalističku diplomu i na ime dodaju dodaju novu titulu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakako, svatko unutar svog sustava može zahtijevati što god ga je volja, pa čak i da mu se stvori na vrbi svirala, ali Beroševo Ministarstvo je tu da u ovom slučaju kaže stop i nađe pravu mjeru stvari. Prvo, zato što su mladi specijalizanti do sada u svojim zahtjevima bili dosta nerealni. A drugo, zbog toga što novac koji ide na njihove specijalizacije daju svi građani Hrvatske, a ne neka privatna tvrtka koja, ako joj se baš hoće, može svoju dobit bacati u vjetar. U javnom sektoru moramo imati čist račun. Kad odem iz Telegrama, koji je privatni, moram vratiti čak i mobitel, a kako ne bih da su me pet godina stipendirali na nekom sveučilištu i da sam pritom odrađivala plaću radila po poštednom programu jer se školujem?
Dakle, Ministarstvo zdravstva mora presjeći ovu trakavicu. Ugovora mora biti i oni moraju uključivati krajnje egzaktan iznos obeštećenja sustavu ako završeni specijalizant želi raskinuti radni odnos s bolnicom prije roka od pet godina. Hrvatska svakako ne može biti jedina zemlja na svijetu u kojoj se liječnicima iz proračuna plaćaju skupe specijalizacije, a oni nakon školovanja momentalno mogu spakirati kofere i zaposliti se u Njemačkoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naravno da se liječnicima koji odu odmah nakon specijalizacije ne smije uzimati plaća. Ali odštetu moraju platiti
Beroš mora presjeći trakavicu s mladim liječnicima
Ministarstvo zdravstva mora presjeći ovu trakavicu. Ugovora mora biti i oni moraju uključivati krajnje egzaktan iznos obeštećenja sustavu ako završeni specijalizant želi raskinuti radni odnos s bolnicom prije roka od pet godina
Ni u jednoj struci nema problema sa specijalizacijama, usavršavanjima i dodatnim edukacijama koje plaća poslodavac – osim u liječničkoj. No mladi liječnici već dugo vode kampanju da ih se oslobodi obaveze po kojoj pet godina nakon položene specijalizacije moraju ostati raditi u toj državnoj bolnici koja ih je na specijalizaciju poslala i platila taj program ili vratiti novac koji je u njih uložen. Bolnice često o svom trošku školuju kadrove koji su im potrebni. Ako im fali pulmologa ili anesteziologa, ugovore sa završenim medicinarima specijalizacije iz pulmologije i anesteziologije.
A da se mladi liječnik pet ili šest godina usavršava po programu koji je propisalo Ministarstvo zdravstva – bolnice plaćaju iz sredstava koja im se ustupaju iz državne blagajne. Pa ako završeni specijalist želi otići raditi negdje drugdje prije nego što istekne onih pet godina, logično je da novac za školovanje vrati bolnici. To je poslovni odnos i to je fer. No mladi liječnici su se organizirali u incijativu koja pregovara i traži povoljnije uvjete kod prijevremenog raskida radnog odnosa s bolnicom. A iz Ministarstva im se obećava da će to otvoreno pitanje statusa njih 1200 biti riješeno do kraja godine.
Investicija u kadar
Dobro je da se to učini na smislen i pravedan način. Plaće koje im se isplaćuju dok traje specijalizacija ne treba im po kazni oduzimati jer je to naknada za rad na bolničkim odjelima. Tako je ljetos presudio i Ustavni sud. Ali prirodno je da troškove specijalizacije refundiraju bolnici ako odluče otići prije roka.
Jer bolnice – kao i svaka javna ili privatna ustanova ili kompanija koja šalje ljude na razna doškolovanja i to im plaća – investiraju u takva usavršavanja da bi za svoj pogon dobili točno te stručnjake koji njima trebaju, a nema ih. Utoliko je sasvim jasno da recimo Mate Rimac, neće financirati dodatnu edukaciju filmskog redatelja ili doktorat iz tekstilne tehnologije kao što ni INA na specijalizacijama sigurno nema povjesničare. I također nema sumnje da su svi oni za čija je usavršavanja bilo koji poslodavac dao novac, ugovorno obavezani da određeni broj godina ostanu kod tog poslodavca ili da pare vrate.
Tako je svuda jer tako mora biti. Nije nitko baš takva budala da ikome poklanja desetke hiljada eura da bi taj došao do nove diplome i bolje pozicije na tržištu, a da stipendist onda skupi stvari i ode. Ali inicijativa mladih liječnika svejedno smatra da se potpuno opravdani i opći standard posvuda u njihovom slučaju mora svesti na simboličnu razinu.
Čist račun u javnom sektoru
Oni sadašnja pravila zovu ”robovlasničkom” ucjenom. Odgovara im, dakle, da im bolnice plate specijalizaciju, ali traže puno veću slobodu da iz tih bolnica otperjaju čim stave u džep specijalističku diplomu i na ime dodaju dodaju novu titulu.
Dakako, svatko unutar svog sustava može zahtijevati što god ga je volja, pa čak i da mu se stvori na vrbi svirala, ali Beroševo Ministarstvo je tu da u ovom slučaju kaže stop i nađe pravu mjeru stvari. Prvo, zato što su mladi specijalizanti do sada u svojim zahtjevima bili dosta nerealni. A drugo, zbog toga što novac koji ide na njihove specijalizacije daju svi građani Hrvatske, a ne neka privatna tvrtka koja, ako joj se baš hoće, može svoju dobit bacati u vjetar. U javnom sektoru moramo imati čist račun. Kad odem iz Telegrama, koji je privatni, moram vratiti čak i mobitel, a kako ne bih da su me pet godina stipendirali na nekom sveučilištu i da sam pritom odrađivala plaću radila po poštednom programu jer se školujem?
Dakle, Ministarstvo zdravstva mora presjeći ovu trakavicu. Ugovora mora biti i oni moraju uključivati krajnje egzaktan iznos obeštećenja sustavu ako završeni specijalizant želi raskinuti radni odnos s bolnicom prije roka od pet godina. Hrvatska svakako ne može biti jedina zemlja na svijetu u kojoj se liječnicima iz proračuna plaćaju skupe specijalizacije, a oni nakon školovanja momentalno mogu spakirati kofere i zaposliti se u Njemačkoj.