Vojni komentator: Skupo osvajanje provincijskog gradića Rusi slave kao veliku pobjedu. Ako tako nastave, ubrzo će izgubiti rat

Ruske snage imaju bolju operativnu osnovicu za napad na grad iz smjera sjeveroistoka. Iako osvajanje Soledara ima taktički značaj, ova pobjeda već se danima slavi u ruskoj i rusofilskoj javnosti kao da se u ovom provincijskom gradu rješava ishod cijelog rata. Je li baš tako?

Čovjek za goruća pitanja

Vojska koja dobiva rat ne smjenjuje svoje zapovjednike! U tom smislu treba promatrati i nedavnu smjenu generala-armije Sergeja Surovikina s mjesta glavnokomandujućeg ruskih snaga u Ukrajini. Njegovu dužnost preuzima prvi zamjenik ministra obrane i šef ruskog generalštaba, general-armije Valerij Gerasimov.

U naredna tri mjeseca, koliko je najavljeno njegovo izravno zapovijedanje ratnim operacijama u Ukrajini, trebala bi se riješiti goruća pitanja “specijalne vojne operacije”. Obrazloženje imenovanja generala-armije Gerasimova, koje je dao ministar obrane Sergej Šojgu, ukazuje na mnoge stvari koje ne štimaju unutar ruskog obrambenog sustava.

Odluka o podizanju razine vojnog zapovijedanja u “specijalnoj vojnoj operaciji” vezana je uz “širi opseg tekućih zadaća kojima se bavi, potrebi organiziranja tješnje koordinacije među granama i službama oružanih snaga te povećanju kvalitete svih vrsta logističke potpore i učinkovitosti u zapovijedanju i upravljanju skupinama postrojbi. Ukratko rečeno, ruska vojska u Ukrajini loše je snabdjevena i ne funkcionira kao jedinstvena oružana snaga. Kako bi se narodski reklo: “Ne zna se tko pije, a tko plaća”.

Osobni Putinov rat

S protekom vremena sve je više podataka koji potvrđuju da je otpočinjanje rata u Ukrajini bila isključivo odluka ruskog predsjednika i vrhovnog zapovjednika Vojske Ruske Federacije Vladimira Vladimiroviča Putina. Tri dana prije početka invazije, “uživo” je emitiran, ranije snimljen i montiran, sastanak Vladimira Putina s vrhom političkog i sigurnosnog establišmenta Ruske Federacije. Osnovno pitanje bilo je priznanje samoproglašenih regija u istočnoj Ukrajini.

Direktor Vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin tada je podržao sugestiju predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti, Nikolaja Patruševa “da bi razgovor sa SAD-om prije priznavanja “DNR” i “LNR” mogao biti dobra ideja”. To je razbjesnilo Putina koji se javno okomio na nesretnog Nariškina. Nesretnik je instinktivno, javno ponižen, u trenu promijenio svoje mišljenje. Od tog momenta, svima je bilo jasno da je invazija na Ukrajinu osobni Putinov rat koji se ne propituje.

Neminovan skori kraj

Na taj način nametnuti princip odlučivanja, dodatno je usporio i onako trom i kompliciran proces vođenja i zapovijedanja unutar Vojske Ruske Federacije. Dok se Putin izravno miješa u vojne operacije sve do razine bojne, ogroman i birokratiziran zapovjedni sustav ruske vojske kao da je u induciranoj komi.

Međutim, kilavost u provođenju “specijalne vojne operacije” nije jedini razlog smjene generala-armije Sergeja Surovikina s mjesta zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini. Kakav god bio ishod ovog rata, svima je jasno da će u konačnici biti krajnje nepovoljan za Rusiju. Politički, vojno i gospodarski Rusija će iz ovog rata izići oslabljena i iscrpljena.

U tom smislu neminovan je skori kraj Putinove vladavine. Hoće li će se to dogoditi zbog bioloških ili političkih razloga potpuno je nevažno. Međutim, važno je tko će uskočiti na upražnjeno mjesto svemoćnog, neokrunjenog, cara Ruske Federacije.

Prigožin se počeo nametati kao alternativa sadašnjem vodstvu

Vlasnik privatne vojne formacije Wagner, kontroverzni biznismen, Jevgenij Prigožin, počeo se nametati kao alternativa postojećem korumpiranom i nesposobnom vojnom rukovodstvu. Zajedno s Ramzanom Kadirovim, čečenskim gubernatorom, javno su kritizirali najviše vojne dužnosnike izravno ih optužujući za nekompetentnost, neodlučnost i korupciju.

Na njihovoj meti, između ostalih, bili su ministar obrane Sergej Šojgu, načelnik generalštaba general-armije Valerij Gerasimov, zapovjednik središnjeg vojnog okruga general-pukovnik
Aleksander Lapin. General-pukovnik Lapin čak je i smijenjen nakon javne prozivke od strane Ramzana Kadirova.

Zauzimanje Soledara

Postalo je očito da se general-armije Sergej Surovikin, doskorašnji zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini, dodatno zbližio s vlasnikom privatne vojske Wagner. Grupacija Wagner, kojom izravno zapovijeda Jevgenij Prigožin, dobila je ogromnu vatrenu podršku u uvjetima kad granata velikog kalibra manjka ruskoj vojsci na drugim dijelovima ratišta. Uz to, iako je grupa Wagner privatna vojna organizacija koja je u Rusiji zabranjena zakonom, na raspolaganje su dobili od države, to jest od generala-armije Sergeja Surovikina, i najsuvremenije tenkove T-90.

I pored obilne podrške, tek kad su dobili ispomoć elitnih padobranskih formacija ruske regularne vojske, plaćenici i robijaši koje predvodi Prigožin uspjeli su ostvariti značajnije pomake kod Soledara. I sad kad je ruska vojska na pragu ostvarenja dugo željene, makar i taktičke pobjede, Jevgenij Prigožin sve zasluge želi pripisati sebi i svojim najamnicima. Zato je Prigožin i požurio s objavom da su njegove snage zauzele Soledar. Ipak, kad Rusi ostvare punu kontrolu nad gradom, general-armije Valerij Gerasimov bit će taj koji će se šepuriti razrušenim rudarskim mjestom.

Ambicije do Kremlja

Neki zapadniji analitičari ambicije Prigožina prepoznaju kao borbu za kontrolu nad rudnicima soli, u okviru raspodjela ratnog plijena. To nije isključeno. Međutim, u Rusiji ga vide kao neformalnog vođu skupine “silovika” iz bliskog Putinovog okruženja. Prema ruskim izvorima, njegove ambicije dosežu sve do Kremlja. Nova struktura zapovijedanja vojnom operacijom služi, između ostalog, i da se ograniče ratne marketinške aktivnosti, ali i ambicije bivšeg maloljetnog delinkventa i robijaša.

Prigožinu, a i Kadirovu, poslana je jasna poruka još nekoliko dana ranije kad je smijenjeni general-pukovnik Aleksander Lapin, koga su njih dvojica javno kritizirali i vrijeđali, postavljen za načelnika stožera kopnenih snaga ruske vojske. Ogromni ruski državni sustavi kao što su vojska ili tajna služba FSB, jednostavno ne žele dozvoliti da im se netko izvan sustava, s prijašnjim kriminalnim dosjeom, nametne kao potencijalan budući lider.

Rijetkost neviđena od 1941.

General-armije Valerij Gerasimov najdugovječniji je šef glavnog stožera Vojske Ruske Federacije. Školovan kao tenkist, brzo je napredovao po zapovjednoj ljestvici da bi 2012. godine bio postavljen na sadašnju dužnost. Nadgledao je Drugi čečenski rat. Za njegovog mandata izvršena je invazija Krima 2014. godine kao i ruska intervencija u Siriji. Međutim, postavljanje šezdesetsedmogodišnjeg generala za operativnog zapovjednika snaga u Ukrajini, pored njegove redovne dužnosti, vrlo je rijetka pojava.

Zadnji put se to dogodilo 1941. godine kada je Josif Visarionovič Staljin povremeno slao maršala Georgij Žukova da operativno zapovijeda trupama. Smijenjeni general-armije Sergej Surovikin, sad u ulozi zapovjednika zračnih i svemirskih snaga, postaje jedan od tri zamjenika generala Gerasimova. Druga dva zamjenika su zapovjednik kopnenih snaga general-armije Oleg Saljukov i zamjenik načelnika glavnog stožera general-pukovnik Aleksej Kim.

Faktički za potrebe zapovijedanja ruskim snagama u Ukrajini formiran je umanjeni združeni stožer. To zapravo znači da će general-armije Gerasimov moći izravno raspolagati i neposredno zapovijedati svim raspoloživim ljudskim i materijalnim resursima koji stoje na raspolaganju Ruskoj Federaciji.

Artiljerija više nije presudna

Kakvi su mu izgledi za uspjeh? Telegram je već ranije pisao da se bez cjelovite reforme ruskih oružanih snaga ne može očekivati značajnije povećanje njihove učinkovitosti. Prvi dan agresije ruska strana iskoristila je faktor iznenađenja i obilnu suradnju domaćih kolaboracionista. Tad su uspjeli ostvariti značajnije prodore. Sve ostale pobjede izvojevane su isključivo zbog enormne vatrene nadmoći za koju malobrojnija ukrajinska artiljerija nije imala ekvivalentan odgovor.

Međutim, opremanje i snabdijevanje ukrajinske vojske utjecalo je i na promjenu načina ratovanja. Iz posljednjih operacija oko Bahmuta i Soledara može se izvući nekoliko zaključaka. Prednost u artiljeriji jest značajna, ali nije više presudna. Primjena oklopno-mehaniziranih sredstava bila je zanemariva. Da li zbog blata ili nesposobnosti organiziranja združenog djelovanja oklopa i pješaštva, tenkovi nisu odigrali značajnu ulogu. Ruska vojska može ostvarivati napredak, ali uz angažman pješadije i velike ljudske gubitke.

‘Martićevci’ nisu od velike pomoći

Potrebna je učinkovita uporaba pješadije, moguća jedino slanjem u borbu plaćenika ili elitnih padobranskih trupa regularne ruske vojske. Rezervisti, kao i lokalni “martićevaci” nisu od velike pomoći. Da li ruska vojska može izvršiti veliku ofenzivu kako se to često najavljuje? Da li je general-armije Valerij Gerasimov osoba koja će promijeniti stanje na ratištu u rusku korist tako da se postigne mirovni ugovor pod ruskim uvjetima? Vrlo teško izvedivo, pod uvjetom da Ukrajina nastavi primati potrebnu pomoć sa zapada.

Rusija će moći mobilizirati velik broj ljudi i prikupiti ogromne količine oružja iz strategijskih rezervi. Međutim, te vojnike treba opremiti i obučiti. Dosadašnje iskustvo ne ide u prilog takvim
ambicijama. Industrija jednostavno nema kapaciteta za opremanje velike vojske u kratkom periodu. Iako su za trening rezervista pored ruskih, angažirani i centri u Bjelorusiji, tempo treninga ne zadovoljava dnevne potrebe za rotaciju i zamjenu snaga.

Moskva ima limitirane kapacitete za remont

Tehniku iz ratnih rezervi potrebno je dekonzervirati i dovesti na razinu borbne upotrebljivosti. Tu se Moskva suočava za limitiranim kapacitetima remontnih i proizvodnih pogona. Dekretom povećano radno vrijeme i produženi radni tjedan zaposlenicima namjenske industrije ne rješava problem. I da se osigura dovoljno ispravnog naoružanja, potrebno je osigurati streljivo. Revidirane su ranije procjene koje su govorile o “beskonačnim” količina streljiva kojim raspolaže Vojska Ruske Federacije. Granata je sve manje.

Prema američkim procjenama ozbiljna kriza streljiva velikog kalibra mogla bi nastupiti na proljeće. Estonski obavještajci pak tvrde da Rusi imaju zaliha streljiva kalibra od 122 i 152 milimetra još do kraja 2023. godine.

Doprema opreme na prvu liniju je golemi logistički izazov

Sve te snage i sredstva potrebno je dopremiti na front. Sadašnji način upotrebe preciznih projektila velikog dometa od strane Ukrajinaca već je primorao rusku stranu za izmještanje skladišta
ubojnih sredstava daleko od fronta. Najave povećanja broja lansera M142 HIMARS kao i opskrbu Ukrajinaca preciznim raketama dometa od preko 150 kilometara, velika je prijetnja ruskom nefunkcionalnom sustavu logistike i transporta.

Ako saveznici, zbog protivljenja Njemačke, ne uspiju osigurati Ukrajini dovoljna broj tenkova, organizacija isporuke raketa većeg dometa uvijek ostaje kao jednostavna opcija za obuzdavanje ruskih ofenzivnih nakana. Nova generacija reketa koje ispaljuje HIMARS ima mogućnosti gađanja i pokretnih ciljeva. To znaci da bi sve željezničke kompozicije, koje su osnovno transportno sredstvo ruske vojske, bile pod izravnim preciznim udarima dalekometnih raketa.

I konačno, bez podizanja morala ruskih rezervista mali su izgledi za uspješno okončanje rata u korist Moskve. Na žalost po gospodara rata iz Kremlja, povećani broj kovčega koji se vraćaju s ukrajinskog ratišta u Rusiju, kao i sve očitiji pad standarda stanovništva ne idu u prilog podizanju borbenog morala mobiliziranih rezervista. Stvar je vrlo jednostavna. Mnogi Rusi su voljeli Putina. Većina ga vjerojatno i sad voli. Međutim, to nije dovoljno da bi dragovoljno ginuli za njegove sulude osvajačke ciljeve.

Šojgu je možda sljedeći na redu za smjenu

Jedna od osnovnih značajki političke reakcije na razočaravajuće rezultate ruskih snaga u Ukrajini jest učestalo smjenjivanje zapovjednika najvišeg ranga. U zadnjih jedanaest mjeseci od početka
rata, skupina na čelu s generalom armije Valirijem Gerasimovim, predstavlja četvrtu postavu koja će operativno zapovjedati “specijalnom vojnom operacijom” . Opravdanje za neuspjeh uvijek se
traži u operativnim zapovjednicima na terenu.

Nikom ne pada na pamet, javno, dovesti u pitanje početnu pogrešnu odluku vrhovnog zapovjednika. Tek je invazija na susjednu zemlju razotkrila sve slabosti i probleme ruske oružane sile i obrambenog kompleksa. Samim tim, okončanje agresije predstavlja prvi preduvjet za početak rješavanja tih problema. Zbog svega toga čini se da je imenovanje general-armije Valerij Gerasimova samo posljednja brana prije gubitka položaja samog ministra obrane Sergeja Šojgua.

A što se tiče ukrajinske strane, gubitak Soledara, a moguće i Bahmuta, predstavlja udarac za naraslo samopouzdanje, ali ne i vjeru u pobjedu. Nisu imali katastrofalne gubitke u ljudstvu i tehnici. Nije došlo do nekontroliranog raspada obrane. Vojska će se povući na nove položaje i nastaviti rat. Najveći negativni učinak gubitka Soledara bile bi javne optužbe i prepucavanja za neuspjeh među zapovjednicima i političkim vodstvom. Važnije je pronaći zbog čega je ruska strana nadjačala obranu Soledara, nego imenovati krivce.