Nakon što je Vlada uvažila zahtjeve liječnika i pristala im povećati plaće, eskaliralo je nezadovoljstvo kod ostalog medicinskog osoblja koje radi u zdravstvenom sustavu, pa se u četvrtak održao prosvjed medicinskih sestara i tehničara koji također traže povećanje plaća i općenito poboljšanje uvjeta rada.
Vlada će vrlo vjerojatno morati i njima povećati plaće za koji postotak, jer si ne mogu priuštiti da dođe do zatvaranja bolnica, što je jedna od mogućnosti koja se mogla čuti na prosvjedu, ali promatrano iz perspektive korisnika zdravstvenog sustava, time se neće riješiti apsolutno niti jedan od problema koji postoje već desetljećima.
To neće nikoga zadržati u Hrvatskoj
Dio medicinskog osoblja već je otišao u inozemstvo, pogotovo u posljednjih deset godina, nakon što smo postali dio Europske unije, čime je i preseljenje i zapošljavanje u inozemstvu postalo jednostavnije. Povećanje plaća od nekakvih 5 ili 10 posto sasvim sigurno neće zaustaviti one koji namjeravaju otići, jer su u inozemstvu uvjeti neusporedivo bolji.
Upravo se ovih dana u medijima pojavilo iskustvo jedne medicinske sestre iz Osijeka, koja je napustila lokalnu bolnicu, preselila se u Njemačku, konkretno München nakon čega se, kako kaže “preporodila”.
U bolnici u Osijeku radila je za plaću od 700 do 800 eura, dok joj u Njemačkoj plaća iznosi oko 3000 eura. Razlika od preko dvije tisuće eura i neusporedivo bolje radno okruženje dovoljan su motiv da svatko kome osobne okolnosti to dozvoljavaju, ode u inozemstvo i teško da će ga zadržati povećanje plaće u Hrvatskoj od 50 ili 100 eura.
Problemi koji traju desetljećima
Osim problema s manjkom osoblja, zdravstvo ima i cijeli niz drugih problema, zbog kojih su korisnicima, odnosno pacijentima usluge često nedostupne, što se vidi iz dugih lista čekanja na razne pretrage, što može bitno utjecati na ishod liječenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problem predstavlja i financiranje zdravstvenog sustava koji se dijelom financira putem državnog osiguravatelja – HZZO-a, a dijelom iz proračuna. S jedne strane, osiguranici iz svojih plaća izdvajaju relativno velike iznose za zdravstveno osiguranje, a često imaju dojam da za taj novac ne dobiju odgovarajuću uslugu.
Na primjer, osoba s prosječnom plaćom od 1100 eura neto mjesečno za zdravstvo uplaćuje oko 263 eura, što je godišnje preko tri tisuće eura. Gotovo tri mjesečne neto plaće daje za zdravstveno osiguranje i naravno da se javlja nezadovoljstvo, ako joj je usluga nedostupna.
Istovremeno, zdravstvenom sustavu nedostaje novca, što se vidi, između ostalog, i iz kašnjenja bolnica u plaćanjima lijekova i medicinske opreme, što je problem koji svako toliko eskalira. Dug naraste na više milijardi kuna, pa se u priču između veledrogerija i bolnica uključuje Vlada, da one ne bi ostale bez lijekova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problemi uspiju preživjeti svaku reformu
No, sustavu koji slabo funkcionira ne može se pomoći dodatnim “ulijevanjem” novca jer je pitanje gdje će on završiti i hoće li biti racionalno potrošen. Imali smo brojne afere oko nabava za zdravstveni sustav, niz sumnjivih i namještenih natječaja, preplaćene opreme i softvera i u takvim uvjetima koliko god novca da sustav dobije, veliko je pitanje hoće li pacijenti od toga imati koristi.
Teško je biti optimist i nadati se da će se situacija u dogledno vrijeme promijeniti, jer gotovo svaki ministar zdravstva i svaka Vlada, imali su neku svoju zdravstvenu reformu, bez nekih vidljivih rezultata. Problemi koje sustav ima desetljećima nekako uspiju preživjeti svaku reformu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Povećanje plaća za 5 ili 10 posto sigurno neće spriječiti medicinske sestre da odu u inozemstvo, u bolje uvjete
Većim plaćama se neće riješiti apsolutno niti jedan od problema koji postoje već desetljećima
Teško je biti optimist i nadati se da će se situacija u dogledno vrijeme promijeniti, jer gotovo svaki ministar zdravstva i svaka Vlada, imali su neku svoju zdravstvenu reformu, bez nekih vidljivih rezultata. Problemi koje sustav ima desetljećima nekako uspiju preživjeti svaku reformu
Nakon što je Vlada uvažila zahtjeve liječnika i pristala im povećati plaće, eskaliralo je nezadovoljstvo kod ostalog medicinskog osoblja koje radi u zdravstvenom sustavu, pa se u četvrtak održao prosvjed medicinskih sestara i tehničara koji također traže povećanje plaća i općenito poboljšanje uvjeta rada.
Vlada će vrlo vjerojatno morati i njima povećati plaće za koji postotak, jer si ne mogu priuštiti da dođe do zatvaranja bolnica, što je jedna od mogućnosti koja se mogla čuti na prosvjedu, ali promatrano iz perspektive korisnika zdravstvenog sustava, time se neće riješiti apsolutno niti jedan od problema koji postoje već desetljećima.
To neće nikoga zadržati u Hrvatskoj
Dio medicinskog osoblja već je otišao u inozemstvo, pogotovo u posljednjih deset godina, nakon što smo postali dio Europske unije, čime je i preseljenje i zapošljavanje u inozemstvu postalo jednostavnije. Povećanje plaća od nekakvih 5 ili 10 posto sasvim sigurno neće zaustaviti one koji namjeravaju otići, jer su u inozemstvu uvjeti neusporedivo bolji.
Upravo se ovih dana u medijima pojavilo iskustvo jedne medicinske sestre iz Osijeka, koja je napustila lokalnu bolnicu, preselila se u Njemačku, konkretno München nakon čega se, kako kaže “preporodila”.
U bolnici u Osijeku radila je za plaću od 700 do 800 eura, dok joj u Njemačkoj plaća iznosi oko 3000 eura. Razlika od preko dvije tisuće eura i neusporedivo bolje radno okruženje dovoljan su motiv da svatko kome osobne okolnosti to dozvoljavaju, ode u inozemstvo i teško da će ga zadržati povećanje plaće u Hrvatskoj od 50 ili 100 eura.
Problemi koji traju desetljećima
Osim problema s manjkom osoblja, zdravstvo ima i cijeli niz drugih problema, zbog kojih su korisnicima, odnosno pacijentima usluge često nedostupne, što se vidi iz dugih lista čekanja na razne pretrage, što može bitno utjecati na ishod liječenja.
Problem predstavlja i financiranje zdravstvenog sustava koji se dijelom financira putem državnog osiguravatelja – HZZO-a, a dijelom iz proračuna. S jedne strane, osiguranici iz svojih plaća izdvajaju relativno velike iznose za zdravstveno osiguranje, a često imaju dojam da za taj novac ne dobiju odgovarajuću uslugu.
Na primjer, osoba s prosječnom plaćom od 1100 eura neto mjesečno za zdravstvo uplaćuje oko 263 eura, što je godišnje preko tri tisuće eura. Gotovo tri mjesečne neto plaće daje za zdravstveno osiguranje i naravno da se javlja nezadovoljstvo, ako joj je usluga nedostupna.
Istovremeno, zdravstvenom sustavu nedostaje novca, što se vidi, između ostalog, i iz kašnjenja bolnica u plaćanjima lijekova i medicinske opreme, što je problem koji svako toliko eskalira. Dug naraste na više milijardi kuna, pa se u priču između veledrogerija i bolnica uključuje Vlada, da one ne bi ostale bez lijekova.
Problemi uspiju preživjeti svaku reformu
No, sustavu koji slabo funkcionira ne može se pomoći dodatnim “ulijevanjem” novca jer je pitanje gdje će on završiti i hoće li biti racionalno potrošen. Imali smo brojne afere oko nabava za zdravstveni sustav, niz sumnjivih i namještenih natječaja, preplaćene opreme i softvera i u takvim uvjetima koliko god novca da sustav dobije, veliko je pitanje hoće li pacijenti od toga imati koristi.
Teško je biti optimist i nadati se da će se situacija u dogledno vrijeme promijeniti, jer gotovo svaki ministar zdravstva i svaka Vlada, imali su neku svoju zdravstvenu reformu, bez nekih vidljivih rezultata. Problemi koje sustav ima desetljećima nekako uspiju preživjeti svaku reformu.