Bez puno pompe prošlog tjedna je na snagu stupio vrlo važan zakon. Nitko se njime nije pohvalio, najmanje onaj u čijoj je nadležnosti – Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Razlog? Taj zakon je dokaz da se na tzv. Sivoj listi zemalja rizičnih zbog pranja novca i financiranja terorizma Hrvatska ljetos našla upravo zahvaljujući svom ministarstvu vanjskih poslova.
Međunarodna pravila igre
Sustav sprječavanja pranja novca polazi od vrlo zrele pretpostavke – kriminalce nikad nećemo uloviti u baš svakoj nečasnoj radnji, što znači da će oni od kriminala katkad ipak profitirati. Kad je već tako, ajmo se fokusirati na taj prljavo zarađeni novac i nadzirati kako ga pokušavaju ubaciti u redovne tokove. Tako označeni novac pratimo do njegovog ishodišta, pa možda otkrijemo i od kojeg kaznenog djela potječe. Nešto kao reverse engineering u financijskom kriminalitetu.
Sustav sprječavanja pranja novca opravdano trpi brojne kritike, od toga da se obične ljude zamara besmislenim formularima o političkoj izloženosti do toga da je trošak koji nameće obveznicima veći od iznosa prljavog novca koji se ulovi u tu mrežu. Neovisno o tome, nesporno je da borba protiv pranja novca kriminalcima otežava život.
Prije nego su te mjere uvedene, nezakonito zarađeni novac bio je jednak zakonito zarađenom jer nitko nije provjeravao otkud im i kako ga troše. Danas je taj sustav toliko narastao i smatra ga se ključnim za pravilno funkcioniranje samog financijskog sustava, da smo uspostavili nadnacionalna tijela koja određuju pravila igre.
Uključili Ministarstvo vanjskih poslova
Dva najvažnija takva tijela su FATF i Moneyval. Ne postoji propis koji kaže da se preporuke FATF-a i nalazi Moneyvala moraju poštovati, ali snaga njihova autoriteta je takva da ih se spominje u relevantnim nacionalnim zakonima bez da se posebno objašnjava što su ta tijela i otkud vuku legitimitet. Moneyval je uspostavljen pri Vijeću Europe čiji smo član, ali FATF je zasebno tijelo kojeg Hrvatska uopće nije član. Moneyval je nešto kao inspektorat, a FATF bi po tradicionalnim ulogama bio najbliže skupštini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
FATF donosi preporuke (to je dosta velik eufemizam) čije provođenje ocjenjuje Moneyval. Kako kriminalci smišljaju nove fore za izbjegavanje mjera, tako se one unaprjeđuju pa ih FATF lijepo uobliči u idući set preporuka čiju primjenu opet kontrolira Moneyval i tako ukrug.
Sprječavanje pranja novca zapravo je krovni pojam koji obuhvaća i financiranje terorizma te, što je ovdje ključno, međunarodne mjere ograničavanja, odnosno sankcije. U tu svrhu u Hrvatskoj je ranijim zakonom osnovana i Stalna skupina kojom rukovodi Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
‘Kod nas nema terorizma’
Stručnjaci Moneyvala u petom krugu evaluacije u svibnju 2021. u Hrvatskoj su razgovarali s predstavnicima domaćih tijela kao što su Hrvatska narodna banka, Hanfa, Ministarstvo financija, Ured za sprječavanje pranja novca…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Moneyval je izviješće objavio u prosincu 2021. i iz njega se moglo saznati sljedeće: Stalna skupina MVEP-a posljednji put se sastala u prvoj polovici 2019. godine, a posebne procedure za borbu protiv financiranja terorizma nisu uspostavljene jer – u Hrvatskoj niti ima terorizma niti financiranja terorizma. Moneyval to naravno nije smatrao zadovoljavajućim pristupom pa je o tome obavijestio FATF.
FATF je zatražio da Hrvatska prilagodi svoje zakonodavstvo i procedure. To je bilo preko godinu dana prije stavljanja na Sivu listu. No, Ministarstvo vanjskih poslova nije bilo u stanju to ispraviti. Ključni zakon koji je nedostajao je, pogađate, baš netom izglasani Zakon o mjerama ograničavanja sa svojih 27 članaka. No, on je u hitnu saborsku proceduru poslan tek u listopadu ove godine, kad smo već bili na Sivoj listi.
Dva tjedna za svaki članak
Ako znate što tražite, u obrazloženju donošenja zakona po hitnoj proceduri između redaka možete naći priznanje da smo na Sivoj listi završili zbog neodgovarajućeg sustava provođenja sankcija, a ne zbog pranja novca. „Siva lista“ zapravo je neslužbeni naziv onoga što FATF zove „pojačani nadzor“. Prijedlog Zakona o mjerama ograničavanja ovako objašnjava potrebu njegova hitnog donošenja:
Članak se nastavlja ispod oglasa
„Razlog žurnosti je što se Republika Hrvatska trenutno nalazi pod pojačanim nadzorom međunarodnih tijela koja procjenjuju, između ostalog, razinu provedbe mjera ograničavanja. (…) Preporuke koje su dane Republici Hrvatskoj odnose se i na provedbu sankcija koje je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo protiv pojedinaca i skupina uključenih u teroristička djelovanja. (…) Preporuke koje je Republika Hrvatska dobila od strane Moneyvala i FATF-a vrlo su opsežne, uključivši i glede pravne regulative vezane za provedbu mjera ograničavanja.“
U prijevodu: završili smo na Sivoj listi jer očekivanu pravnu regulativu o sankcijama nismo donijeli navrijeme. A vremena je bilo.
Ako uzmemo da je FATF-ovo strpljenje popustilo nakon godinu dana, to znači da je MVEP za svaki od ukupno 27 članaka tog zakona imao po 13 dana vremena. Nije bilo dovoljno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U dobrom društvu s Burkinom Faso
FATF je na to reagirao kako jedino može – stavio je Hrvatsku na tzv. Sivu listu. To nije smak svijeta, ali kad je na njoj završila Malta, jedina članica EU osim Hrvatske koja se našla u biranom društvu Burkine Faso, Jemena i Mozambika, njen financijski sustav iskusio je brojne probleme (i trebalo im je godinu dana da se skinu sa Sive liste).
Malteške banke redom su gubile svoje korespondentne banke. To su strane banke preko kojih domaće banke izvršavaju transfere u države u kojima nisu same prisutne. Da neka hrvatska banka nema korespondentnu banku za SAD, preko te banke ne biste mogli poslati novac u Ameriku.
Zašto velike, korespondentne banke ne žele raditi s bankama iz država sa Sive liste? Zato što drže da je veća vjerojatnost da ih banke iz tih država koriste za pranje novca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cijena dolazi u naknadama
I da se ne lažemo, nije FATF stavio Hrvatsku na Sivu listu jer je rizičnija od primjerice Slovenije, već zato što Ministarstvo vanjskih poslova godinu dana nije napravilo što je trebalo.
Ako si već dio tog sustava i priznaješ autoritet FATF-a, onda lijepo napraviš što se očekuje. Za pretpostaviti je da bi ministarstvo u čijoj je ingerenciji diplomacija trebalo poštovati uzuse i protokole. Poglavito bi trebalo poštovati svoje kolege iz HNB-a, Hanfe, Ministarstva financija i Ureda za sprječavanje pranja novca koji su mjesecima marljivo radili na dobivanju pozitivne ocjene (što se i dogodilo: nijedna od tih institucija nije pala na ispitu), a sad rade danonoćno da nas se s te liste što prije ukloni, iako sami nisu krivi što smo tamo završili.
Ali eto, u MVEP-u tako stvari ne funkcioniraju i samo ostaje nejasno je li pristup bio „ma neće nas“ ili „tko ih šiša“. Koji god bio, doveo je do toga da se financijskom sektoru u Hrvatskoj zakomplicirao život. A iz iskustva znamo da financijski sektor svoje glavobolje prenese na komitente. Najčešće u obliku naknada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sad je jasno da smo na Sivu listu zemalja koje peru novac i financiraju terorizam stavljeni zbog nesposobnosti Ministarstva
Ostaje nejasno je li pristup bio „Ma neće nas“ ili „Tko ih šiša“
Ministarstvo vanjskih nije uspostavilo proceduru za borbu protiv financiranja terorizma jer „u Hrvatskoj niti ima terorizma niti financiranja terorizma“. Kad su upozoreni da to nije dobar odgovor, trebalo im je godinu dana da donesu običan zakon. U međuvremenu, završili smo kao jedina članica EU na listi srama
Bez puno pompe prošlog tjedna je na snagu stupio vrlo važan zakon. Nitko se njime nije pohvalio, najmanje onaj u čijoj je nadležnosti – Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Razlog? Taj zakon je dokaz da se na tzv. Sivoj listi zemalja rizičnih zbog pranja novca i financiranja terorizma Hrvatska ljetos našla upravo zahvaljujući svom ministarstvu vanjskih poslova.
Zakon o mjerama ograničavanja (kolokvijalno: sankcijama) rezultat je ubacivanja u petu brzinu koje se dogodilo u lipnju, nakon što se preko godinu dana vozilo u leru. Tad je naime Financial Action Task Force (FATF), nadnacionalno tijelo koje nadzire globalno pranje novca i financiranje terorizma, na svoju Sivu listu pranja novca uvrstilo Hrvatsku kao jedinu članicu EU.
Međunarodna pravila igre
Sustav sprječavanja pranja novca polazi od vrlo zrele pretpostavke – kriminalce nikad nećemo uloviti u baš svakoj nečasnoj radnji, što znači da će oni od kriminala katkad ipak profitirati. Kad je već tako, ajmo se fokusirati na taj prljavo zarađeni novac i nadzirati kako ga pokušavaju ubaciti u redovne tokove. Tako označeni novac pratimo do njegovog ishodišta, pa možda otkrijemo i od kojeg kaznenog djela potječe. Nešto kao reverse engineering u financijskom kriminalitetu.
Sustav sprječavanja pranja novca opravdano trpi brojne kritike, od toga da se obične ljude zamara besmislenim formularima o političkoj izloženosti do toga da je trošak koji nameće obveznicima veći od iznosa prljavog novca koji se ulovi u tu mrežu. Neovisno o tome, nesporno je da borba protiv pranja novca kriminalcima otežava život.
Prije nego su te mjere uvedene, nezakonito zarađeni novac bio je jednak zakonito zarađenom jer nitko nije provjeravao otkud im i kako ga troše. Danas je taj sustav toliko narastao i smatra ga se ključnim za pravilno funkcioniranje samog financijskog sustava, da smo uspostavili nadnacionalna tijela koja određuju pravila igre.
Uključili Ministarstvo vanjskih poslova
Dva najvažnija takva tijela su FATF i Moneyval. Ne postoji propis koji kaže da se preporuke FATF-a i nalazi Moneyvala moraju poštovati, ali snaga njihova autoriteta je takva da ih se spominje u relevantnim nacionalnim zakonima bez da se posebno objašnjava što su ta tijela i otkud vuku legitimitet. Moneyval je uspostavljen pri Vijeću Europe čiji smo član, ali FATF je zasebno tijelo kojeg Hrvatska uopće nije član. Moneyval je nešto kao inspektorat, a FATF bi po tradicionalnim ulogama bio najbliže skupštini.
FATF donosi preporuke (to je dosta velik eufemizam) čije provođenje ocjenjuje Moneyval. Kako kriminalci smišljaju nove fore za izbjegavanje mjera, tako se one unaprjeđuju pa ih FATF lijepo uobliči u idući set preporuka čiju primjenu opet kontrolira Moneyval i tako ukrug.
Sprječavanje pranja novca zapravo je krovni pojam koji obuhvaća i financiranje terorizma te, što je ovdje ključno, međunarodne mjere ograničavanja, odnosno sankcije. U tu svrhu u Hrvatskoj je ranijim zakonom osnovana i Stalna skupina kojom rukovodi Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
‘Kod nas nema terorizma’
Stručnjaci Moneyvala u petom krugu evaluacije u svibnju 2021. u Hrvatskoj su razgovarali s predstavnicima domaćih tijela kao što su Hrvatska narodna banka, Hanfa, Ministarstvo financija, Ured za sprječavanje pranja novca…
Moneyval je izviješće objavio u prosincu 2021. i iz njega se moglo saznati sljedeće: Stalna skupina MVEP-a posljednji put se sastala u prvoj polovici 2019. godine, a posebne procedure za borbu protiv financiranja terorizma nisu uspostavljene jer – u Hrvatskoj niti ima terorizma niti financiranja terorizma. Moneyval to naravno nije smatrao zadovoljavajućim pristupom pa je o tome obavijestio FATF.
FATF je zatražio da Hrvatska prilagodi svoje zakonodavstvo i procedure. To je bilo preko godinu dana prije stavljanja na Sivu listu. No, Ministarstvo vanjskih poslova nije bilo u stanju to ispraviti. Ključni zakon koji je nedostajao je, pogađate, baš netom izglasani Zakon o mjerama ograničavanja sa svojih 27 članaka. No, on je u hitnu saborsku proceduru poslan tek u listopadu ove godine, kad smo već bili na Sivoj listi.
Dva tjedna za svaki članak
Ako znate što tražite, u obrazloženju donošenja zakona po hitnoj proceduri između redaka možete naći priznanje da smo na Sivoj listi završili zbog neodgovarajućeg sustava provođenja sankcija, a ne zbog pranja novca. „Siva lista“ zapravo je neslužbeni naziv onoga što FATF zove „pojačani nadzor“. Prijedlog Zakona o mjerama ograničavanja ovako objašnjava potrebu njegova hitnog donošenja:
„Razlog žurnosti je što se Republika Hrvatska trenutno nalazi pod pojačanim nadzorom međunarodnih tijela koja procjenjuju, između ostalog, razinu provedbe mjera ograničavanja. (…) Preporuke koje su dane Republici Hrvatskoj odnose se i na provedbu sankcija koje je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo protiv pojedinaca i skupina uključenih u teroristička djelovanja. (…) Preporuke koje je Republika Hrvatska dobila od strane Moneyvala i FATF-a vrlo su opsežne, uključivši i glede pravne regulative vezane za provedbu mjera ograničavanja.“
U prijevodu: završili smo na Sivoj listi jer očekivanu pravnu regulativu o sankcijama nismo donijeli navrijeme. A vremena je bilo.
Ako uzmemo da je FATF-ovo strpljenje popustilo nakon godinu dana, to znači da je MVEP za svaki od ukupno 27 članaka tog zakona imao po 13 dana vremena. Nije bilo dovoljno.
U dobrom društvu s Burkinom Faso
FATF je na to reagirao kako jedino može – stavio je Hrvatsku na tzv. Sivu listu. To nije smak svijeta, ali kad je na njoj završila Malta, jedina članica EU osim Hrvatske koja se našla u biranom društvu Burkine Faso, Jemena i Mozambika, njen financijski sustav iskusio je brojne probleme (i trebalo im je godinu dana da se skinu sa Sive liste).
Malteške banke redom su gubile svoje korespondentne banke. To su strane banke preko kojih domaće banke izvršavaju transfere u države u kojima nisu same prisutne. Da neka hrvatska banka nema korespondentnu banku za SAD, preko te banke ne biste mogli poslati novac u Ameriku.
Zašto velike, korespondentne banke ne žele raditi s bankama iz država sa Sive liste? Zato što drže da je veća vjerojatnost da ih banke iz tih država koriste za pranje novca.
Cijena dolazi u naknadama
I da se ne lažemo, nije FATF stavio Hrvatsku na Sivu listu jer je rizičnija od primjerice Slovenije, već zato što Ministarstvo vanjskih poslova godinu dana nije napravilo što je trebalo.
Ako si već dio tog sustava i priznaješ autoritet FATF-a, onda lijepo napraviš što se očekuje. Za pretpostaviti je da bi ministarstvo u čijoj je ingerenciji diplomacija trebalo poštovati uzuse i protokole. Poglavito bi trebalo poštovati svoje kolege iz HNB-a, Hanfe, Ministarstva financija i Ureda za sprječavanje pranja novca koji su mjesecima marljivo radili na dobivanju pozitivne ocjene (što se i dogodilo: nijedna od tih institucija nije pala na ispitu), a sad rade danonoćno da nas se s te liste što prije ukloni, iako sami nisu krivi što smo tamo završili.
Ali eto, u MVEP-u tako stvari ne funkcioniraju i samo ostaje nejasno je li pristup bio „ma neće nas“ ili „tko ih šiša“. Koji god bio, doveo je do toga da se financijskom sektoru u Hrvatskoj zakomplicirao život. A iz iskustva znamo da financijski sektor svoje glavobolje prenese na komitente. Najčešće u obliku naknada.