Koliko se zna iz dostupnih vijesti, Abramovič i druga dvojica uspješno se oporavljaju od posljedica, ali mnogi drugi Putinovi oponenti, koji su na vlastitoj koži iskusili odmazdu trovanjem, preuzetu od zloglasnog sovjetskog KGB-a, imali su u svoje vrijeme znatno manje ili nimalo sreće.
Ubod otrovanog vrška kišobrana
Opširna je i zastrašujuća povijest trovanja političkih protivnika koja se povezuju s Putinovim, kao ranije i sa sovjetskim režimom. Žrtve su trovane čajem, ubodom otrovanog vrška kišobrana i na druge maštovite načine. Neki su tako ubijeni, drugi su ipak uspjeli preživjeti, a slučaj s Abramovičem pokazuje da ta čudovišna metoda eliminacije neprijatelja nije napuštena ni danas.
Svi svjetski mediji 2020. su opširno izvještavali o trovanju Alekseja Navaljnog, ruskog opozicijskog lidera, antikorupcijskog aktivista, vođe više demonstracija protiv Putina i njegove vlasti i autora razornog dokumentarca Putinova palača. Navaljnom je krajem kolovoza pozlilo na letu iz Tomska u Moskvu. Avion se vratio u Tomsk da bi Navaljni, u izuzetno teškom stanju, bio odvezen u tamošnju bolnicu. Nakon dva dana, u komi je evakuiran u Berlin gdje mu je spašen život.
U certificiranim laboratorijima Organizacije za zabranu kemijskog oružja utvrđeno je da je u njegovoj krvi, urinu i koži nađen novičok, nervni otrov razvijen u Rusiji, koji razara živčani sustav te onda do same smrti paralizira tkiva, mišiće i organe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odmah uhapšen i odveden u pritvor
Pretpostavlja se da je Navaljnom u hotelu ili na aerodromu prije leta poslužen otrovani čaj, ništa drugo tog dana nije pio ni jeo. Liječnik iz bolnice u Tomsku rekao je kasnije kako pretrage u njihovoj bolnici nisu pokazale tragove otrova. Ruski istražitelji objavili su da su proveli izvide i da je daljnji postupak nepotreban jer nije utvrđeno da bi Navaljni bio žrtva zločina.
Navaljni se početkom prošle godine vratio u Rusiju gdje je odmah uhapšen i odveden u pritvor pri čemu mu se stavljalo na teret da se, dok je bio na liječenju, nije javljao probacijskim organima dvaput mjesečno. Ubrzo je pod fabriciranim optužbama osuđen na kaznu zatvora od dvije i pol godine, a prošlog mjeseca na dodatnih devet godina.
Otrov novičok skoro je 2018. godine presudio i Sergeju Skripalu, nekad oficiru ruske vojne tajne službe, koga je 1995. vrbovala i britanska tajna služba MI6. Kao dvostruki agent, uhapšen je u Rusiji 2004. godine i osuđen na 13 godina zatvora za veleizdaju. Kasnije je razmijenjen za ruske agente uhićene u Velikoj Britaniji te se nastanio u Salsburyju i nastavio raditi za Britance i druge zapadne tajne službe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Theresa May protjerala 23 ruska diplomata
Skripal je otrovan u Salisburyju, a kao kolateralna žrtva stradala je zajedno s njim i njegova kći Julija, koja je iz Rusije došla u posjet ocu. Na uličnoj klupi u besvjesnom su ih stanju našli slučajni prolaznici, liječnik i medicinska sestra. Kao uzrok trovanja utvrđen je ruski kemijski otrov novičok. Tadašnja britanska premijerka Theresa May zatražila je objašnjenje od ruske vlade. Dva dana kasnije optužila je Rusku Federaciju za ovaj zločin i objavila da Velika Britanija zbog toga protjeruje 23 ruska diplomata. Skipal se oporavio i sad navodno živi na Novom Zelandu s promijenjenim identitetom.
Za vrijeme Putinove vladavine 2006. godine misteriozno je otrovan i Aleksandar Litvinenko koji je od posljedica ubrzo i umro. Litvinenko (rođen 1962.) bio je dužnosnik federalne ruske sigurnosne službe FSB specijaliziran za organizirani kriminal, a među neprijatelje sistema upisan je 1998., kad je, zajedno s još nekoliko suradnika FSB-a, javno optužio svoje šefove da naređuju konstruirane difamacije, otmice i ubojstva ruskih političara i biznismena te prokazao veze visokopozicioniranih osoba iz vrha policije i pravosuđa s mafijaškim strukturama.
Čaj nije uspio pa su je uskoro izrešetali
Litvinenko je zbog toga otpušten i uhićen, ali je 2000. godine s obitelji uspio pobjeći u London, gdje je otada, s političkim azilom, radio kao novinar, pisac i konzultant MI6-a. U Velikoj Britaniji je napisao više knjiga u kojima je Rusiju opisao kao mafijašku državu odgovornu za niz nasilnih i terorističkih operacija, a Putina optužio da je naručio ubojstvo novinarke Ane Politkovskaje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, krajem 2006. godine, Litvinenko se iznenada teško razbolio i u bolnici je preminuo. Napadnut je u londonskom hotelu Millennium. Istraga je imala indicije da ga je polonijem ubačenim u čaj otrovalo dvoje osumnjičenika koje je poslala ruska tajna služba FSB po nalogu Vladimira Putina, no Rusija ih je odbila izručiti. Njegovom nasilnom smrću, Putin se riješio jednog žestokog kritičara koji je mogao dokumentirati mnoge prljave tajne poretka koga je uspostavio ruski predsjednik.
Prije Litvinenka, režim se pokušao obračunati i s Anom Politkovskajom koju su, u avionu državnog Aeroflota, 2004. godine otrovali nepoznatom supstancom ubačenom u čaj, a kad to nije uspjelo, 2006. su je izrešetali u liftu njene zgrade. Slučajno ili ne, ubojstvo slavne novinarke izvršeno je točno na Putinov rođendan.
Sve je ostalo zamalo pa isto kao u SSSR-u
Pokušaj ubojstva naručenim trovanjem iskusio je 2004. godine i proeuropski predsjednički kandidat i bivši guverner Narodne banke Ukrajine Viktor Juščenko suprotstavljajući se Putinovom protežeu Viktoru Janukoviču. Juščenko je na ručku otrovan visokotoksičnim dioksinom, vjeruje se da su mu smrtonosnu supstancu podvalili u rižu, i to je jedva preživio ostavši trajno unakažen ožiljcima po licu i tijelu. Liječio se u bolnici u Beču.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon velikih građanskih nemira koji su uslijedili, Juščenko je 2005. ipak osvojio izbore i postao predsjednik Ukrajine. Trojica koji su bili osumnjičeni kao Juščenkovi trovači pobjegli su u Rusiju, a izručenje je odbijeno.
Kad je 2014. – kao uvod u ovu invaziju na Ukrajinu – Putin okupirao Krim, Juščenko je izjavio da “Putin sanja o ponovnoj uspostavi sovjetskog imperija” te da Krim nije ruski nego ukrajinski. Zločinačka tradicija trovanja političkih oponenata, koju je Putinov režim objeručke prihvatio i nostrificirao, seže iz doba Sovjetskog saveza čiji su anali također obilježeni imenima žrtava smrtonosnih supstanci. Režim je devedesetih promijenjen, SSSR se raspao, Rusija se opredijelila za demokratski poredak. Da bi sve ostalo zamalo pa isto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Putin čajem, rižom i vrškom otrovanog kišobrana likvidirao svoje protivnike
Abramovič se oporavlja od posljedica, ali mnogi drugi Putinovi oponenti imali su u svoje vrijeme znatno manje ili nimalo sreće
Zločinačka tradicija trovanja političkih oponenata, koju je Putinov režim objeručke prihvatio i nostrificirao, seže iz doba Sovjetskog saveza čiji su anali također obilježeni imenima žrtava smrtonosnih supstanci. Režim je devedesetih promijenjen, SSSR se raspao, Rusija se opredijelila za demokratski poredak. Da bi sve ostalo zamalo pa isto
Čini se da su prilično dobro prošli ruski oligarh Roman Abramovič, koji sada pomaže Ukrajini, i još dvojica visokih dužnosnika iz ukrajinske delegacije, koja se početkom ožujka u Kijevu sastala s Putinovim izaslanstvom. Nakon tih pregovora, svoj je trojici jako pozlilo, a britanski Daily Mail prenosi da je Abramovič, kome je bilo toliko loše da se prepao najgorega, upitao liječnike u bolnici: “Umiremo li?”
Iako je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov negirao bilo kakvu upletenost Rusije u taj skandal, više nema nikakve sumnje da su ukrajinski pregovarači otrovani samo još nije pouzdano utvrđeno kako i čime te je li otrov bio klorpikrin ili novičok. Zato je nekidan, prije nove runde mirovnih pregovora između delegacija Ukrajine i Rusije, ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba savjetovao svojim ljudima da na sastancima s Rusima ubuduće ništa ne jedu, ne piju i ne dodiruju.
Koliko se zna iz dostupnih vijesti, Abramovič i druga dvojica uspješno se oporavljaju od posljedica, ali mnogi drugi Putinovi oponenti, koji su na vlastitoj koži iskusili odmazdu trovanjem, preuzetu od zloglasnog sovjetskog KGB-a, imali su u svoje vrijeme znatno manje ili nimalo sreće.
Ubod otrovanog vrška kišobrana
Opširna je i zastrašujuća povijest trovanja političkih protivnika koja se povezuju s Putinovim, kao ranije i sa sovjetskim režimom. Žrtve su trovane čajem, ubodom otrovanog vrška kišobrana i na druge maštovite načine. Neki su tako ubijeni, drugi su ipak uspjeli preživjeti, a slučaj s Abramovičem pokazuje da ta čudovišna metoda eliminacije neprijatelja nije napuštena ni danas.
Svi svjetski mediji 2020. su opširno izvještavali o trovanju Alekseja Navaljnog, ruskog opozicijskog lidera, antikorupcijskog aktivista, vođe više demonstracija protiv Putina i njegove vlasti i autora razornog dokumentarca Putinova palača. Navaljnom je krajem kolovoza pozlilo na letu iz Tomska u Moskvu. Avion se vratio u Tomsk da bi Navaljni, u izuzetno teškom stanju, bio odvezen u tamošnju bolnicu. Nakon dva dana, u komi je evakuiran u Berlin gdje mu je spašen život.
U certificiranim laboratorijima Organizacije za zabranu kemijskog oružja utvrđeno je da je u njegovoj krvi, urinu i koži nađen novičok, nervni otrov razvijen u Rusiji, koji razara živčani sustav te onda do same smrti paralizira tkiva, mišiće i organe.
Odmah uhapšen i odveden u pritvor
Pretpostavlja se da je Navaljnom u hotelu ili na aerodromu prije leta poslužen otrovani čaj, ništa drugo tog dana nije pio ni jeo. Liječnik iz bolnice u Tomsku rekao je kasnije kako pretrage u njihovoj bolnici nisu pokazale tragove otrova. Ruski istražitelji objavili su da su proveli izvide i da je daljnji postupak nepotreban jer nije utvrđeno da bi Navaljni bio žrtva zločina.
Navaljni se početkom prošle godine vratio u Rusiju gdje je odmah uhapšen i odveden u pritvor pri čemu mu se stavljalo na teret da se, dok je bio na liječenju, nije javljao probacijskim organima dvaput mjesečno. Ubrzo je pod fabriciranim optužbama osuđen na kaznu zatvora od dvije i pol godine, a prošlog mjeseca na dodatnih devet godina.
Otrov novičok skoro je 2018. godine presudio i Sergeju Skripalu, nekad oficiru ruske vojne tajne službe, koga je 1995. vrbovala i britanska tajna služba MI6. Kao dvostruki agent, uhapšen je u Rusiji 2004. godine i osuđen na 13 godina zatvora za veleizdaju. Kasnije je razmijenjen za ruske agente uhićene u Velikoj Britaniji te se nastanio u Salsburyju i nastavio raditi za Britance i druge zapadne tajne službe.
Theresa May protjerala 23 ruska diplomata
Skripal je otrovan u Salisburyju, a kao kolateralna žrtva stradala je zajedno s njim i njegova kći Julija, koja je iz Rusije došla u posjet ocu. Na uličnoj klupi u besvjesnom su ih stanju našli slučajni prolaznici, liječnik i medicinska sestra. Kao uzrok trovanja utvrđen je ruski kemijski otrov novičok. Tadašnja britanska premijerka Theresa May zatražila je objašnjenje od ruske vlade. Dva dana kasnije optužila je Rusku Federaciju za ovaj zločin i objavila da Velika Britanija zbog toga protjeruje 23 ruska diplomata. Skipal se oporavio i sad navodno živi na Novom Zelandu s promijenjenim identitetom.
Za vrijeme Putinove vladavine 2006. godine misteriozno je otrovan i Aleksandar Litvinenko koji je od posljedica ubrzo i umro. Litvinenko (rođen 1962.) bio je dužnosnik federalne ruske sigurnosne službe FSB specijaliziran za organizirani kriminal, a među neprijatelje sistema upisan je 1998., kad je, zajedno s još nekoliko suradnika FSB-a, javno optužio svoje šefove da naređuju konstruirane difamacije, otmice i ubojstva ruskih političara i biznismena te prokazao veze visokopozicioniranih osoba iz vrha policije i pravosuđa s mafijaškim strukturama.
Čaj nije uspio pa su je uskoro izrešetali
Litvinenko je zbog toga otpušten i uhićen, ali je 2000. godine s obitelji uspio pobjeći u London, gdje je otada, s političkim azilom, radio kao novinar, pisac i konzultant MI6-a. U Velikoj Britaniji je napisao više knjiga u kojima je Rusiju opisao kao mafijašku državu odgovornu za niz nasilnih i terorističkih operacija, a Putina optužio da je naručio ubojstvo novinarke Ane Politkovskaje.
No, krajem 2006. godine, Litvinenko se iznenada teško razbolio i u bolnici je preminuo. Napadnut je u londonskom hotelu Millennium. Istraga je imala indicije da ga je polonijem ubačenim u čaj otrovalo dvoje osumnjičenika koje je poslala ruska tajna služba FSB po nalogu Vladimira Putina, no Rusija ih je odbila izručiti. Njegovom nasilnom smrću, Putin se riješio jednog žestokog kritičara koji je mogao dokumentirati mnoge prljave tajne poretka koga je uspostavio ruski predsjednik.
Prije Litvinenka, režim se pokušao obračunati i s Anom Politkovskajom koju su, u avionu državnog Aeroflota, 2004. godine otrovali nepoznatom supstancom ubačenom u čaj, a kad to nije uspjelo, 2006. su je izrešetali u liftu njene zgrade. Slučajno ili ne, ubojstvo slavne novinarke izvršeno je točno na Putinov rođendan.
Sve je ostalo zamalo pa isto kao u SSSR-u
Pokušaj ubojstva naručenim trovanjem iskusio je 2004. godine i proeuropski predsjednički kandidat i bivši guverner Narodne banke Ukrajine Viktor Juščenko suprotstavljajući se Putinovom protežeu Viktoru Janukoviču. Juščenko je na ručku otrovan visokotoksičnim dioksinom, vjeruje se da su mu smrtonosnu supstancu podvalili u rižu, i to je jedva preživio ostavši trajno unakažen ožiljcima po licu i tijelu. Liječio se u bolnici u Beču.
Nakon velikih građanskih nemira koji su uslijedili, Juščenko je 2005. ipak osvojio izbore i postao predsjednik Ukrajine. Trojica koji su bili osumnjičeni kao Juščenkovi trovači pobjegli su u Rusiju, a izručenje je odbijeno.
Kad je 2014. – kao uvod u ovu invaziju na Ukrajinu – Putin okupirao Krim, Juščenko je izjavio da “Putin sanja o ponovnoj uspostavi sovjetskog imperija” te da Krim nije ruski nego ukrajinski. Zločinačka tradicija trovanja političkih oponenata, koju je Putinov režim objeručke prihvatio i nostrificirao, seže iz doba Sovjetskog saveza čiji su anali također obilježeni imenima žrtava smrtonosnih supstanci. Režim je devedesetih promijenjen, SSSR se raspao, Rusija se opredijelila za demokratski poredak. Da bi sve ostalo zamalo pa isto.