Morali bismo imati razumijevanja za ministra Gordana Grlića Radmana. Jednostavno ne shvaća nimalo kompleksne upute Povjerenstva za sprječavanja sukoba interesa i godinama zaboravlja prijaviti dobit koju tvrtka Agroproteinka redovito isplaćuje vlasnicima. Nije se sposoban pridržavati ni te minimalne zakonom propisane pristojnosti anesteziranog Povjerenstva.
U tvrtki koja se bavi zbrinjavanjem životinjskih nusproizvoda s područja cijele Hrvatske ima petinu vlasništva, a kada je postao ministar predao je upravljačka prava odvjetničkom uredu. Dosad, kako je otkrio Index, nije prijavio 1,44 milijuna eura, a prošlogodišnjih 670 tisuća eura još stigne do kraja godine unijeti u imovinsku karticu. U rubriku kartice u kojem se navode podaci o ostalim prihodima, Grlić Radman godinama piše ‘Ne postoji’.
Poseban kredit za mladu zvijezdu diplomacije
Gore od ovog skrivanja prihoda je suštinsko nerazumijevanje Plenkovićevog šefa diplomacije kakva bi ova zemlja trebala biti, jer za njega je Hrvatska benevolentni bogati mecena koji se za svoje mezimce uvijek fino pobrine.
Mala, 24 godine stara, crtica pokazuje da mu je uvijek išlo lakše nego ostalim građanima. Ministarstvo vanjskih poslova odobrava 1999. godine stambeni kredit od 200.000 eura tada 41-godišnjem Gordanu Grliću Radmanu koji je tada načelnik Odjela za ljudske resurse. Kredit ima izuzetno blage uvjete: kamata koju ugovara Privredna banka je samo 4 posto dok su istodobno kamate na stambene kredite za građanstvo puno više.
Istodobno mu Ministarstvo plaća depozit u iznosu od 50 posto i daje polog od 100.000 maraka. „Nemamo saznanja tko je u ime Ministarstva vanjskih poslova potpisao odobrenje kredita za gospodina Grlića-Radmana i potpisao provedbene dokumente u ime Ministarstva”, piše u internom dokumentu Ministarstva koji je nastao u studenom 2000. Slične su kredite s malim kamatama od PBZ-a koji je bio u državnom vlasništvu do kraja 1999., dobile Kolinda Grabar Kitarović i tadašnja pomoćnica ministra financija Martina Dalić.
Lukrativan obiteljski biznis
Razumljivo je da nitko onda u Vladi neće sugerirati Mariju Banožiću da je inzistiranje na APN-ovom kreditu bezobraština, kad je po rješavanju sređivanja stambenog pitanja ministar obrane zapravo mlađi brat ministra vanjskih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iste 1999., recesijske i po domaće gospodarstvo gadne godine, kada mu je država kao poslodavac pomogla da dobije kredit, u sastav privatizirane Agroproteinke ulazi tvrtka AGI, čiji su vlasnici braća Ivan i Gordan Grlić Radman. Danas ministar s bratom i sestrom drži 61,69 dionica Agroproteinke.
Ta je tvrtka polovicom prošlog stoljeća izrasla u sustavu PIK-a Sljeme kao kafilerija, početkom devedesetih procijenjena je na skromnih 3,5 milijuna njemačkih maraka, odnosno niti današnjih 1,8 milijuna eura. Prije šest godina tvrtka dobiva desetogodišnju koncesiju za odvoženje i zbrinjavanje lešina uginulih životinja, a kroz proteklih je deset godina Agroproteinka od države dobila 60.15 milijuna eura, izračunao je Index.
Paradoks i apsurd
Nema ništa sporno u svotama koje ta tvrtka dobiva u sanaciji 15,000 svinja eutanaziranih zbog epidemije afričke svinjske kuge, ponavlja Ministarstvo poljoprivrede. Nije to jedina katastrofa u kojoj su dobili poticaje. U prvim danima siječnja 2021., nakon potresa na Baniji dok se tamošnje stanovništvo suočavalo s razrušenim štalama, uništenom opremom i uginulim životinja, Ministarstvo poljoprivrede dalo je 60 milijuna potpora, od kojih je 10 dobila ministrova tvrtka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na početku mandata u jednom od svojih osebujnih nastupa dijagnosticirao je stanje nacije i ocijenio da previše prigovaramo. “Hrvati su uvijek bili komotni. Čim nešto ne valja, oni kažu pakuj, ženo, kofere, odosmo u Njemačku. Vidite taj paradoks apsurda.”
I, što da, nesretniku, odgovorimo? Vidimo, gospodine Grlić Radman. Vidimo, i paradoks i apsurd.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radman ne razumije u čemu je problem s njegovom dobiti jer mu je država uvijek samo davala. Počelo je sa stanom, prije 24 godine
Za Radmana je Hrvatska benevolentni bogati mecena koji se za svoje mezimce uvijek fino pobrine
Na početku mandata, u jednom od svojih osebujnih nastupa, Grlić Radman je dijagnosticirao stanje nacije i ocijenio da previše prigovaramo. “Hrvati su uvijek bili komotni. Čim nešto ne valja, oni kažu pakuj, ženo, kofere, odosmo u Njemačku. Vidite taj paradoks apsurda.”
Morali bismo imati razumijevanja za ministra Gordana Grlića Radmana. Jednostavno ne shvaća nimalo kompleksne upute Povjerenstva za sprječavanja sukoba interesa i godinama zaboravlja prijaviti dobit koju tvrtka Agroproteinka redovito isplaćuje vlasnicima. Nije se sposoban pridržavati ni te minimalne zakonom propisane pristojnosti anesteziranog Povjerenstva.
U tvrtki koja se bavi zbrinjavanjem životinjskih nusproizvoda s područja cijele Hrvatske ima petinu vlasništva, a kada je postao ministar predao je upravljačka prava odvjetničkom uredu. Dosad, kako je otkrio Index, nije prijavio 1,44 milijuna eura, a prošlogodišnjih 670 tisuća eura još stigne do kraja godine unijeti u imovinsku karticu. U rubriku kartice u kojem se navode podaci o ostalim prihodima, Grlić Radman godinama piše ‘Ne postoji’.
Poseban kredit za mladu zvijezdu diplomacije
Gore od ovog skrivanja prihoda je suštinsko nerazumijevanje Plenkovićevog šefa diplomacije kakva bi ova zemlja trebala biti, jer za njega je Hrvatska benevolentni bogati mecena koji se za svoje mezimce uvijek fino pobrine.
Mala, 24 godine stara, crtica pokazuje da mu je uvijek išlo lakše nego ostalim građanima. Ministarstvo vanjskih poslova odobrava 1999. godine stambeni kredit od 200.000 eura tada 41-godišnjem Gordanu Grliću Radmanu koji je tada načelnik Odjela za ljudske resurse. Kredit ima izuzetno blage uvjete: kamata koju ugovara Privredna banka je samo 4 posto dok su istodobno kamate na stambene kredite za građanstvo puno više.
Istodobno mu Ministarstvo plaća depozit u iznosu od 50 posto i daje polog od 100.000 maraka. „Nemamo saznanja tko je u ime Ministarstva vanjskih poslova potpisao odobrenje kredita za gospodina Grlića-Radmana i potpisao provedbene dokumente u ime Ministarstva”, piše u internom dokumentu Ministarstva koji je nastao u studenom 2000. Slične su kredite s malim kamatama od PBZ-a koji je bio u državnom vlasništvu do kraja 1999., dobile Kolinda Grabar Kitarović i tadašnja pomoćnica ministra financija Martina Dalić.
Lukrativan obiteljski biznis
Razumljivo je da nitko onda u Vladi neće sugerirati Mariju Banožiću da je inzistiranje na APN-ovom kreditu bezobraština, kad je po rješavanju sređivanja stambenog pitanja ministar obrane zapravo mlađi brat ministra vanjskih.
Iste 1999., recesijske i po domaće gospodarstvo gadne godine, kada mu je država kao poslodavac pomogla da dobije kredit, u sastav privatizirane Agroproteinke ulazi tvrtka AGI, čiji su vlasnici braća Ivan i Gordan Grlić Radman. Danas ministar s bratom i sestrom drži 61,69 dionica Agroproteinke.
Ta je tvrtka polovicom prošlog stoljeća izrasla u sustavu PIK-a Sljeme kao kafilerija, početkom devedesetih procijenjena je na skromnih 3,5 milijuna njemačkih maraka, odnosno niti današnjih 1,8 milijuna eura. Prije šest godina tvrtka dobiva desetogodišnju koncesiju za odvoženje i zbrinjavanje lešina uginulih životinja, a kroz proteklih je deset godina Agroproteinka od države dobila 60.15 milijuna eura, izračunao je Index.
Paradoks i apsurd
Nema ništa sporno u svotama koje ta tvrtka dobiva u sanaciji 15,000 svinja eutanaziranih zbog epidemije afričke svinjske kuge, ponavlja Ministarstvo poljoprivrede. Nije to jedina katastrofa u kojoj su dobili poticaje. U prvim danima siječnja 2021., nakon potresa na Baniji dok se tamošnje stanovništvo suočavalo s razrušenim štalama, uništenom opremom i uginulim životinja, Ministarstvo poljoprivrede dalo je 60 milijuna potpora, od kojih je 10 dobila ministrova tvrtka.
Na početku mandata u jednom od svojih osebujnih nastupa dijagnosticirao je stanje nacije i ocijenio da previše prigovaramo. “Hrvati su uvijek bili komotni. Čim nešto ne valja, oni kažu pakuj, ženo, kofere, odosmo u Njemačku. Vidite taj paradoks apsurda.”
I, što da, nesretniku, odgovorimo? Vidimo, gospodine Grlić Radman. Vidimo, i paradoks i apsurd.