Dakle, moglo bi se reći da su obje strane nastavile uobičajene aktivnosti, što bi Englezi rekli „back to business as usual“. Ukrajinske snage i dalje napadaju i postupno napreduju dok se Rusi brane uz povremene, uglavnom neuspjele protuudare.
Mnogi komentatori požurili su proglasiti ukrajinsku ofenzivu propalom i prije nego što se angažirala većina snaga spremnih za napad. Neki su događaje na ukrajinskom ratištu proglasili rovovskim, pozicijskim sukobom kakav je bio Prvi svjetski rat na Zapadnom frontu. Navodno je došlo do zastoja u operacijama?
Ne forsiraju napade
Najbolji su zaključci analitičara kako Ukrajincima ne ide po planu, a da uopće ne znaju koji su im planovi. O euforičnom napuhavanju ukrajinskih gubitaka da i ne govorim. Sam je Vladimir Putin izjavio da je uništeno ukupno pet sustava MIM-104 Patriot, a Ukrajini su ukupno isporučena samo dva.
Zašto se očekivanja o brzom prodoru Ukrajinaca ne ostvaruju? Ranije pretpostavke Telegrama, o načinu djelovanja Združenih snaga Ukrajine, kao i o potencijalnim opasnostima s kojim se susreću, pokazale su se točne.
Ukrajinski zapovjednici ne forsiraju napade pod svaku cijenu. To je bilo vidljivo još kod prvih ofenzivnih operacija u Hersonskoj oblasti prošle jeseni. Ukrajinske postrojbe bezumno ne srljaju na uređenu rusku obranu. Zapovjednici nisu prisiljavali svoje jedinice na juriš „do posljednje kapi krvi“. Isti princip primjenjuje se i u tekućoj ofenzivi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Enormni gubici
Tu je temeljna razlika između ukrajinskih zapovjednika i čelnih ljudi Vojske Ruske Federacije. Najbolniji primjer nerazumnog srljanja u smrt je ruski bezuspješni pokušaj zauzimanja Vuhledara, gradića od 15.000 stanovnika.
Tijekom zimske ofenzive, početkom 2023., Vojska Ruske Federacije u nekoliko bezuspješnih pokušaja izgubila je oko 120 borbenih vozila pješadije i tenkova. Ukupno 6000 poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih vojnika izbačeno je iz borbe. U suludom ponavljaju juriša desetkovane su dvije kompletne brigade.
Osvajanje Bahmuta bilo je još krvavije. Plaćeno s 20.000 ruskih žrtava, ali to je druga priča. Tamo su uglavnom ginuli robijaši i psi rata, plaćenici Wagner privatne vojske. Gubici su bili enormni i za pojmove ruske regularne vojske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prilagodba taktike
Dakle, na početku ofenzive, kad su naišli na tvrdu rusku obranu, ukrajinske oklopno-mehanizirane formacije nisu nastavile s jurišima na isto mjesto i na isti način. Promijenili su taktiku. Stavili mehanizirano pješaštvo u prvu liniju napada. Veliki dio operacija počeli su izvoditi noću. Logično. Do izražaja dolazi tehnološka superiornost opreme koju su ukrajinski vojnici dobili sa zapada.
Prilagodbom taktike, smanjeni su gubici u ljudstvu i tehnici dok je zadržana inicijativa na bojištu. Dakle, kako na taktičkoj tako i na operativnoj razini, general armije Valerij Zalužnji i njegovi podređeni spremni su modificirati načine izvođenja borbenih djelovanja kako bi smanjili nepotrebne gubitke.
Ruska artiljerija, koja je predstavljala najveću prijetnju ukrajinskim snagama, postupno gubi svoj dominantni značaj „kraljice rata“. Ukrajinski topnici uspjeli su značajno poboljšati učinkovitost kontrabatiranja, tj. borbe protiv ruskog topništva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uništavanje logistike
Pojedinačnim pogocima pametnih raketa M30, koje ispaljuje višecijevni bacač raketa M142 HIMARS, uništavaju ruska artiljerska oružja na vatrenom položaju. Novi način borbe protiv ruske artiljerije pokazuje odlične rezultate.
Od početka ofenzive ruske oružane snage izgubile su 13 puta više haubica i višecijevnih bacača raketa u odnosu na ukrajinske gubitke. Stvarne apsolutne brojke sigurno su veće, ali nema vizualno dokumentirane potvrde uništenja.
Drugi čimbenik koji doprinosi smanjenju vatrene moći ruske artiljerije jest sistematsko uništavanje skladišta streljiva kao i napadi na transporte kojima se streljivo dostavlja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Okrenuli se dronovima
Međutim, ruska strana intenzivirala je upotrebu dronova kamikaza. Uz namjenske borbene bespilotne letjelice ruske proizvodnje, kao što je ZALA Lancet, koriste se modificirani kvadrikopteri dostupni u slobodnoj prodaji. Rusi su u upotrebu uveli i zadnju verziju drona ZALA Lancet 3 s tandem kumulativnom bojnom glavom dizajniranom za uništavanje oklopa.
Također, u posljednjoj verziji Lancet drona ugrađena je i „first-person view“, skraćeno FPV, tehnologija koja omogućava pilotu drona izravan pogled u pravcu leta kao da se nalazi u virtualnom kokpitu letjelice. Iako su Ukrajinci bili pioniri, Rusi su usavršili upotrebu komercijalno dostupnih kvadrikoptera.
Za vezu između pilota i kvadrikoptera-ubojice koriste drugi kvadrikopter kao relejnu stanicu za prijenos signala za upravljanje. Na taj način, znatno su povećali operativni radijus djelovanja dronova kamikaza s FPV tehnologijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruski jurišni helikopteri
Rusi su intenzivirali upotrebu helikoptera Ka-52 Aligator bliže liniji fronta. Napuštena je ranija taktika posredne vatrene podrške. Ranije su lansirali navođena raketna zrna, kalibra 80 milimetara, sa sigurne udaljenosti od osam do deset kilometara od linije fronta. Kad su se ruski jurišni helikopteri približili crti bojišnice i ušli u izravnu borbu s ukrajinskim tenkovima, ostvarili su mnogo veći učinak.
Međutim, na taj način više su izloženi vatri neprijateljske PZO. Posljedično, počeli su gubiti jako skupe „Aligatore“. Ukrajinci su deklarirali pet oborenih „Aligatora“ u lipnju. Neovisno je potvrđen gubitak dva i oštećenje još jednog helikoptera Ka-52.
Intenzivna upotreba dronova kamikaza i ruskih jurišnih helikoptera po prvi put, gotovo je izjednačila ruske i ukrajinske gubitke u tenkovima. Međutim, ne treba zanemariti činjenicu da je jedan helikoptera Ka-52 ekvivalent cijeni 15 tenkova sovjetskog porijekla koje koriste Rusi i Ukrajinci.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijetnja za Ukrajince
Gledajući ukupno od početka ofenzive, zahvaljujući početnom nesnalaženju, Ukrajinci su izgubili deset posto više borbenih vozila pješadije. Od vozila na kotačima, Ukrajinci više ostaju bez oklopnih automobila, dok u ruskim gubicima dominiraju kamioni za snabdijevanje. Za razliku od Rusa, ukrajinske snage dobar dio oštećene tehnike uspijevaju izvući na popravak.
Dakle, ruski dronovi i jurišni helikopteri predstavljaju ozbiljniju prijetnju za ukrajinske napadne operacije. Upravo o tome je pisao i Telegram ukazujući na trupnu protuzračnu obranu kao moguću Ahilovu petu unutar ukrajinskog borbenog stroja.
Što se tu može napraviti? Ruska proizvodnja dronova i helikoptera u potpunosti ovisi o ključnim elektroničkim i optoelektroničkim komponentama koje se uvoze za zapada. Nakon prvog šoka zbog sankcija, Rusi su našli kanale za uvoz kritičnih proizvoda preko trećih država. Navodno su uvezli zabranjenih tehničkih komponenata u vrijednosti od preko četiri milijarde dolara.
Pogođeni sankcijama
Svi su misli da Kina pomaže Rusima zaobići režim sankcija. Međutim, ispostavilo se da središnju ulogu igraju srednjoazijske države i Turska. Sjedinjene Države krenule su u pooštravanje kontrole režima sankcija. Ipak, šverc takve vrste nikad se u potpunosti ne može spriječiti.
No, nakon svake iteracije povećanog nadzora trgovine zabranjenom robom, Rusija će sve teže, i pod težim financijskim uvjetima dolaziti do potrebnih tehničkih komponenti sa zapada. Već i sada postoji učinak sankcija. Zbog njih, ZALA Lancet dronovi-kamikaze ne koriste optoelektroničku opremu za napade noću.
Na početku rata Rusija je imala u naoružanju 160 jurišnih helikoptera Kh-52. Ako se zbog realne slike dokumentirani gubici uvećaju za najmanje 20 posto, te uračuna tehnička ispravnost, koja ne može biti veća od 60 posto, zrakoplovstvo Vojske Ruske Federacije raspolaže s najviše 70 operativno spremnih najsuvremeniji jurišnih helikoptera.
Ključna protuzračna obrana
Ruski proizvodni i remontni kapaciteti ne mogu nadomjestiti borbene i neborbene gubitke. Samim time broj „Aligatora“ spremnih za borbenu upotrebu konstantno će se smanjivati. Rusi već uvode u borbu starije tipove jurišnih helikoptera kao što su Mi-24/35 i Mi-28.
Uočene slabosti, uz pomoć svojih saveznika, Ukrajinci nastoje ispraviti u što kraćem vremenu. Nema više većih grupacija oklopa u blizini fronta ako nije osigurana kvalitetna trupna PZO. Male pokretne jedinice, pa i one koje izvode izviđanja, naoružane su lakim prijenosnim sustavima PZO kao što je Stinger.
Na taj način povećavaju zonu koja se brani od napada iz zraka. Saveznici intenzivno rade na dostavi sustava PZO svih kategorija. Njemačka i Sjedinjene Države otkupile su od Katara i Jordana veću količinu samohodnih artiljerijskih PZO sustava njemačkog porijekla „Gepard“.
Elektroničko ratovanje
Gepard se pokazao vrlo učinkovit za uništavanje bespilotnih letjelica. Njegova dva automatska topa, kalibra od po 35 milimetara sposobna su djelovati noću i danju u svim vremenskim uvjetima jer vatru usmjeravaju pomoću nišanskih radara. Trenutno Ukrajinci raspolažu s oko 35 PZO sustava tipa Gepard.
Oprema za ometanje dronova u Ukrajinu stiže sa svih strana. Za razliku od Rusa, koji imaju jedinice formacija brigade specijalizirane za elektroničko ratovanje, Ukrajinci uglavnom koriste uređaje manje snage za usmjereno ometanje. Oni su raspoređeni u postrojbama kopnene vojske. Na žalost, Vojska Ruske Federacije još je uvijek superiorna u domeni elektroničkog ratovanja.
Mnogi promatrači i komentatori ispuštaju iz vida da se napadne operacije ne vode samo na liniji fronta. To je jedna od bitnih razlikovnih karakteristika u odnosu na frontovski rat kako ga neki žele prikazati.
Daleko od linije fronta
U Prvom svjetskom ratu sigurna pozadina bila je već 20 kilometara od linije fronta. Razvoj taktičkog i strategijskog zrakoplovstva ukinuo je sigurnost operativne, a reducirao prednosti strategijske dubine.
Međutim, Ukrajinci su, bez upotrebe avijacije i uz pomoć suvremenog naoružanja, nametnuli Rusima rat na dubini do 200 kilometara od linije fronta. Za razliku od ruskog kampanjskog iživljavanja po strategijskoj pozadini Ukrajine, ukrajinski precizni udari imaju izravan učinak na tijek izvođenja borbenih operacija.
Dalekometne haubice po prvi put regularno udaraju po neprijatelju na distancama od preko 50 kilometara. Rakete ispaljene iz HIMARS-a precizno razaraju ciljeve do 85 kilometara. Ukrajinska Joha, manje precizni ali vrlo ubojiti VBR kalibra od 300 milimetara tuče Ruse na 130 kilometara.
Rusi ne mogu parirati
Konačno, krstareći projektili Storm Shadow, koje lansira ukrajinski Suhoj Su-24, nepogrešivo razaraju skladišta, remonte, radione, zapovjedna mjesta, vojarne i komunikacijske objekte na cijelom okupiranom teritoriju.
Kombinacijom diverzantskih prepada i udara iz zraka, drastično se smanjuju kapaciteti pravaca opskrbe, kojima se ruskoj vojsci dostavlja ratni materijal. Dakle, pored borbi na frontu, Združene snage Ukrajine provode i opsežne operacije izolacije bojišta. Neredovna dostava ratnog materijala i otežana opskrba vojnika na terenu izravno potkopava borbene sposobnosti ruskih operativnih jedinica.
U tom pogledu ruska strana slabo može parirati Združenim snagama Ukrajine. Većina ruskog oružja ne postiže dovoljnu preciznost za djelovanje po operativnoj dubini. Djelovanje borbenih sustava, koji mogu ostvariti precizne pogotke, slabije je učinkovito jer ne raspolažu potrebnim obavještajnim informacijama u realnom vremenu o pokretnim ciljevima.
Sve opcije otvorene
O stvarnim ukrajinskim planovima može se samo nagađati. Ne treba biti previše mudar pa zaključiti da Ukrajinci žele presjeći kopnenu vezu između Donbasa i Krima. Međutim, mjesto, vrijeme i način na koji to planiraju izvesti znaju samo u Kijevu. I nakon gotovo tri tjedna ukrajinskih napadnih operacija sve opcije ostaju otvorene.
Ukrajinska vojska polako, ali sigurno, stvara uvjete za realizaciju strategijskog cilja. Ofenzivne aktivnosti duž velikog dijela linije razdvajanja nužno razvlače i iscrpljuju malobrojnije ruske snage. Ako su informacije točne, uspostava mostobrana na lijevoj obali Dnjepra mogla bi dodatno kompromitirati rusku obranu.
Značajno je istaknuti postupno reduciranje vatrene moći ruskog topništva, doskora najmasovnijeg, najbrutalnijeg i uvijek raspoloživog aduta u rukama zapovjednika agresora. Ne treba zaboraviti da vremenski uvjeti nisu ograničavajući čimbenik za djelovanje artiljerije, kao što je to slučaj kod zrakoplovstva.
Nema tenkovskih duela
Rusi trpe nešto veće gubitke u tehnici. No to ne znači da su ukrajinski gubici zanemarivi. Minska polja ozbiljna su prepreka oklopno mehaniziranim postrojbama, očito za obje zaraćene strane. Ipak, pokazalo se da oklopna sredstva zapadnog porijekla pružaju znatno bolju zaštitu posadama. Iz tih razloga, ruska strana trpi veće nepovratne gubitke obučenih posada.
Kao što je Telegram već ranije najavio, ne mogu se očekivati duboki prodori kroz obranu urednu i organiziranu po dubini. U takvim okolnostima gotovo da i nema izravnih tenkovskih duela. Tenk se uglavnom koristi kao potpora pješadiji.
Od ruskog ratnog zrakoplovstva, jurišni helikopteri zajedno s ruskim FPV dronovima-kamikazama i dalje su ozbiljna prijetnja ukrajinskom oklopu. Daljnje reduciranje kapaciteta linija opskrbe iz Donbasa, s Krima i onih preko okupiranih luka Azovskog mora dovodi ruske okupacijske snage u Hersonskoj i Zaporoškoj oblasti u vrlo nepovoljnu situaciju.
Partija šaha na bojištu
Ako ruska strana uspije vratiti na bojište i integrirati i nedavne Wagnerove pobunjenike, ali samo kao cjelovite formacije, to bi moglo dodatno ojačati rusku obranu. Također, dovođenje sposobnijih osoba na čelo ruskog ministarstva obrane i glavnog stožera bila bi dodatna prednost za rusku stranu.
U svakom slučaju, zapovjedništvo iz Kijeva, način ostvarivanje svojih ambicija prilagođavat će realnim uvjetima ne terenu. Ukratko, Združene snage Ukrajine još uvijek drže u rezervi dvije trećine snaga spremnih za napadane operacije. Nema niti jednog indikatora koji ukazuje na zaustavljanje napadnih operacija.
Također nema niti jednog razloga zbog kojeg bi Ukrajinci stali s oslobađajućim akcijama okupiranih krajeva. Dakle, ako se stanje bojišta usporedi s partijom šaha, može se reći da je još uvijek u tijeku otvaranje partije u kojoj ukrajinska strana zadržava inicijativu.
Vojni komentator: Nakon neviđenog kaosa u Rusiji, što se sada može očekivati na bojištu u Ukrajini
Ukrajinska vojska polako, ali sigurno, stvara uvjete za realizaciju strategijskog cilja
Ako ruska strana uspije vratiti na bojište i integrirati i nedavne Wagnerove pobunjenike, ali samo kao cjelovite formacije, to bi moglo dodatno ojačati rusku obranu. Također, dovođenje sposobnijih osoba na čelo ruskog ministarstva obrane i glavnog stožera bila bi dodatna prednost za rusku stranu.
Nakon što je nekoliko dana sva pažnja bila usmjerena na pobunu u režiji Jevgenija Prigožina, ponovno su u fokusu oružane operacije u Ukrajini. Pomutnja zbog pokušaja puča u Rusiji trajala je relativno kratko da bi ukrajinska strana mogla ostvariti trenutnu vojnu prednost na ratištu.
Dakle, moglo bi se reći da su obje strane nastavile uobičajene aktivnosti, što bi Englezi rekli „back to business as usual“. Ukrajinske snage i dalje napadaju i postupno napreduju dok se Rusi brane uz povremene, uglavnom neuspjele protuudare.
Mnogi komentatori požurili su proglasiti ukrajinsku ofenzivu propalom i prije nego što se angažirala većina snaga spremnih za napad. Neki su događaje na ukrajinskom ratištu proglasili rovovskim, pozicijskim sukobom kakav je bio Prvi svjetski rat na Zapadnom frontu. Navodno je došlo do zastoja u operacijama?
Ne forsiraju napade
Najbolji su zaključci analitičara kako Ukrajincima ne ide po planu, a da uopće ne znaju koji su im planovi. O euforičnom napuhavanju ukrajinskih gubitaka da i ne govorim. Sam je Vladimir Putin izjavio da je uništeno ukupno pet sustava MIM-104 Patriot, a Ukrajini su ukupno isporučena samo dva.
Zašto se očekivanja o brzom prodoru Ukrajinaca ne ostvaruju? Ranije pretpostavke Telegrama, o načinu djelovanja Združenih snaga Ukrajine, kao i o potencijalnim opasnostima s kojim se susreću, pokazale su se točne.
Ukrajinski zapovjednici ne forsiraju napade pod svaku cijenu. To je bilo vidljivo još kod prvih ofenzivnih operacija u Hersonskoj oblasti prošle jeseni. Ukrajinske postrojbe bezumno ne srljaju na uređenu rusku obranu. Zapovjednici nisu prisiljavali svoje jedinice na juriš „do posljednje kapi krvi“. Isti princip primjenjuje se i u tekućoj ofenzivi.
Enormni gubici
Tu je temeljna razlika između ukrajinskih zapovjednika i čelnih ljudi Vojske Ruske Federacije. Najbolniji primjer nerazumnog srljanja u smrt je ruski bezuspješni pokušaj zauzimanja Vuhledara, gradića od 15.000 stanovnika.
Tijekom zimske ofenzive, početkom 2023., Vojska Ruske Federacije u nekoliko bezuspješnih pokušaja izgubila je oko 120 borbenih vozila pješadije i tenkova. Ukupno 6000 poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih vojnika izbačeno je iz borbe. U suludom ponavljaju juriša desetkovane su dvije kompletne brigade.
Osvajanje Bahmuta bilo je još krvavije. Plaćeno s 20.000 ruskih žrtava, ali to je druga priča. Tamo su uglavnom ginuli robijaši i psi rata, plaćenici Wagner privatne vojske. Gubici su bili enormni i za pojmove ruske regularne vojske.
Prilagodba taktike
Dakle, na početku ofenzive, kad su naišli na tvrdu rusku obranu, ukrajinske oklopno-mehanizirane formacije nisu nastavile s jurišima na isto mjesto i na isti način. Promijenili su taktiku. Stavili mehanizirano pješaštvo u prvu liniju napada. Veliki dio operacija počeli su izvoditi noću. Logično. Do izražaja dolazi tehnološka superiornost opreme koju su ukrajinski vojnici dobili sa zapada.
Prilagodbom taktike, smanjeni su gubici u ljudstvu i tehnici dok je zadržana inicijativa na bojištu. Dakle, kako na taktičkoj tako i na operativnoj razini, general armije Valerij Zalužnji i njegovi podređeni spremni su modificirati načine izvođenja borbenih djelovanja kako bi smanjili nepotrebne gubitke.
Ruska artiljerija, koja je predstavljala najveću prijetnju ukrajinskim snagama, postupno gubi svoj dominantni značaj „kraljice rata“. Ukrajinski topnici uspjeli su značajno poboljšati učinkovitost kontrabatiranja, tj. borbe protiv ruskog topništva.
Uništavanje logistike
Pojedinačnim pogocima pametnih raketa M30, koje ispaljuje višecijevni bacač raketa M142 HIMARS, uništavaju ruska artiljerska oružja na vatrenom položaju. Novi način borbe protiv ruske artiljerije pokazuje odlične rezultate.
Od početka ofenzive ruske oružane snage izgubile su 13 puta više haubica i višecijevnih bacača raketa u odnosu na ukrajinske gubitke. Stvarne apsolutne brojke sigurno su veće, ali nema vizualno dokumentirane potvrde uništenja.
Drugi čimbenik koji doprinosi smanjenju vatrene moći ruske artiljerije jest sistematsko uništavanje skladišta streljiva kao i napadi na transporte kojima se streljivo dostavlja.
Okrenuli se dronovima
Međutim, ruska strana intenzivirala je upotrebu dronova kamikaza. Uz namjenske borbene bespilotne letjelice ruske proizvodnje, kao što je ZALA Lancet, koriste se modificirani kvadrikopteri dostupni u slobodnoj prodaji. Rusi su u upotrebu uveli i zadnju verziju drona ZALA Lancet 3 s tandem kumulativnom bojnom glavom dizajniranom za uništavanje oklopa.
Također, u posljednjoj verziji Lancet drona ugrađena je i „first-person view“, skraćeno FPV, tehnologija koja omogućava pilotu drona izravan pogled u pravcu leta kao da se nalazi u virtualnom kokpitu letjelice. Iako su Ukrajinci bili pioniri, Rusi su usavršili upotrebu komercijalno dostupnih kvadrikoptera.
Za vezu između pilota i kvadrikoptera-ubojice koriste drugi kvadrikopter kao relejnu stanicu za prijenos signala za upravljanje. Na taj način, znatno su povećali operativni radijus djelovanja dronova kamikaza s FPV tehnologijom.
Ruski jurišni helikopteri
Rusi su intenzivirali upotrebu helikoptera Ka-52 Aligator bliže liniji fronta. Napuštena je ranija taktika posredne vatrene podrške. Ranije su lansirali navođena raketna zrna, kalibra 80 milimetara, sa sigurne udaljenosti od osam do deset kilometara od linije fronta. Kad su se ruski jurišni helikopteri približili crti bojišnice i ušli u izravnu borbu s ukrajinskim tenkovima, ostvarili su mnogo veći učinak.
Međutim, na taj način više su izloženi vatri neprijateljske PZO. Posljedično, počeli su gubiti jako skupe „Aligatore“. Ukrajinci su deklarirali pet oborenih „Aligatora“ u lipnju. Neovisno je potvrđen gubitak dva i oštećenje još jednog helikoptera Ka-52.
Intenzivna upotreba dronova kamikaza i ruskih jurišnih helikoptera po prvi put, gotovo je izjednačila ruske i ukrajinske gubitke u tenkovima. Međutim, ne treba zanemariti činjenicu da je jedan helikoptera Ka-52 ekvivalent cijeni 15 tenkova sovjetskog porijekla koje koriste Rusi i Ukrajinci.
Prijetnja za Ukrajince
Gledajući ukupno od početka ofenzive, zahvaljujući početnom nesnalaženju, Ukrajinci su izgubili deset posto više borbenih vozila pješadije. Od vozila na kotačima, Ukrajinci više ostaju bez oklopnih automobila, dok u ruskim gubicima dominiraju kamioni za snabdijevanje. Za razliku od Rusa, ukrajinske snage dobar dio oštećene tehnike uspijevaju izvući na popravak.
Dakle, ruski dronovi i jurišni helikopteri predstavljaju ozbiljniju prijetnju za ukrajinske napadne operacije. Upravo o tome je pisao i Telegram ukazujući na trupnu protuzračnu obranu kao moguću Ahilovu petu unutar ukrajinskog borbenog stroja.
Što se tu može napraviti? Ruska proizvodnja dronova i helikoptera u potpunosti ovisi o ključnim elektroničkim i optoelektroničkim komponentama koje se uvoze za zapada. Nakon prvog šoka zbog sankcija, Rusi su našli kanale za uvoz kritičnih proizvoda preko trećih država. Navodno su uvezli zabranjenih tehničkih komponenata u vrijednosti od preko četiri milijarde dolara.
Pogođeni sankcijama
Svi su misli da Kina pomaže Rusima zaobići režim sankcija. Međutim, ispostavilo se da središnju ulogu igraju srednjoazijske države i Turska. Sjedinjene Države krenule su u pooštravanje kontrole režima sankcija. Ipak, šverc takve vrste nikad se u potpunosti ne može spriječiti.
No, nakon svake iteracije povećanog nadzora trgovine zabranjenom robom, Rusija će sve teže, i pod težim financijskim uvjetima dolaziti do potrebnih tehničkih komponenti sa zapada. Već i sada postoji učinak sankcija. Zbog njih, ZALA Lancet dronovi-kamikaze ne koriste optoelektroničku opremu za napade noću.
Na početku rata Rusija je imala u naoružanju 160 jurišnih helikoptera Kh-52. Ako se zbog realne slike dokumentirani gubici uvećaju za najmanje 20 posto, te uračuna tehnička ispravnost, koja ne može biti veća od 60 posto, zrakoplovstvo Vojske Ruske Federacije raspolaže s najviše 70 operativno spremnih najsuvremeniji jurišnih helikoptera.
Ključna protuzračna obrana
Ruski proizvodni i remontni kapaciteti ne mogu nadomjestiti borbene i neborbene gubitke. Samim time broj „Aligatora“ spremnih za borbenu upotrebu konstantno će se smanjivati. Rusi već uvode u borbu starije tipove jurišnih helikoptera kao što su Mi-24/35 i Mi-28.
Uočene slabosti, uz pomoć svojih saveznika, Ukrajinci nastoje ispraviti u što kraćem vremenu. Nema više većih grupacija oklopa u blizini fronta ako nije osigurana kvalitetna trupna PZO. Male pokretne jedinice, pa i one koje izvode izviđanja, naoružane su lakim prijenosnim sustavima PZO kao što je Stinger.
Na taj način povećavaju zonu koja se brani od napada iz zraka. Saveznici intenzivno rade na dostavi sustava PZO svih kategorija. Njemačka i Sjedinjene Države otkupile su od Katara i Jordana veću količinu samohodnih artiljerijskih PZO sustava njemačkog porijekla „Gepard“.
Elektroničko ratovanje
Gepard se pokazao vrlo učinkovit za uništavanje bespilotnih letjelica. Njegova dva automatska topa, kalibra od po 35 milimetara sposobna su djelovati noću i danju u svim vremenskim uvjetima jer vatru usmjeravaju pomoću nišanskih radara. Trenutno Ukrajinci raspolažu s oko 35 PZO sustava tipa Gepard.
Oprema za ometanje dronova u Ukrajinu stiže sa svih strana. Za razliku od Rusa, koji imaju jedinice formacija brigade specijalizirane za elektroničko ratovanje, Ukrajinci uglavnom koriste uređaje manje snage za usmjereno ometanje. Oni su raspoređeni u postrojbama kopnene vojske. Na žalost, Vojska Ruske Federacije još je uvijek superiorna u domeni elektroničkog ratovanja.
Mnogi promatrači i komentatori ispuštaju iz vida da se napadne operacije ne vode samo na liniji fronta. To je jedna od bitnih razlikovnih karakteristika u odnosu na frontovski rat kako ga neki žele prikazati.
Daleko od linije fronta
U Prvom svjetskom ratu sigurna pozadina bila je već 20 kilometara od linije fronta. Razvoj taktičkog i strategijskog zrakoplovstva ukinuo je sigurnost operativne, a reducirao prednosti strategijske dubine.
Međutim, Ukrajinci su, bez upotrebe avijacije i uz pomoć suvremenog naoružanja, nametnuli Rusima rat na dubini do 200 kilometara od linije fronta. Za razliku od ruskog kampanjskog iživljavanja po strategijskoj pozadini Ukrajine, ukrajinski precizni udari imaju izravan učinak na tijek izvođenja borbenih operacija.
Dalekometne haubice po prvi put regularno udaraju po neprijatelju na distancama od preko 50 kilometara. Rakete ispaljene iz HIMARS-a precizno razaraju ciljeve do 85 kilometara. Ukrajinska Joha, manje precizni ali vrlo ubojiti VBR kalibra od 300 milimetara tuče Ruse na 130 kilometara.
Rusi ne mogu parirati
Konačno, krstareći projektili Storm Shadow, koje lansira ukrajinski Suhoj Su-24, nepogrešivo razaraju skladišta, remonte, radione, zapovjedna mjesta, vojarne i komunikacijske objekte na cijelom okupiranom teritoriju.
Kombinacijom diverzantskih prepada i udara iz zraka, drastično se smanjuju kapaciteti pravaca opskrbe, kojima se ruskoj vojsci dostavlja ratni materijal. Dakle, pored borbi na frontu, Združene snage Ukrajine provode i opsežne operacije izolacije bojišta. Neredovna dostava ratnog materijala i otežana opskrba vojnika na terenu izravno potkopava borbene sposobnosti ruskih operativnih jedinica.
U tom pogledu ruska strana slabo može parirati Združenim snagama Ukrajine. Većina ruskog oružja ne postiže dovoljnu preciznost za djelovanje po operativnoj dubini. Djelovanje borbenih sustava, koji mogu ostvariti precizne pogotke, slabije je učinkovito jer ne raspolažu potrebnim obavještajnim informacijama u realnom vremenu o pokretnim ciljevima.
Sve opcije otvorene
O stvarnim ukrajinskim planovima može se samo nagađati. Ne treba biti previše mudar pa zaključiti da Ukrajinci žele presjeći kopnenu vezu između Donbasa i Krima. Međutim, mjesto, vrijeme i način na koji to planiraju izvesti znaju samo u Kijevu. I nakon gotovo tri tjedna ukrajinskih napadnih operacija sve opcije ostaju otvorene.
Ukrajinska vojska polako, ali sigurno, stvara uvjete za realizaciju strategijskog cilja. Ofenzivne aktivnosti duž velikog dijela linije razdvajanja nužno razvlače i iscrpljuju malobrojnije ruske snage. Ako su informacije točne, uspostava mostobrana na lijevoj obali Dnjepra mogla bi dodatno kompromitirati rusku obranu.
Značajno je istaknuti postupno reduciranje vatrene moći ruskog topništva, doskora najmasovnijeg, najbrutalnijeg i uvijek raspoloživog aduta u rukama zapovjednika agresora. Ne treba zaboraviti da vremenski uvjeti nisu ograničavajući čimbenik za djelovanje artiljerije, kao što je to slučaj kod zrakoplovstva.
Nema tenkovskih duela
Rusi trpe nešto veće gubitke u tehnici. No to ne znači da su ukrajinski gubici zanemarivi. Minska polja ozbiljna su prepreka oklopno mehaniziranim postrojbama, očito za obje zaraćene strane. Ipak, pokazalo se da oklopna sredstva zapadnog porijekla pružaju znatno bolju zaštitu posadama. Iz tih razloga, ruska strana trpi veće nepovratne gubitke obučenih posada.
Kao što je Telegram već ranije najavio, ne mogu se očekivati duboki prodori kroz obranu urednu i organiziranu po dubini. U takvim okolnostima gotovo da i nema izravnih tenkovskih duela. Tenk se uglavnom koristi kao potpora pješadiji.
Od ruskog ratnog zrakoplovstva, jurišni helikopteri zajedno s ruskim FPV dronovima-kamikazama i dalje su ozbiljna prijetnja ukrajinskom oklopu. Daljnje reduciranje kapaciteta linija opskrbe iz Donbasa, s Krima i onih preko okupiranih luka Azovskog mora dovodi ruske okupacijske snage u Hersonskoj i Zaporoškoj oblasti u vrlo nepovoljnu situaciju.
Partija šaha na bojištu
Ako ruska strana uspije vratiti na bojište i integrirati i nedavne Wagnerove pobunjenike, ali samo kao cjelovite formacije, to bi moglo dodatno ojačati rusku obranu. Također, dovođenje sposobnijih osoba na čelo ruskog ministarstva obrane i glavnog stožera bila bi dodatna prednost za rusku stranu.
U svakom slučaju, zapovjedništvo iz Kijeva, način ostvarivanje svojih ambicija prilagođavat će realnim uvjetima ne terenu. Ukratko, Združene snage Ukrajine još uvijek drže u rezervi dvije trećine snaga spremnih za napadane operacije. Nema niti jednog indikatora koji ukazuje na zaustavljanje napadnih operacija.
Također nema niti jednog razloga zbog kojeg bi Ukrajinci stali s oslobađajućim akcijama okupiranih krajeva. Dakle, ako se stanje bojišta usporedi s partijom šaha, može se reći da je još uvijek u tijeku otvaranje partije u kojoj ukrajinska strana zadržava inicijativu.