Godinu 2024. možemo zaista nazvati superizbornom – u više od 80 država diljem svijeta preko polovice svjetske populacije moći će sudjelovati u izbornom procesu. U Hrvatskoj će građanke i građani ubrzo moći sudjelovati na nacionalnim i europskim parlamentarnim izborima, te kasnije u godini predsjedničkima. Ovdje neću nabacivati konkretna predviđanja o izlaznosti i (relativnim) pobjednicima, ali ipak ću dati dva predviđanja.
Moje drugo predviđanje jest da će mladi relativno slabo participirati na izborima. Nažalost, ovo predviđanje vrlo vjerojatno neću moći provjeriti jer vjerujem da, kao ni dosad, nećemo dobiti detaljnije službene podatke o karakteristikama birača u Hrvatskoj.
Politički nepismeni maturanti
Glavni razlozi za moja predviđanja su odnos mladih prema politici te, još bitnije, odnos politike prema mladima. Za prvo imamo niz pokazatelja iz znanstvenih istraživanja. Podaci Fakulteta političkih znanosti tako pokazuju da su mladi od 1995. do 2020. godine bili tek umjereno zainteresirani za izbore. U istom periodu opada (sa 70 na 50 posto) udio mladih koji smatraju da je demokracija, nasuprot autoritarnim režimima, najbolji politički poredak; ipak, u istom periodu mladi su nezadovoljni aktualnim stanjem demokracije u Hrvatskoj.
Očekivano, od 1999. do 2020. mladi iskazuju izrazito nisko povjerenje u Sabor, Vladu, i političke stranke. Istraživanje Instituta za društvena istraživanja i Zaklade Friedrich Ebert iz 2018. godine pokazuje kako tek 15 posto mladih ističe da im je biti aktivan u politici važna vrijednost, 63 posto ih smatra da političare nije briga za mišljenje mladih, a samo 19 posto ih smatra da znaju puno o politici.
To je u skladu s istraživanjima političke pismenosti, koja pokazuju da maturanti u Hrvatskoj imaju poprilično niske razine političkog znanja (u prosjeku ispod 50 posto). Skoro 60 posto maturanata smatra da se ljudi učlanjuju u političke stranke samo kako bi došli do posla, a od niza ponuđenih ustavnih vrijednosti, vladavinu prava te demokraciju i višestranački sustav smatraju najmanje važnima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Korupcija je pravilo igre u Hrvatskoj’
Uz ove podatke iz anketa, nedavno istraživanje Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo fokusiralo se na detaljnije uvide o tome kako mladi razumiju demokraciju i politiku, te što misle o stanju u Hrvatskoj. Iz intervjua s mladima diljem Hrvatske može se vidjeti da oni razumiju demokraciju dominantno kroz izbore, a tu demokraciju u Hrvatskoj doživljavaju kao izopačenu, lažnu, prepunu manipulacija od političara, uz situaciju da “što god da se glasalo, uvik dođe na isto”. Političke elite su doživljene kao posebna klasa, udaljena od građana, čiji je pak zadatak u demokraciji poslušnost i eventualni izlazak na izbore.
U istraživanju studentica i studenata Fakulteta političkih znanosti, za koje su nagrađeni Rektorovom nagradom, pokazalo se da mladi doživljavaju korupciju kao pravilo igre u Hrvatskoj, kao uvriježeni i društveno prihvatljivi način ophođenja. Ako pogledamo kako se politika odnosi prema mladima, ne nalazimo ništa bolju sliku.
Nacionalni program za mlade donesen je s čak petogodišnjim (!) zakašnjenjem, državna izdvajanja za mlade su zastrašujuće niska, otvorio se prostor za stranački utjecaj na Nacionalni savjet za mlade, planira se ukidanje predmeta Politika i gospodarstvo u strukovnim školama (upravo ondje gdje se pokazalo da učenicima najviše takvog sadržaja nedostaje) itd. Naravno, ništa od ovoga nije u skladu s programom još uvijek aktualne HDZ-ove vlade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Više politike u škole!
Unatoč dosta pesimističnom stanju, ima mjesta za optimizam. Socio-politička stanja nisu fiksna i vječna. Uvijek postoji prostor za promjene, koliko god možda sporo one došle. Usto, u gore navedenim istraživanjima, unatoč negativnim podacima i percepcijama mladih, i kod njih se može identificirati optimizam u pogledu budućnosti Hrvatske, odmak od korupcije i, nešto na što ću se vratiti, zainteresiranost za politiku i društvo oko sebe.
Od konkretnih poteza koji se mogu napraviti, smatram da su minimalni koraci zadržavanje Politike i gospodarstva u srednjim strukovnim školama te uvođenje cjelovitog i zasebnog programa građanskog odgoja i obrazovanja u sustav obaveznog osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Na ovaj način bi svi učenici u Hrvatskoj ojačali svoja politička znanja i razumijevanje političkih pojmova, te ojačali svoje vještine građanske participacije.
Idealna kombinacija za participiranje građana jest znanje, motivacija za djelovanje, i samoefikasnost, odnosno percepcija građana da svojim osobnim, ali i kolektivnim djelovanjem mogu donositi društvene promjene. Stranke bi se trebale u većoj mjeri okrenuti mladima, ne samo kroz konkretne mjere i ideje u svojim programima (nasuprot floskulama poput “na mladima svijet ostaje”), već i kroz kandidiranje većeg broja mladih ljudi na izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Demokracija nisu samo izbori
Preporuka Europskog parlamenta jest i uvođenje kvota za mlade na izbornim listama. Slično tome, ojačavanje i aktiviranje mladih u izbornom procesu može doći i kroz snižavanje dobi za ostvarivanje prava glasa s 18 na 16 godina, za što se zalaže GONG, ali i Europski parlament.
Međutim, smatram da postoji još jedna šira stvar koju možemo napraviti, a odnosi se na naše razumijevanje demokracije i građanske participacije. Postoji niz razmišljanja o tome što demokracija jest, kako bi trebala izgledati u praksi, kakav je odnos vladajućih i građana; trenutačno dominira ideja da su izbori ključni, čak i jedini, aspekt demokracije. U skladu s tim, politika jest ono što se događa u političkoj areni – sukob među strankama koje se bore na izborima.
S druge strane, demokraciju možemo gledati kroz participativni model, kao oblik vladavine gdje građani, za razliku od svih ostalih oblika vladavine, u najvećoj mjeri sudjeluju u kolektivnom odlučivanju. U ovom modelu su izbori samo jedan od alata koje građani imaju da aktivno djeluju, uz niz ostalih, poput referenduma, participativnog budžetiranja, deliberativnih okupljanja, građanskih skupština, ali i prosvjeda, bojkota, online participacije. Ovdje politiku možemo razumjeti kao proces utjecanja na kolektivna pitanja i društvene promjene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mlade zanima politika, ali ne stranke
Ideja je da građani imaju puno aktivniju ulogu od samog glasanja, te da aktivno, uz političke elite, djeluju u svojim zajednicama. Nedavni primjer ovoga je Konferencija za budućnost Europe koju su organizirale institucije Europske unije tijekom 2022. godine i u kojoj je sudjelovao niz osoba iz institucija, nevladinih organizacija, te iz skupa slučajno odabranih građana diljem Europe. Cilj konferencije je bio kroz niz rasprava i debata donijeti smjernice za budućnost Europske unije koje bi institucije Europske unije trebale implementirati u svoj rad.
Ovakvo razumijevanje demokracije pred nas ipak stavlja nešto pozitivniju sliku o odnosu mladih prema politici. S obzirom da mladi dominantno gledaju demokraciju kroz prizmu stranaka i izbora, o kojima imaju negativni stav, naravno da izjavljuju da ih politika ne zanima niti da u njoj sudjeluju.
Međutim, ako razumijemo demokraciju i politiku šire od stranaka i izbora, možemo vidjeti da mlade zanima politika, zanimaju ih društvena i politička pitanja poput klimatskih promjena, ekonomske nejednakosti, borbe protiv korupcije; informiraju se o politici, samo ne putem tradicionalnih medija, već putem društvenih mreža; raspravljaju i debatiraju o politici, samo to većinom čine u online sferi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politika nije samo kampanja
Jačanje građanskih kompetencija mladih i širenje njihove izborne participacije kao kandidata i kao birača je važan cilj kojem trebamo stremiti. I čak ako smo zakasnili za ovu superizbornu godinu, tom cilju se trebamo posvetiti za naredne izbore. No smatram da povećanje izborne izlaznosti nije dovoljan uvjet za zdravu i kvalitetnu demokraciju.
Za to trebamo produbiti naše razumijevanje demokratskih i participativnih procesa, otvoriti institucije građanima, te osvijestiti mlade da politika nije samo ono što se odvija u izbornoj kampanji, već sve one aktivnosti koje imaju za cilj utjecati na društvo oko nas.
Prof. dr. sc. Kosta Bovan izvanredni je profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije vezane uz političko ponašanje, metodologiju i akademsko pisanje. U svom znanstvenom radu proučava različite aspekte političkog ponašanja građana, poput političke participacije, političkih stavova, demokratskih vrijednosti i izbornog ponašanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi Telegramov serijal o mladima: Percepcija da ih ne zanima politika pogrešna je, njih ne zanimaju stranke
Ako demokraciju i politiku razumijemo šire od stranaka i izbora, vidimo da mlade zanima politika
Uoči parlamentarnih izbora Telegram otvara prostor mladim ljudima, neopravdano zanemarenim i prikladno utrpanim tek u predizborne floskule o njihovoj važnosti za ovu zemlju. Putujući Hrvatskom, razgovarali smo s njima o njihovim željama, bojaznima, načinu života, zanimalo nas je što misle o stanju u Hrvatskoj te kako razumiju politiku i demokraciju. Serijal otvaramo tekstom Koste Bovana, izvanrednog profesora s Fakulteta političkih znanosti, o participaciji mladih u političkom životu Hrvatske
Godinu 2024. možemo zaista nazvati superizbornom – u više od 80 država diljem svijeta preko polovice svjetske populacije moći će sudjelovati u izbornom procesu. U Hrvatskoj će građanke i građani ubrzo moći sudjelovati na nacionalnim i europskim parlamentarnim izborima, te kasnije u godini predsjedničkima. Ovdje neću nabacivati konkretna predviđanja o izlaznosti i (relativnim) pobjednicima, ali ipak ću dati dva predviđanja.
Prvo, smatram da će mladi biti podzastupljeni u novom sazivu Sabora. Taj nesrazmjer identificiran je naime na globalnoj razini – 2023. godine 17,5 posto parlamentaraca imalo je ispod 40 godina, a tek 2,6 posto ih je bilo mlađe od 30, što nije ni blizu udjela mladih u svijetu. U Hrvatskoj je 22,5 posto zastupnika bilo mlađe od 40 godina, a 0,66 posto mlađe od 30. Za usporedbu, prema popisu stanovništva 2021. mladih od 20 do 29 godina je bilo 11 posto. Drugim riječima, postoji jaz između broja mladih u populaciji i broja mladih u Saboru.
Moje drugo predviđanje jest da će mladi relativno slabo participirati na izborima. Nažalost, ovo predviđanje vrlo vjerojatno neću moći provjeriti jer vjerujem da, kao ni dosad, nećemo dobiti detaljnije službene podatke o karakteristikama birača u Hrvatskoj.
Politički nepismeni maturanti
Glavni razlozi za moja predviđanja su odnos mladih prema politici te, još bitnije, odnos politike prema mladima. Za prvo imamo niz pokazatelja iz znanstvenih istraživanja. Podaci Fakulteta političkih znanosti tako pokazuju da su mladi od 1995. do 2020. godine bili tek umjereno zainteresirani za izbore. U istom periodu opada (sa 70 na 50 posto) udio mladih koji smatraju da je demokracija, nasuprot autoritarnim režimima, najbolji politički poredak; ipak, u istom periodu mladi su nezadovoljni aktualnim stanjem demokracije u Hrvatskoj.
Očekivano, od 1999. do 2020. mladi iskazuju izrazito nisko povjerenje u Sabor, Vladu, i političke stranke. Istraživanje Instituta za društvena istraživanja i Zaklade Friedrich Ebert iz 2018. godine pokazuje kako tek 15 posto mladih ističe da im je biti aktivan u politici važna vrijednost, 63 posto ih smatra da političare nije briga za mišljenje mladih, a samo 19 posto ih smatra da znaju puno o politici.
To je u skladu s istraživanjima političke pismenosti, koja pokazuju da maturanti u Hrvatskoj imaju poprilično niske razine političkog znanja (u prosjeku ispod 50 posto). Skoro 60 posto maturanata smatra da se ljudi učlanjuju u političke stranke samo kako bi došli do posla, a od niza ponuđenih ustavnih vrijednosti, vladavinu prava te demokraciju i višestranački sustav smatraju najmanje važnima.
‘Korupcija je pravilo igre u Hrvatskoj’
Uz ove podatke iz anketa, nedavno istraživanje Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo fokusiralo se na detaljnije uvide o tome kako mladi razumiju demokraciju i politiku, te što misle o stanju u Hrvatskoj. Iz intervjua s mladima diljem Hrvatske može se vidjeti da oni razumiju demokraciju dominantno kroz izbore, a tu demokraciju u Hrvatskoj doživljavaju kao izopačenu, lažnu, prepunu manipulacija od političara, uz situaciju da “što god da se glasalo, uvik dođe na isto”. Političke elite su doživljene kao posebna klasa, udaljena od građana, čiji je pak zadatak u demokraciji poslušnost i eventualni izlazak na izbore.
U istraživanju studentica i studenata Fakulteta političkih znanosti, za koje su nagrađeni Rektorovom nagradom, pokazalo se da mladi doživljavaju korupciju kao pravilo igre u Hrvatskoj, kao uvriježeni i društveno prihvatljivi način ophođenja. Ako pogledamo kako se politika odnosi prema mladima, ne nalazimo ništa bolju sliku.
Nacionalni program za mlade donesen je s čak petogodišnjim (!) zakašnjenjem, državna izdvajanja za mlade su zastrašujuće niska, otvorio se prostor za stranački utjecaj na Nacionalni savjet za mlade, planira se ukidanje predmeta Politika i gospodarstvo u strukovnim školama (upravo ondje gdje se pokazalo da učenicima najviše takvog sadržaja nedostaje) itd. Naravno, ništa od ovoga nije u skladu s programom još uvijek aktualne HDZ-ove vlade.
Više politike u škole!
Unatoč dosta pesimističnom stanju, ima mjesta za optimizam. Socio-politička stanja nisu fiksna i vječna. Uvijek postoji prostor za promjene, koliko god možda sporo one došle. Usto, u gore navedenim istraživanjima, unatoč negativnim podacima i percepcijama mladih, i kod njih se može identificirati optimizam u pogledu budućnosti Hrvatske, odmak od korupcije i, nešto na što ću se vratiti, zainteresiranost za politiku i društvo oko sebe.
Od konkretnih poteza koji se mogu napraviti, smatram da su minimalni koraci zadržavanje Politike i gospodarstva u srednjim strukovnim školama te uvođenje cjelovitog i zasebnog programa građanskog odgoja i obrazovanja u sustav obaveznog osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Na ovaj način bi svi učenici u Hrvatskoj ojačali svoja politička znanja i razumijevanje političkih pojmova, te ojačali svoje vještine građanske participacije.
Idealna kombinacija za participiranje građana jest znanje, motivacija za djelovanje, i samoefikasnost, odnosno percepcija građana da svojim osobnim, ali i kolektivnim djelovanjem mogu donositi društvene promjene. Stranke bi se trebale u većoj mjeri okrenuti mladima, ne samo kroz konkretne mjere i ideje u svojim programima (nasuprot floskulama poput “na mladima svijet ostaje”), već i kroz kandidiranje većeg broja mladih ljudi na izborima.
Demokracija nisu samo izbori
Preporuka Europskog parlamenta jest i uvođenje kvota za mlade na izbornim listama. Slično tome, ojačavanje i aktiviranje mladih u izbornom procesu može doći i kroz snižavanje dobi za ostvarivanje prava glasa s 18 na 16 godina, za što se zalaže GONG, ali i Europski parlament.
Međutim, smatram da postoji još jedna šira stvar koju možemo napraviti, a odnosi se na naše razumijevanje demokracije i građanske participacije. Postoji niz razmišljanja o tome što demokracija jest, kako bi trebala izgledati u praksi, kakav je odnos vladajućih i građana; trenutačno dominira ideja da su izbori ključni, čak i jedini, aspekt demokracije. U skladu s tim, politika jest ono što se događa u političkoj areni – sukob među strankama koje se bore na izborima.
S druge strane, demokraciju možemo gledati kroz participativni model, kao oblik vladavine gdje građani, za razliku od svih ostalih oblika vladavine, u najvećoj mjeri sudjeluju u kolektivnom odlučivanju. U ovom modelu su izbori samo jedan od alata koje građani imaju da aktivno djeluju, uz niz ostalih, poput referenduma, participativnog budžetiranja, deliberativnih okupljanja, građanskih skupština, ali i prosvjeda, bojkota, online participacije. Ovdje politiku možemo razumjeti kao proces utjecanja na kolektivna pitanja i društvene promjene.
Mlade zanima politika, ali ne stranke
Ideja je da građani imaju puno aktivniju ulogu od samog glasanja, te da aktivno, uz političke elite, djeluju u svojim zajednicama. Nedavni primjer ovoga je Konferencija za budućnost Europe koju su organizirale institucije Europske unije tijekom 2022. godine i u kojoj je sudjelovao niz osoba iz institucija, nevladinih organizacija, te iz skupa slučajno odabranih građana diljem Europe. Cilj konferencije je bio kroz niz rasprava i debata donijeti smjernice za budućnost Europske unije koje bi institucije Europske unije trebale implementirati u svoj rad.
Ovakvo razumijevanje demokracije pred nas ipak stavlja nešto pozitivniju sliku o odnosu mladih prema politici. S obzirom da mladi dominantno gledaju demokraciju kroz prizmu stranaka i izbora, o kojima imaju negativni stav, naravno da izjavljuju da ih politika ne zanima niti da u njoj sudjeluju.
Međutim, ako razumijemo demokraciju i politiku šire od stranaka i izbora, možemo vidjeti da mlade zanima politika, zanimaju ih društvena i politička pitanja poput klimatskih promjena, ekonomske nejednakosti, borbe protiv korupcije; informiraju se o politici, samo ne putem tradicionalnih medija, već putem društvenih mreža; raspravljaju i debatiraju o politici, samo to većinom čine u online sferi.
Politika nije samo kampanja
Jačanje građanskih kompetencija mladih i širenje njihove izborne participacije kao kandidata i kao birača je važan cilj kojem trebamo stremiti. I čak ako smo zakasnili za ovu superizbornu godinu, tom cilju se trebamo posvetiti za naredne izbore. No smatram da povećanje izborne izlaznosti nije dovoljan uvjet za zdravu i kvalitetnu demokraciju.
Za to trebamo produbiti naše razumijevanje demokratskih i participativnih procesa, otvoriti institucije građanima, te osvijestiti mlade da politika nije samo ono što se odvija u izbornoj kampanji, već sve one aktivnosti koje imaju za cilj utjecati na društvo oko nas.
Prof. dr. sc. Kosta Bovan izvanredni je profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije vezane uz političko ponašanje, metodologiju i akademsko pisanje. U svom znanstvenom radu proučava različite aspekte političkog ponašanja građana, poput političke participacije, političkih stavova, demokratskih vrijednosti i izbornog ponašanja.