Stručnjaci zaokružuju Telegramov serijal: 'Sve dok mlade ne uključujemo, imat ćemo društvo iz kojeg će oni radije odlaziti'
Marko Kovačić i Josip Miličević ocjenjuju stanje politika za mlade u Hrvatskoj
Uoči parlamentarnih izbora Telegram otvara prostor mladim ljudima, neopravdano zanemarenim i prikladno utrpanim tek u predizborne floskule o njihovoj važnosti za ovu zemlju. Putujući Hrvatskom, razgovarali smo s njima o njihovim željama, bojaznima, načinu života, zanimalo nas je što misle o stanju u Hrvatskoj te kako razumiju politiku i demokraciju. U posljednjem nastavku za Telegram govore stručnjaci za politike za mlade
Na listama stranaka koje se na parlamentarnim izborima natječu za ulazak u Sabor manje je mladih osoba nego što je to bio slučaj prije četiri godine. Koliko je ova situacija istovremeno i apsurdna oslikava crtica po kojoj blok Umirovljenici zajedno ima više mladih kandidata od HDZ-a. U njoj se možda najbolje ogleda odnos ovdašnje politike prema mladima.
“Nepovjerenje političkih stranaka prema vlastitim mladim članovima posebno brine kada razmišljamo o tome jesu li stranke doista spremne kreirati politike za mlade utemeljene na potrebama i prioritetima mladih”, komentira Josip Miličević, glavni tajnik Mreže mladih Hrvatske, krovnog i u međunarodnim okvirima prepoznatog nacionalnog tijela koje predstavlja mlade u Hrvatskoj.
U posljednjem nastavku Telegramova serijala o mladima, o ignorantskom odnosu države prema mladima i dugogodišnjem nepostojanju konkretnih politika usmjerenih mladima razgovaramo s Miličevićem i Markom Kovačićem, stručnjakom za mlade i jedinim hrvatskim članom Pool of European Youth Researchers Europske komisije i Vijeća Europe.
Bez hrabrosti i konzistentnosti
Kovačić odmah ističe da je politika za mlade u Hrvatskoj jednostavno loša. “Riječ je o prilično zapuštenom području koje se zadnjih desetljeća svodi na legitimiranje postojeće prakse bez većih inovativnih iskoraka”, kaže nam. Podsjeća na manjkav Nacionalni program za mlade za koji, po službenim podacima Središnjeg državnog ureda za mlade, gotovo 50 posto mladih nikada nije čulo.
“Ovih drugih 50 posto zna samo da on postoji”, osvrće se Kovačić na dokument koji bi inače trebao biti ključna nacionalna politika za mlade. A Hrvatska ju je čekala punih šest godina. Osim toga, nastavlja Kovačić, “imamo loš Zakon o savjetima mladih koji ne samo da ne potiče mlade na participaciju, već je i ograničava”.
Natječaji za mlade, dodaje, financijski su nedostatni i ne razvijaju ono što je potrebno; financiranje aktivnog angažmana mladih u zajednici iz godine u godinu se smanjuje i izostaje financiranje za povećanje građanskih kompetencija, odnosno programe Građanskog odgoja i obrazovanja. Miličević zaokružuje kako hrvatskoj politici za mlade nedostaje konzistentnosti, inovativnosti te hrabrosti.
Optimizam i razočaranje
Osjetio je, kaže, umjerenu dozu optimizma kada su mladi postali dio zasebnog državnog ureda. Izgledalo je, govori Miličević, da se Središnjim državnim uredom za demografiju i mlade stvara prostor i prilika da mladi postanu relevantna tema i politika. “Vjerojatno i zbog te nade, sadašnje razočaranje još je veće”, govori nam osvrćući se na rad ureda za mlade pod vodstvom HDZ-ove državne tajnice Željke Josić.
Napušten je dijalog s relevantnim akterima, nabraja naš sugovornik, izmjene Zakona o savjetima mladih iskorištene su da bi se izašlo u susret zahtjevima mladeži vladajuće stranke, a u Nacionalni program za mlade – donesen nakon dugih šest godina – prihvaćeno je tek šest posto komentara udruga mladih.
Politike na autopilotu
U isto vrijeme, tvrdi Miličević, položaj mladih u mnogočemu se pogoršao. “Primarno se to odnosi na stambenu politiku. Tijekom 2017., prije donošenja APN-a, prosječna dob osamostaljivanja bila je nešto iznad 31, a sada nakon šest godina sufinanciranja kreditnog zaduživanja, prosječna dob osamostaljivanja je iznad 33 godine”, apostrofira i dodaje da se na takve posljedice APN-a bezuspješno upozoravalo još od 2018. godine.
Kovačić se nadovezuje pa kaže kako ured državne tajnice Josić nije ispunio svoju funkciju. “Njegovo je glavno postignuće držanje politika za mlade u autopilotu, bez razvojne perspektive. Sve to ima negativne reperkusije na mlade jer se institucije njima bave sporadično ili na marginama, a školski sustav ne može popuniti te praznine”, naglašava.
Mladi u programima
Mentalni problemi, emigracija i nezadovoljstvo mladih, rezultat su – podcrtava Kovačić – upravo nebrige države pa nije neobično da ih političke stranke moraju adresirati u svojim programima. Većina ih u svojim programima spominje, uz značajnu razliku u posvećenosti, kaže Miličević.
Mladi se, nastavlja, već godinama u programima grupiraju s drugim skupinama ovisno o temi, a pritom je najčešća sintagma djeca i mladi. “Stranke rijetko spominju općenito sektor mladih i politike za mlade”, ističe, a Kovačić dodaje kako ciljeve vezane za mlade koje stranke predlažu ocjenjuje korektnima s obzirom na probleme, no zbog njihove općenitosti teško mu je reći koliko su realni za provedbu.
‘Društvo iz kojeg mladi odlaze’
Što država i društvo moraju činiti kako bi pokazali da doživljavaju i podržavaju mlade, pitamo. “Mlade je potrebno smisleno uključiti u formalne procese i formalne oblike (političkog) sudjelovanja”, apostrofira Miličević. Sve dok, nastavlja, političke stranke ne vjeruju mladima iz vlastitih redova pa ih ne stavljaju na liste i sve dok gajimo kulturu da mladi ne mogu nešto znati, “imat ćemo društvo iz kojeg mladi radije odlaze”.
Kovačić prisnažuje i dodaje kako ćemo ovdje teško imati i zadržavati mlade dok god politika za mlade bude copy-paste mjera i aktivnosti koje su se na nacionalnoj razini provodile prije 10 ili 20 godina.
“Zašto bi mlada osoba živjela u državi koja ne može zauzdati inflaciju, dok istovremeno zarađuje ispodprosječnu plaću na ugovor na određeno, od koje ne može platiti adekvatan stan, a ne razumije mehanizme utjecaja na te stvari dok slobodno vrijeme provodi u privatnosti doma jer slobodne aktivnosti nisu poticane niti dostatno financirane, a obrazovanje koje je kruto i neprimjereno suvremenom dobu je nije pripremilo za stvarni život?”, pita se Kovačić.
Ignoriranjem do apatije
Prvi korak u stvaranju društva koje bi doživljavalo mlade, kaže Miličević, bio bi kada bi država takvu promjenu postavila kao cilj. “A takve promjene ne dolaze preko noći i ne dolaze promjenom jednog dokumenta ili jednog zakona. Uz Nacionalni program za mlade koji može dati plan rada naredne tri godine, možemo donositi komplementarne politike – obrazovnu, zdravstvenu, stambenu, ekološku – koje nastaju i na temelju potreba mladih”, ističe.
Mlade je, dodaje, nužno uključivati u ono što im je blisko. “Pogotovo kad već znamo da smo ih godinama tjerali u političku apatiju ignoriranjem. Participacija nije samo glasanje na izborima svake četiri godine, već i uključivanje u razredu, školi, sportskom klubu, kulturno-umjetničkom društvu, lokalnoj zajednici”, zaključuje glavni tajnik Mreže mladih Hrvatske.
Prethodni nastavci serijala
7. Instagram senzacija Grof Darkula za Telegram: ‘Demokracija je na kocki, izađite na izbore’