Ovo je definitivno postao rat iscrpljivanja, ali igru kontroliraju Ukrajinci. Preuzeli su doktrinu sovjetskog genija

Međutim, Kijevu očito ne pada na pamet priznati „novu realnost“ iscrtanu ruskim tenkovima. Za takav pristup predsjednik Volodimir Zelenski i njegova vlada još uvijek imaju jak argument. Mnogo jači nego prije godinu i pol dana kad je Vladimir Putin naredio Vojsci Ruske Federacije pokretanje sulude „specijalne vojne operacije“.

Kijev i dalje napada i napreduje

Ukrajinci u svojim rukama i dalje drže strategijsku inicijativu na ratištu. Iako postoje različita tumačenja ukrajinske ljetne ofenzive, Združene snage Ukrajine nameću mjesto, vrijeme i način izvođenja borbenih operacija.

Još na početku napadnih djelovanja, početkom lipnja, Telegram je pisao kakao se ne mogu očekivati veliki i brzi prodori u Zaporožju. Dubina ruske obrane s jedne strane i količina raspoloživih postrojbi s druge strane upućivali su na takav zaključak.

Uz sve početne taktičke i organizacijske pogreške Ukrajinci i dalje napadaju i napreduju. Od početnog nesnalaženja postigli su da ruske snage u obrani trpe veće gubitke u tehnici i ljudstvu od napadača. Stalno inzistiranje na protuudarima, bez obzira na predvidivost ishoda, košta rusku stranu mnogo više od onoga što dobiva.

Učinkovitija ukrajinska artiljerija

Presudnu ulogu u topljenju ruske moći igra ukrajinska artiljerija koje je znatno učinkovitija u odnosu na raniji period. Tu činjenicu nedvojbeno priznaju i ruski blogeri kao i zapovjednici na terenu. Uvođenje u upotrebu granata M864 kalibra od 155 milimetara, s kazetnom municijom, znatno je povećalo ruske gubitke u ljudstvu.

Za razliku od klasične razorne granate istog kalibra, kazetna municija osam puta je učinkovitija u likvidaciji pješaštva, a čak 60 puta u neutralizaciji neprijateljskih vozila. Od 12. srpnja, kad je zabilježena prva primjena granata M864, mnogi ruski logistički konvoji postali su unosne mete za ukrajinske haubice.

Pored sposobnosti brze prilagodbe taktike, upotreba zapadne tehnike znatno je smanjila gubitke u materijalu i ljudstvu ukrajinske strane. Pokazalo se da je zapadna oprema daleko otpornija na uništenje. Od ukupno 16 prijavljenih gubitaka tenkova tipa Leopard 2, samo ih je šest trajno uništeno. Ostali se nakon popravka ponovno vraćaju u borbu.

Rusija ne postiže uspjehe na jugu

Prema neovisnim izvorima, iz borbe su izbačena 53 američka borbena vozila pješadije M2 Bradley. Međutim, 50 posto smatra se trajno onesposobljenim dok se druga polovica nakon oštećenja ponovo remontira za borbu. Ipak, mnogo važniji je visok stupanj preživljavanja posada zapadnih oklopnjaka nakon pogotka. Za razliku od ruskih tenkova, koji nakon pogotka kupole gotovo po pravilu eksplodiraju, brojna su svjedočenja posada Leoparda 2 o sigurnom preživljavanju pogotka protuoklopnog oružja.

Zaštita vojnika koji se prevoze u M2 Bradley neusporedivo je veća u odnosu na sovjetska borbena vozila pješadije iz serije BMP. Vojnici koji se prevoze ruskim borbenim vozilima pješadije radije sjede na vozilu, nego u kabini. Ozbiljniji pogodak vrlo brzo pretvara BPM u vatrenu buktinju.

U Zaporožju Rusi i dalje inzistiraju na brojnim bezuspješnim protuudarima. Nastoje eliminirati izbočinu nastalu uslijed prodora ukrajinskih trupa južno od Orihiva prema Tokmaku. Bilo je nekoliko pokušaja na oba krila ukrajinskih snaga. Također, pokušali se presjeći liniju opskrbe nedavno oslobođenog sela Robotine. Za sada, iako su na taj dio fronta doveli velike snage, ruska strana ne postiže zapažene uspjehe.

Rusi nisu uspjeli realizirati prednost

I na donjeckom frontu Ukrajinci poduzimaju napadne aktivnosti taktičke razine. Posljednji uspjeh jest ulazak u Kliščivku i oslobađanje sela Andriivka južno od Bahmuta. I na ovom dijelu fronta, pored nastojanja izvođenja aktivne obrane, agresor polako gubi ranije osvojeni teritorij. Rusi će nastojati konsolidirati obranu osloncem na željezničku prugu koja vodi od Bahmuta prema jugu.

Međutim, kako je kod Andriivke uništena gotovo cijela ruska 72. motostreljačka brigada, zajedno sa zapovjedništvom, okupator će imati problema s organizacijom obrane.

Luganski front trebao je poslužiti Rusima za vezivanje ukrajinskih snaga. Blizina granice i kratke linije snabdijevanja pružaju ruskim snagama bolju operativnu osnovicu. Međutim, očigledna prednost nije se realizirala na terenu. Osim manjih pojačanja u srpnju, većina ukrajinskih rezervi i dalje je angažirana na zaporoškom frontu.

Situacija u delti rijeke Dnjepar

Na hersonskom dijelu fronta Združene snage Ukrajine kontroliraju većinu otoka u delti Dnjepra. Njihove snage imaju najmanje tri mostobrana na lijevoj obali Dnjepra. Kod Antonovskog mosta, na istočnom kraju srušenog željezničkog mosta, i kod sela Kozački Lageri već neko vrijeme trajno borave ukrajinske snage. Nakon uzastopnih gubitaka Rusi su odustali od eliminacije ukrajinskih uporišta na lijevoj obali. Ruska obrana sad je naslonjena na rijeku Konka, lijevu pritoku Dnjepra.

Položaji koje drže Ukrajinci daleko su od upotrebljivog mostobrana za izvođenje većeg nasilnog prelaska ogromne rijeke. Ipak, i na ovom dijelu ratišta inicijativa je na njihovoj strani. Lijevu obalu napustile su ruske profesionalne trupe. Položaje drže rezervisti. Vijesti koje dolaze s ukrajinske strane o dislokaciji neborbenog stanovništva dalje od desne obale Dnjepra ne moraju značiti i pripremu za izvođenje forsiranja rijeke. Možda je to samo jedna maskirovka.

Ovaj dio fronta pun je nepoznanica. Nakon miniranja brane Nova Kahovka došlo je do pomicanja ruskih minskih polja. Trenutno niti jedna strana nema točne podatke o rasporedu minsko-eksplozivnih sredstava. Nestanak umjetnog jezera stvorio je potpuno drugačiji oblik terena. Jezero, koje je na mjestima bilo široko 50 kilometara, sad je nestalo. Teško je procijeniti ide li isušeno dno na korist ruskoj ili ukrajinskoj strani.

Slabljenje ruske zračne moći

Ruske snage nastoje većim intenzitetom zrakoplovne podrške zadržati ukrajinske napade. Međutim, što zbog taktičkih radnji i postupaka koje poduzimaju Ukrajinci, što zbog nedostatka ruskog taktičkog zrakoplovstva, učinak ruske avijacije na kopnene operacije nije značajan. Modifikacija klasičnih FAB-500 u planirajuće aviobombe omogućila je ruskom zrakoplovstvu djelovanje s daljine. Ipak, zbog male preciznosti više ima učinak zastrašivanja nego neutralizacije protivničkih snaga. Jurišni helikopter Kamov Ka-52, najopasnije rusko oružje na početku ofenzive, sve se rjeđe viđa na frontu.

Gustoća i učinkovitost ruske trupne protuzračne obrane počela je uočljivo opadati. Veliki broj elemenata PZO sustava uz liniju fronta uništen je preciznim djelovanjem višecijevnog bacača raketa M142 HIMARS. Paralelni stalni napadi ukrajinskih dronova u dubini ruskog teritorija vezali su mnoge PZO sustave za udaljene lokacije, posebice u rajonu Moskve. Iz tih razloga, ruska strana nema dovoljno PZO sredstava za zamjenu uništenih sustava koji brane trupe na frontu.

Takva situacija otvorila je mogućnost za veći angažman ukrajinskog zrakoplovstva i neposrednu potporu trupama. Posljedično, djelovanje brojnih ukrajinskih bespilotnih letjelica mnogo je sigurnije nego na početku ljeta. U operacijama vatrene potpore ponovo se pojavio Bayraktar TB2, dron koji je na početku rata nanio veliku štetu ruskim invazivnim trupama. Upotreba ovog drona indicira odsustvo ruske intenzivne protuzračne obrane.

Sovjetska doktrina ‘duboke operacije’

Ako bi se teoretski moralo opisati djelovanje Ukrajinaca, to je neka vrsta modificirane doktrine „duboke operacije“ koju je teoretski postavio tridesetih godina prošlog stoljeća briljantni sovjetski ratni teoretičar i general Vladimir Kirjakovič Triandafilov. Suština duboke operacije jest uništavanje neprijatelja ne samo na liniji dodira, nego i po cijeloj dubini operativnog rasporeda.

Cilj je nanijeti i odlučujući poraz logističkim sposobnostima protivnika. Kao posljedica, neprijateljska obrana fronta postaje neučinkovita i neprovediva. Triandafilov je to zamislio izvesti brzim i dubokim prodorom mobilnih jedinica. Danas Ukrajinci to čine visoko preciznim oružjem velikog dometa.

Potpuno je kriva pretpostavka da u ratu iscrpljivanja ruska strana zbog veličine i resursa ima prednost. Volja za borbu, jedan od ključnih elemenata za pobjedu u iscrpljujućem rata, daleko je veća na ukrajinskoj strani. Zbog slabog morala i nepopularne mobilizacije Moskva nastoji rezerviste zamijeniti vojnicima po ugovoru. Iako se nude izuzetni financijski aranžmani, rusko ministarstvo obrane nikako ne uspijeva dostići zacrtanu kvotu od 420.000 novih profesionalnih vojnika.

Varljiv potencijal za regrutaciju

Po pitanju ljudskih resursa, Rusija teoretski raspolaže s četiri puta više regrutskog potencijala nego Ukrajina. Bez okupiranih područja, pod kontrolom vlade u Kijevu živi oko 30 milijuna stanovnika. To im omogućuje godišnji priljev od 350.000 mladih koji pune 18 godina. To je sasvim dovoljno za pokrivanje gubitaka i narastanje novih snaga. Prerastanje ruskog mobilizacijskog potencijala u upotrebljive vojne postrojbe limitirano je raspoloživom vojnom opremom, naoružanjem i kapacitetima za obuku.

Iako se Rusija hvali višestrukim povećanjem proizvodnje nekih oružanih sustava, tekuća vojna produkcija ne može nadoknaditi ni 50 posto gubitaka ključnih borbenih sredstava kao što su topovi i tenkovi. Zbog toga se, na primjer, nove jedinice formiraju od muzejskih tenkova T-55. Nema sumnje da, bez zapadne pomoći, Ukrajina ne bi bila u stanju pružati uspješan otpor ruskoj agresiji. Do svibnja 2023. godine Ukrajina je primila preko 200 milijardi dolara pomoći sa Zapada. Od toga na vojnu komponentu otpada oko 103 milijarde dolara.

Sjedinjene Američke Države odvojile su svega 0,18, a Velika Britanija 0,2 posto nacionalnog BDP-a za tu namjenu. Usporedbe radi, Amerikanci su u Afganistanu, za borbu protiv talibana u razdoblju od deset godina u prosjeku trošili 0,22 svoga BDP-a. Europska unija ukupno je izdvojila 75 milijardi eura pomoći Ukrajini. To je dvanaest puta manje nego što je EU izdvojila u fond oporavka od pandemije. Osim u slučaju neke ozbiljne gospodarske krize, ukrajinski zapadni saveznici imaju još dovoljno prostora za povećanje pomoći ukrajinskoj borbi za slobodu. Ovaj rat najfiniji je način dugoročnog uklanjanja ruske prijetnje Europi.

U napad krenuli s 50% obećane pomoći

Prema neovisnim analizama, gospodarski kolaps Rusije moguć je tek za dvije do tri godine, ako i tada. U tom smislu Kina igra značajnu ulogu u održavanju ruskog gospodarstva na aparatima. Ipak, sankcije duboko nagrizaju rusku namjensku proizvodnju. Čak i kad bi uspjeli proizvoditi naoružanja, opreme i streljiva koje im je potrebno za rat u Ukrajini, Vojska Ruske Federacije svakim danom gubi tehnološku superiornost koju je nedvojbeno imala na početku rata. U domeni narastanja materijalnih resursa, Rusija ne može parirati Ukrajini i njenim zapadnim saveznicima.

Zbog fenomena rasputice jesen će sigurno donijeti usporavanje napadnih operacija. Međutim, južno od Tokmaka zbog pjeskovitog tla, fenomen rasputice nije toliko izražen. Ako se uspiju probiti do Tokmaka, za očekivati je nastavak ukrajinskih napadnih djelovanja na ovom dijelu fronta i u zimskim mjesecima. Povećanje ukrajinske prisutnosti na lijevoj obali Dnjepra, uz uzastopne udare po vojnim instalacijama na zapadnom dijelu Krima, ozbiljni su indikatori mogućeg pomicanja fokusa ukrajinskih vojnih aktivnosti prema jugozapadu.

Ukrajinci su u ofenzivu krenuli s tek 50 posto obećane vojne pomoći. Još se očekuje dolazak američkih tenkova M1 Abrams i obećanih Leopard 1. Daljnje pristizanje naoružanja i vojne opreme osigurat će materijalnu bazu za nastavak pritiska prema okupiranim područjima na jugu. Ključno je održavanje stalne inicijative kako bi se spriječila zamjena i konsolidacija izmorenih ruskih postrojbi na frontu i održao kontinuitet stalne degradacije ruskih logističkih kapaciteta po dubini borbenog rasporeda.