I u samom startu ove istrage, pokazuje se po tko zna koji put, na sasvim konkretnom predlošku, zbog čega građani imaju mizerno niska očekivanja od institucija države i vlasti. To, dakako, nije zato što je stanovništvo Hrvatske ekstremno iracionalno, korijenski nerazumno, paranoično i ćaknuto, nego jer im se za nepovjerenje i skepsu stalno daje novih i novih povoda. Pa evo, u slučaju Banožić, otvorenom prije samo sedam dana, već se naredalo više zabrinjavajućih signala da se posao ne radi kako treba.
Pokušaj spašavanja ili šlamperaj
O svakom pojedincu ovisi hoće li iz tih signala izvući zaključak da se Plenkovićevog štićenika pokušava spašavati koliko god je to moguće u danim okolnostima, ili da je riječ ”samo” o neshvatljivom amaterizmu i šlamperaju, ali s informacijama koje su nam prenesene, može biti i jedno i drugo, a možda paralelno i oboje.
Glavna suspektna stvar je utvrđivanje je li Banožić prošle subote, iza šest ujutro, krenuo u lov pod utjecajem alkohola ili nije, je li eventualna prisutnost alkohola utjecala na njegove procjene i reakcije te zašto se javnost o tome izvijestilo zbunjujućim i kontradiktornim izjavama. I zašto se na službenu verziju tog relativno jednostavno utvrdivog podatka čekalo od subote do utorka.
U utorak je DORH, pozivajući se na nalaz zagrebačkog Centra za forenziku i vještačenja “Ivan Vučetić” priopćio da Mario Banožić u trenutku sudara nije u krvi imao supstanci (alkohol, droga, lijekovi) ”koje bi utjecale na njegove psihofizičke sposobnosti”. U međuvremenu su novinari morali otkriti da su uzorci krvi i urina, po uobičajenom protokolu, uzeti od Banožića prvo u vinkovačkoj bolnici ubrzo nakon nesreće, a zatim ponovno, nakon sedam sati, u osječkoj bolnici, kamo je ozlijeđeni ministar prevezen zbog bolje skrbi.
Zašto je poslan nalaz iz Osijeka?
U Vinkovcima je rezultat bio 0,21 promila, mediji su pribavili originalni laboratorijski nalaz, a u Osijeku – budući da je od udesa prošlo dosta vremena – vjerojatno značajno manje. No na vještačenje u Zagreb poslan je drugi nalaz, taj iz Osijeka, a ne onaj prvi, iz Vinkovaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S obzirom na to da je 0,21 promila ispod dopuštene granice za vozače koja iznosi 0,5 promila i do te se razine ne smatra opasnom, a pogotovo je to nalaz na uzorku koji je uzet sedam sati kasnije, ne može se reći da je DORH lagao, citirajući centar ”Vučetić”. No time je još manje jasno zbog čega opravdano zainteresiranoj javnosti nisu prenijeli točan rezultat testiranja krvi iz ”Vučetića” nego su izabrali varijantu da kod Banožića prisutnost alkohola ”nije utvrđena”.
A posebnu sumnju na postupak baca činjenica da se, nakon nesreće u 6:15 ujutro, na vještačenje u Zagreb šalje krv izvađena između 13 i 14 sati popodne u Osijeku iako jedini objektivan nalaz, izdan neposredno nakon sudara, postoji u vinkovačkoj bolnici.
Neumjesna izjava Vilija Beroša
DORH pritom od bruke nimalo ne spašava to što su se, nakon objave nalaza iz Vinkovaca u medijima, sjetili da će provjeriti njegovu autentičnost i o čemu se tu zapravo radi. Ne pomaže im ni u ovakvom slučaju potpuno neumjesna izjava ministra zdravstva Vilija Beroša: “Nitko ništa ne želi niti može tajiti jer se na osnovi bilo kojeg nalaza može retroaktivno izračunati koncentracija alkohola u krvi”. Nalaz, naime, nije smio biti ”bilo koji”, nego je morao biti pravovremen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje na koje DORH mora dodatno odgovoriti jest je li njihova zaposlenica, lokalna županijska državna odvjetnica, koja je izašla na očevid, izdala upute, kome i koje točno, te zašto su rezultate vještačenja držali 24 sata prije nego što su ih objavili. A vinkovačka policija mora objasniti na temelju čega je odmah službeno konstatirala da je Banožić izazvao prometnu nesreću ”iz nehaja”.
O kvalifikaciji ovisi i kazna
Sve su to vrlo važne stvari potrebne za daljnji hodogram u kome se tek mora utvrđivati i dokazivati je li kvalifikacija za Banožićevo pretjecanje u magli i u mraku ”nehaj” ili ”neizravna namjera”. A o kvalifikaciji ovisi i zaprijećena kazna, lakša je do osam godina, a teža je do 15.
Vidjet ćemo kakve još peripetije slijede u ovom postupku koji je tek počeo, a već je problematičan u nizu aspekata. Ali po jutru se ovdje poznaje jednako loš dan. Institucije se ne proslavljaju. Ponovno ne, iako bi se reklo da pred sobom imaju slučaj lak da ne može biti lakši.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nisu građani ni paranoični ni ćaknuti: slučaj premijerova štićenika Banožića pokazuje zašto je povjerenje u institucije mizerno
Već se naredalo više zabrinjavajućih signala da se posao ne radi kako treba
O svakom pojedincu ovisi hoće li iz ovih signala izvući zaključak da se Plenkovićevog štićenika pokušava spašavati koliko god je to moguće u danim okolnostima, ili da je riječ ''samo'' o neshvatljivom amaterizmu i šlamperaju, ali s informacijama koje su nam prenesene, može biti i jedno i drugo, a možda paralelno i oboje
Mariju Banožiću politička je odgovornost već djelomično naplaćena kroz smjenu s mjesta ministra, a čeka ga kaznena. Taj dio morao bi biti odrađen besprijekorno od početka do kraja, pogotovo zato što je mlađi čovjek, otac dvoje djece, u sudaru ostao na mjestu mrtav. I pogotovo zato što je Banožić prouzročio nesreću kao član Vlade i predsjednik vukovarsko-srijemske županijske organizacije vladajuće stranke. Ali već od početka nije se dobro krenulo.
I u samom startu ove istrage, pokazuje se po tko zna koji put, na sasvim konkretnom predlošku, zbog čega građani imaju mizerno niska očekivanja od institucija države i vlasti. To, dakako, nije zato što je stanovništvo Hrvatske ekstremno iracionalno, korijenski nerazumno, paranoično i ćaknuto, nego jer im se za nepovjerenje i skepsu stalno daje novih i novih povoda. Pa evo, u slučaju Banožić, otvorenom prije samo sedam dana, već se naredalo više zabrinjavajućih signala da se posao ne radi kako treba.
Pokušaj spašavanja ili šlamperaj
O svakom pojedincu ovisi hoće li iz tih signala izvući zaključak da se Plenkovićevog štićenika pokušava spašavati koliko god je to moguće u danim okolnostima, ili da je riječ ”samo” o neshvatljivom amaterizmu i šlamperaju, ali s informacijama koje su nam prenesene, može biti i jedno i drugo, a možda paralelno i oboje.
Glavna suspektna stvar je utvrđivanje je li Banožić prošle subote, iza šest ujutro, krenuo u lov pod utjecajem alkohola ili nije, je li eventualna prisutnost alkohola utjecala na njegove procjene i reakcije te zašto se javnost o tome izvijestilo zbunjujućim i kontradiktornim izjavama. I zašto se na službenu verziju tog relativno jednostavno utvrdivog podatka čekalo od subote do utorka.
U utorak je DORH, pozivajući se na nalaz zagrebačkog Centra za forenziku i vještačenja “Ivan Vučetić” priopćio da Mario Banožić u trenutku sudara nije u krvi imao supstanci (alkohol, droga, lijekovi) ”koje bi utjecale na njegove psihofizičke sposobnosti”. U međuvremenu su novinari morali otkriti da su uzorci krvi i urina, po uobičajenom protokolu, uzeti od Banožića prvo u vinkovačkoj bolnici ubrzo nakon nesreće, a zatim ponovno, nakon sedam sati, u osječkoj bolnici, kamo je ozlijeđeni ministar prevezen zbog bolje skrbi.
Zašto je poslan nalaz iz Osijeka?
U Vinkovcima je rezultat bio 0,21 promila, mediji su pribavili originalni laboratorijski nalaz, a u Osijeku – budući da je od udesa prošlo dosta vremena – vjerojatno značajno manje. No na vještačenje u Zagreb poslan je drugi nalaz, taj iz Osijeka, a ne onaj prvi, iz Vinkovaca.
S obzirom na to da je 0,21 promila ispod dopuštene granice za vozače koja iznosi 0,5 promila i do te se razine ne smatra opasnom, a pogotovo je to nalaz na uzorku koji je uzet sedam sati kasnije, ne može se reći da je DORH lagao, citirajući centar ”Vučetić”. No time je još manje jasno zbog čega opravdano zainteresiranoj javnosti nisu prenijeli točan rezultat testiranja krvi iz ”Vučetića” nego su izabrali varijantu da kod Banožića prisutnost alkohola ”nije utvrđena”.
A posebnu sumnju na postupak baca činjenica da se, nakon nesreće u 6:15 ujutro, na vještačenje u Zagreb šalje krv izvađena između 13 i 14 sati popodne u Osijeku iako jedini objektivan nalaz, izdan neposredno nakon sudara, postoji u vinkovačkoj bolnici.
Neumjesna izjava Vilija Beroša
DORH pritom od bruke nimalo ne spašava to što su se, nakon objave nalaza iz Vinkovaca u medijima, sjetili da će provjeriti njegovu autentičnost i o čemu se tu zapravo radi. Ne pomaže im ni u ovakvom slučaju potpuno neumjesna izjava ministra zdravstva Vilija Beroša: “Nitko ništa ne želi niti može tajiti jer se na osnovi bilo kojeg nalaza može retroaktivno izračunati koncentracija alkohola u krvi”. Nalaz, naime, nije smio biti ”bilo koji”, nego je morao biti pravovremen.
Pitanje na koje DORH mora dodatno odgovoriti jest je li njihova zaposlenica, lokalna županijska državna odvjetnica, koja je izašla na očevid, izdala upute, kome i koje točno, te zašto su rezultate vještačenja držali 24 sata prije nego što su ih objavili. A vinkovačka policija mora objasniti na temelju čega je odmah službeno konstatirala da je Banožić izazvao prometnu nesreću ”iz nehaja”.
O kvalifikaciji ovisi i kazna
Sve su to vrlo važne stvari potrebne za daljnji hodogram u kome se tek mora utvrđivati i dokazivati je li kvalifikacija za Banožićevo pretjecanje u magli i u mraku ”nehaj” ili ”neizravna namjera”. A o kvalifikaciji ovisi i zaprijećena kazna, lakša je do osam godina, a teža je do 15.
Vidjet ćemo kakve još peripetije slijede u ovom postupku koji je tek počeo, a već je problematičan u nizu aspekata. Ali po jutru se ovdje poznaje jednako loš dan. Institucije se ne proslavljaju. Ponovno ne, iako bi se reklo da pred sobom imaju slučaj lak da ne može biti lakši.