Komentari

Ovo u EU radi samo Hrvatska: broj novih slučajeva višestruko je veći od onog koji Vlada prijavljuje

Zašto je hrvatska službena statistika o broju slučajeva jedinstvena u EU?

Usporedna tabela udjela hospitaliziranih u ukupnome broju aktivnih slučajeva COVID-19, uz brojeve preminulih, najbolje pokazuje svu ridikuloznost hrvatskih službenih podataka

Zastupnik u Hrvatskom saboru Bojan Glavašević postavio je u prosincu pitanje ministru zdravstva o korištenju brzih antigenskih testova na COVID-19. Djelomičan odgovor na to pitanje dobio je tek početkom ovoga tjedna.

Kako je odgovor ministarstva objavio putem Twittera javnost je mogla saznati dio strogo čuvane državne tajne prema kojoj je od 4. studenoga 2020. do 17. siječnja 2021. obavljeno 57.449 antigenskih testiranja od kojih je 21.151 bilo pozitivno, ali kako njihov pozitivni rezultat nije bio potvrđen i PCR testiranjem, ti slučajevi nisu brojani u službenu statistiku niti su bili prijavljeni ECDC-u i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO).

U skladu s već odavno usvojenim agitpropovskim navadama i željom za dodatnim zaglupljivanjem javnosti ministar Vili Beroš naravno nije zastupniku dostavio cjeloviti odgovor te je tako i dalje ostalo nepoznato koliki je bio broj provedenih testova i utvrđenih slučajeva po pojedinim danima. Taj bi podatak doveo u pitanje pažljivo stvorenu i brižno njegovanu sliku o začudnim i velebnim uspjesima originalnoga i jedinstvenoga hrvatskog modela slamanja pandemije.

Broj novih slučajeva za petinu veći

Zahvaljujući objavama dataspekta na Twitteru možemo sa sigurnošću zaključiti da je do masovnije upotrebe antigenskih testova došlo tek početkom prosinca prošle godine i da se njihova upotreba nastavila sve do danas. Hrvatska je u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 17. siječnja 2021. prijavila ECDC-u i SZO-u 96.512 novih slučajeva, a sada znamo da je broj utvrđenih slučajeva bio za petinu veći i iznosio je 117.663.

Ministarstvo je u svome odgovoru navelo kako je 67 % svih antigenskih testiranja provedeno u Zagrebu što znači da u prosincu i prvoj polovini siječnja nije službeno registrirana gotovo polovina svih slučajeva na području Grada Zagreba. To je relativno lako dokazati i samim uvidom u objavljene manjkave podatke gradskih vlasti. Takvu politiku nije provodila i ne provodi ni jedna druga država članica Europske unije te su zbog toga hrvatski podaci o brojevima novih slučajeva od početka prosinca realno neusporedivi s podacima u drugim državama.

Prikrivanje podataka

Slovenska vlada svakoga dana objavljuje brojeve o provedenim PCR i antigenskim testiranijima te ukupan broj novih slučajeva ustanovljen jednim i drugim testovima prijavljuje kao službeni podatak. Zbog toga nema nikakvoga smisla uspoređivati slovenske i hrvatske brojeve i voditi bilo kakve rasprave o slovenskoj i hrvatskoj protuepidemijskoj politici bez uzimanja u obzir tih razlika.

U prvih deset dana veljače Slovenija je napravila 36 755 PCR testova i 115 126 antigenskih testiranja, ukupno 151 881 test. Potvrđeno je 9670 novih slučajeva, od čega 7376 na PCR testovima, a 2294 na antigenskim testiranjima. Hrvatska je u veljači napravila 53.390 PCR testova od kojih je 3907 bilo pozitivno. Koliko je napravljeno antigenskih testiranja strogo je čuvana tajna, a koliko je od njih bilo pozitivno nije moguće saznati čak ni putem pitanja saborskih zastupnika što pokazuje odgovor ministra Beroša na upit zastupnika Bojana Glavaševića.

Zbog takvoga prikrivanja stvarnih podataka o broju zaraženih, ne samo od domaće javnosti, već i od europskih i svjetskih zdravstvenih organizacija, premijer Andrej Plenković i njegov ministar zdravstva Vili Beroš trebali bi barem izbjegavati usporedbe s drugim zemljama jer ako već prikrivamo, ne trebamo se time još i hvaliti.

Stanje u Hrvatskoj u neskladu s drugima

Usporedna tabela udjela hospitaliziranih u ukupnome broju aktivnih slučajeva COVID-19, uz brojeve preminulih, najbolje pokazuje svu ridikuloznost hrvatskih službenih podataka. Početkom siječnja u Hrvatskoj se taj udio popeo na 40 % i od tada se kreće u rasponu od 40 do 55 %. Taj podatak je neoborivi dokaz kako je broj novih slučajeva višestruko veći od onoga koji bilježe službene statistike i koji se prijavljuje ECDC-u i SZO-u. Iz priložene tabele vidljivo je da su hrvatski podaci o udjelu hospitaliziranih u, blago rečeno, velikome neskladu s podacima iz svih drugih europskih država.

U četiri petine članica Europske unije taj je udio manji do 10 %, a u polovini članica manji i od 5 %. Susjedna Slovenija imala je na kraju siječnja 7,6 % svih slučajeva na bolničkom liječenju. Od polovine listopada do prvog tjedna u prosincu, kada je počela masovna primjena antigenskih testova, u Hrvatskoj je udio hospitaliziranih bio uvijek ispod 10 %.

Tijekom rujna i prve polovice listopada kretao se između 10 i 20 % jer su tada bolnice primale i lakše slučajeve iz domova za starije i nemoćne. Na žalost, sve ovo nikada nije bilo predmet javnoga interesa, a istu sudbinu dijele i podaci o broju preminulih.

Pitanje portala Koronavirus.hr

Dovoljno je usporediti službenu internetsku stranicu hrvatske Vlade koronavirus.hr s bilo kojom stranicom istoga tipa u državama Europske unije. Index.hr otkrio je početkom ovoga tjedna kako je ministar Beroš u ožujku prošle godine povjerio izradu te stranice PR tvrtki Media Val i to bez javnoga natječaja. Iako je vrijednost posla bila 1 124 620,56 kuna ta stranica izgleda samo kao loši agitpropovski proizvod, a ne kao specijalizirana informativna platforma za domaću i stranu zainteresiranu javnost.

Tako u sažetku poruke koja se automatizirano šalje putem Vibera uopće nema podatka o broju preminulih u protekla 24 sata, na samoj stranici ne postoje podaci o broju provedenih antigenskih testiranja, o broju ukupnih i dostupnih COVID-19 kreveta, kreveta s visokoprotočnim kisikom, respiratorima i ECMO uređajima, nema nikakvih podataka o broju cijepljenih ili o eventualnome detaljnom planu budućega cijepljenja. Koronavirus.hr može poslužiti kao pokazni zajednički proizvod državne administracije i na njenu kopanju naslonjenoga privatnog sektora.

‘Kava za van’ važnija od ljudskog života

Istini za volju, u zemlji u kojoj je „kava za van“ medijski važnija od broja preminulih očekivati bilo što drugo bilo bi ipak previše. Vlada nikada nije valorizirala svoje protuepidemijske mjere i politiku u cjelini kroz spašene ljudske živote nego je nastojala dokazati svoju uspješnost kroz „spašena radna mjesta“. Upravo zbog tako nametnutoga narativa nitko ne postavlja pitanje jesmo li drugačijom protuepidemijskom politikom ili njenom dinamikom mogli spasiti 1000 ili 2000 života, koliko nas dijeli od „rezultata“ Austrije, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Irske, Njemačke ili Danske, a u kojima središnja tema nikada nije bila tko sve ima pravo služiti „kavu za van“.

Zbog toga smo na kraju morali završiti u ovakvoj politici cijepljenja u kojoj nitko ne zna kako sa 600 000 doza cjepiva, koje trebaju stići do kraja ožujka, cijepiti 1 750 000 građana iz prioritetnih skupina definiranih objavljenim planom Vlade. Ili drugačije kazano, kako izabrati jednu od šest osoba koja je starija od 65 godina, ili je mlađa ali ima kronične bolesti, ili je zdravstveni radnik ili zaposlenik u ustanovama socijalne skrbi koji još uvijek nije cijepljen?

Zbog čega Vlada nije donijela modificirani plan prilagođen dinamici dolaska cjepiva? Zar Vlada stvarno očekuje da će liječnici obiteljske medicine biti ti koji će odabrati po jednoga na svakih šest svojih pacijenata iz spomenutih skupina za cijepljenje u veljači i ožujku, a ostaloj će petorici jednostavno poručiti da se ponovo jave u travnju, svibnju ili lipnju? U filmu „Contagion“ odabir onih koji će se prvi cijepiti prepušten je lutriji odnosno izboru putem datuma rođenja. Ako Vlada nije u stanju izraditi dodatne detaljne kriterije onda je lutrija najbolja opcija.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu