Trgovci tako samrtnički ozbiljno uzimaju Filipovića da mu ni za njegovu smiješnu aplikaciju čak nisu htjeli slati popise cijena artikala koje drže na policama. Time su rijetki dokoni građani ostali uskraćeni za kompletan pregled pošto se gdje što prodaje, iz koga bi, u višesatnom proučavanju svih trgovačkih tabela, mogli zaključiti kamo se najviše isplati potegnuti po troslojni WC papir i kisele krastavce.
Propast će opet. No Filipović i nije zakazao sastanak zato da stvar senzacionalno uspije, nego zato da izgleda kako Vlada čini sve da pomogne kupcima i da smanji inflaciju.
‘Trgovci se ne bave politikom’
Pa kad ga lanci sutra iznova otkantaju – a hoće jer znaju da država nema ingerenciju nad maržama, plus svaki trgovac ima barem 77 objašnjenja za poskupljenja u svojim dućanima – Filipović će se strašno uozbiljen pojaviti u dnevniku da bi ih, u svoj svojoj ekonomskoj veličini, prekorio kako, evo, za razliku od Vlade, nemaju ni mrve suosjećanja za malog hrvatskog čovjeka. I to će biti to.
Ali trgovci se ne bave politikom nego stvaranjem profita u zadanim uvjetima dočim vlast i Filipović upravo iz ovoga što rade žele izvući politički profit. I da, ovo prvo je barem čist posao ma koliko da su poskupljenja svima izašla na nos, a ovo drugo je nečist. Jer to glumatanje koje izvodi Plenkovićev doktor ekonomije pripremljeno je isključivo u predizborne svrhe. Biračima se želi poručiti da su eventualno gladni i željni svega zato što mrski i gramzivi trgovci ne slušaju Vladu, a ne zato što Vlada nije lansirala politike kojima se zauzdava inflacija.
Plenković i njegovi ministri trubili su mjesecima da s uvođenjem eura neće biti bitnog rasta cijena. Pa evo gdje smo. U Hrvatskoj imamo drugu najgoru inflaciju u EU, gora od nas je samo Slovačka, i skoro duplo višu nego što je europski prosjek. To je posljedica te prazne puške. Kilogram mahuna na tržnici: sedam eura. Usred ljeta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Treba se naviknuti i razviti otpornost’
Identičan predizborni zabavni program izvodi Vlada i s ovim zakonom o hrvatskom jeziku. Ako nisu znali, svi mi volimo hrvatski jezik i želimo mu sve najbolje. Da se na njemu pišu velika književna djela i da se u njegovom krilu ljuljamo kao u mekoj kolijevci. A sve što je potrebno za čuvanje jezika ”u javnoj upotrebi” već imamo. To su pravopis, gramatika, rječnici, Institut za hrvatski jezik, zanimanje lektor i važeći propisi koji nalažu proizvođačima da svoje proizvode opišu i upute nas u njihovo korištenje na hrvatskom, a ne samo na njemačkom, engleskom i turskom.
Nekidan sam u centru grada kupila dosta skupu rebrastu tavu turskog proizvođača, ali u kutiji je samo prospekt na turskom. Kako li takve s razlogom već odavna kažnjive stvari promaknu našim zabrinutim vlastima koje navodno patriotski dršću nad hrvatskim jezikom? Tko je odgovoran što su službeni dokumenti koji izlaze iz državnih kancelarija rubno pismeni ili potpuno nepismeni, što nas do suza zasmijavaju prijevodi filmova i što na HTV-u nisu u stanju svladati čak ni naglaske. Skupi su im lektori? Pa onda donose zakon?
No, takvo je vrijeme, bit će toga još, tog kupovanja glasova za nikakav ćar (turcizam: korist). Treba se naviknuti i razviti otpornost. Čekamo sutra Filipovića da nam plastično demonstrira kako će veselo izgledati kampanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićev doktor ekonomije glumata. Nije zakazao sastanak s trgovcima zato da stvar s cijenama senzacionalno uspije
Ako Filipović nema u rukavu neku prijeteću ''ponudu koja se ne može odbiti'', sasvim je jasno da od toga neće biti ništa
Plenković i njegovi ministri trubili su mjesecima da s uvođenjem eura neće biti bitnog rasta cijena. Pa evo gdje smo. U Hrvatskoj imamo drugu najgoru inflaciju u EU, gora od nas je samo Slovačka, i skoro duplo višu nego što je europski prosjek. To je posljedica te prazne puške. Kilogram mahuna na tržnici: sedam eura. Usred ljeta.
Seriozni ministar gospodarstva Davor Filipović sazvao je sutra na sastanak trgovačke lance kako bi od njih prijateljski zatražio da dobrovoljno vrate cijene na razinu s kraja prošle godine. Ohoho, ni manje ni više nego devet mjeseci unatrag. Ako Filipović nema u rukavu neku prijeteću ”ponudu koja se ne može odbiti”, sasvim je jasno da od toga neće biti ništa. Opet. Jer ta ista utopistička fantazija već je zimus bila na dnevnom redu Vlade i Filipovićevog ministarstva pa se sastančilo s trgovcima da smanje apetite, ali je stvar, dakako, propala.
Trgovci tako samrtnički ozbiljno uzimaju Filipovića da mu ni za njegovu smiješnu aplikaciju čak nisu htjeli slati popise cijena artikala koje drže na policama. Time su rijetki dokoni građani ostali uskraćeni za kompletan pregled pošto se gdje što prodaje, iz koga bi, u višesatnom proučavanju svih trgovačkih tabela, mogli zaključiti kamo se najviše isplati potegnuti po troslojni WC papir i kisele krastavce.
Propast će opet. No Filipović i nije zakazao sastanak zato da stvar senzacionalno uspije, nego zato da izgleda kako Vlada čini sve da pomogne kupcima i da smanji inflaciju.
‘Trgovci se ne bave politikom’
Pa kad ga lanci sutra iznova otkantaju – a hoće jer znaju da država nema ingerenciju nad maržama, plus svaki trgovac ima barem 77 objašnjenja za poskupljenja u svojim dućanima – Filipović će se strašno uozbiljen pojaviti u dnevniku da bi ih, u svoj svojoj ekonomskoj veličini, prekorio kako, evo, za razliku od Vlade, nemaju ni mrve suosjećanja za malog hrvatskog čovjeka. I to će biti to.
Ali trgovci se ne bave politikom nego stvaranjem profita u zadanim uvjetima dočim vlast i Filipović upravo iz ovoga što rade žele izvući politički profit. I da, ovo prvo je barem čist posao ma koliko da su poskupljenja svima izašla na nos, a ovo drugo je nečist. Jer to glumatanje koje izvodi Plenkovićev doktor ekonomije pripremljeno je isključivo u predizborne svrhe. Biračima se želi poručiti da su eventualno gladni i željni svega zato što mrski i gramzivi trgovci ne slušaju Vladu, a ne zato što Vlada nije lansirala politike kojima se zauzdava inflacija.
Plenković i njegovi ministri trubili su mjesecima da s uvođenjem eura neće biti bitnog rasta cijena. Pa evo gdje smo. U Hrvatskoj imamo drugu najgoru inflaciju u EU, gora od nas je samo Slovačka, i skoro duplo višu nego što je europski prosjek. To je posljedica te prazne puške. Kilogram mahuna na tržnici: sedam eura. Usred ljeta.
‘Treba se naviknuti i razviti otpornost’
Identičan predizborni zabavni program izvodi Vlada i s ovim zakonom o hrvatskom jeziku. Ako nisu znali, svi mi volimo hrvatski jezik i želimo mu sve najbolje. Da se na njemu pišu velika književna djela i da se u njegovom krilu ljuljamo kao u mekoj kolijevci. A sve što je potrebno za čuvanje jezika ”u javnoj upotrebi” već imamo. To su pravopis, gramatika, rječnici, Institut za hrvatski jezik, zanimanje lektor i važeći propisi koji nalažu proizvođačima da svoje proizvode opišu i upute nas u njihovo korištenje na hrvatskom, a ne samo na njemačkom, engleskom i turskom.
Nekidan sam u centru grada kupila dosta skupu rebrastu tavu turskog proizvođača, ali u kutiji je samo prospekt na turskom. Kako li takve s razlogom već odavna kažnjive stvari promaknu našim zabrinutim vlastima koje navodno patriotski dršću nad hrvatskim jezikom? Tko je odgovoran što su službeni dokumenti koji izlaze iz državnih kancelarija rubno pismeni ili potpuno nepismeni, što nas do suza zasmijavaju prijevodi filmova i što na HTV-u nisu u stanju svladati čak ni naglaske. Skupi su im lektori? Pa onda donose zakon?
No, takvo je vrijeme, bit će toga još, tog kupovanja glasova za nikakav ćar (turcizam: korist). Treba se naviknuti i razviti otpornost. Čekamo sutra Filipovića da nam plastično demonstrira kako će veselo izgledati kampanja.