Premijer je svjestan da zabrana rada nedjeljom neće biti uvedena. Ali treba mu novi spin da se ne priča o Ini

Ta priča dobro koristi kada treba skrenuti pažnju javnosti s nekim osjetljivijih tema i dodvoriti se biračima i Crkvi

Uostalom, zabrana rada nedjeljom dva je puta pala na Ustavnom sudu. Posljednji puta Ustavni sud je o tome donio odluku 2009. godine, uz obrazloženje da se time ne štite prava radnika

Premijer Andrej Plenković ponovno je pokrenuo pitanje zabrane rada nedjeljom, što mu očito služi kao dimna bomba koju baci svaki puta kada želi zamagliti neke druge teme, koje bi za njega osobno ili HDZ mogle biti bolne.

Plenković rad nedjeljom zabranjuje već jedno četiri godine, a još uvijek nije zabranjen jer je vjerojatno i sam svjestan da se radi o prilično promašenoj ideji čija provedba ne bi koristila nikome i služi jedino dodvoravanju vjerskim organizacijama i dijelu HDZ-ovih birača.

Pričajmo o zabrani rada nedjeljom, ne o INA-i

Zabrana rada nedjeljom ponovno je aktualizirana, vrlo vjerojatno zato što se u Saboru održava sjednica Antikorupcijskog vijeća na koju je pozvan cijeli niz osoba povezanih s INA-om – uključujući i samog Plenkovića – kako bi se pokušali rasvijetliti događaji u toj kompaniji.

INA i sve što se u njoj i oko nje događa vratili su se u fokus javnosti nakon što je otkrivena afera s trgovinom plinom teška milijardu kuna. Afera je vrlo neugodna za Vladu, s obzirom na to da postavljaju hrvatske predstavnike u Nadzorni odbor kompanije. Osim toga, glavni lik iz afere, Damir Škugor, bio je dugogodišnji član HDZ-a. Izbačen je nakon uhićenja.

Što se same zabrane nedjeljom tiče, Plenković, odnosno njegova Vlada tu je mogućnost prvi puta najavila još 2018. godine. Zakonske izmjene tada su trebale biti napravljene u prvoj polovici 2020., pa su se rokovi pomicali, radila istraživanja, proučavali modeli iz drugih zemalja EU, no zabrana rada, kao što vidimo, ni do danas nije uvedena, osim što se povremeno spominje kako bi se njome zabavljala javnost.

Teško je naći dobar argument za zabranu rada nedjeljom

Teško je naći ijedan dobar argument koji bi išao u prilog zabrani rada nedjeljom, tim više što se ona odnosi na samo jedan dio zaposlenih – one koji rade u trgovini. Tako da priče da se zabranom rada žele zaštititi obitelji, da im se želi omogućiti da više vremena provode zajedno, stoje na vrlo klimavim nogama, s obzirom na to da bi cijeli niz javnih službi, ali i uslužnih djelatnosti i u slučaju zabrane i dalje nastavio raditi. Kao da konobari, kuhari, vozači autobusa, medicinsko osoblje i drugi nemaju obitelj.

Zagovornici zabrane rada nedjeljom često kao argument znaju isticati da bi rad nedjeljom trebao biti posebno plaćen. Kao da to i do sada nije bio slučaj. Rad nedjeljom i blagdanima prema kolektivnom ugovoru plaća se od 35 do 50 posto više, s time da radnici onda u tjednu imaju slobodne dane.

Ustavni sud već je dvaput odbacio zabranu

Upravo zbog toga mnogi radnici zapravo i žele raditi nedjeljom jer imaju mogućnost više zaraditi, preko tjedna, dok imaju slobodno mogu nešto obaviti što inače ne bi mogli nedjeljom, a ako se nekome krše zakonom zajamčena prava onda je to posao inspekcija i zabranom se neće ništa riješiti, osim što će netko ostati bez posla i plaće.

Uostalom, zabrana rada nedjeljom dva je puta pala na Ustavnom sudu. Posljednji puta Ustavni sud je o tome donio odluku 2009. godine, uz obrazloženje da se time ne štite prava radnika, jer su ona već zaštićena drugim propisima koji jamče veću plaću i slobodne dane za rad nedjeljom.

Vjerojatno je i Plenković svjestan da će mu zabrana rada nedjeljom, s obzirom na dosadašnja iskustva, vrlo teško proći na Ustavnom sudu, ali mu ta priča dobro koristi kada treba skrenuti pažnju javnosti s nekim osjetljivijih tema i dodvoriti se biračima i Crkvi.