Slučaj maturantice Laure pokazao je da hrvatski sustav mature nagrađuje lijenost i loše namjere

Ovakvo funkcioniranje školstva potaknulo je Hessea da napiše U žrvnju, jedan od njegovih najuspjelijih romana

Obrazovni sustav koji nagrađuje ili barem tolerira loše namjere i lijenost, a bezuvjetno penalizira slučajne pogreške, etički je korumpiran i osuđen na propadanje

Maturantica Laura, o kojoj već sedam dana raspravlja cijela Hrvatska, zaista jest teško pogriješila.
Ispiti pod šifrom ne smiju se potpisivati, jer potpisi otvaraju bezgranične mogućnosti korupcije: kad ocjenjivač zna tko je što napisao, ocjenjivač postaje potencijalno korumpirani ocjenjivač.

Maturantica Laura utoliko zaslužuje kaznu. Mi mislimo da je žuti karton puno primjerenija kazna od crvenog kartona, koji su Lauri pokazali Radovan Fuchs i Vinko Filipović.

Zbog takvog sustava Hesse je napisao ‘U žrvnju’

No, Laurin je slučaj ponovo osvijetlio deprimirajuće apsurdno moralno utemeljenje hrvatskog sustava polaganja mature. Evo što je u tom sustavu duboko vrijednosno pogrešno.
Ako počinite grešku poput Laurine, kažnjava vas se s godinu dana izbacivanja iz obrazovnog procesa.

Pretpostavimo li da je Laurina pogreška bila nenamjerna (a zasad nema povoda za drukčiju pretpostavku), riječ je o Dickensovski brutalnoj kazni. Takvo funkcioniranje školskog sustava potaknulo je Hessea da napiše U žrvnju, jedan od njegovih najuspjelijih, premda manje poznatih romana.

Katastrofa stemovski preentuzijastične ministrice

Međutim, naš sustav polaganja mature, koji, dakle, na primjeru maturantice Laure pokazuje strogost karakterističnu za školstvo devetnaestog stoljeća i početka dvadesetog stoljeća, istodobno dopušta maturantima da polože maturu bez pisanja eseja iz hrvatskog.

Tu je katastrofalnu novotariju uvela stemovski preentuzijastična ministrica Blaženka Divjak, što bi trebalo promijeniti iduće školske godine.

Što je, dakle, stvarnost u polaganju mature iz hrvatskog? Vi možete položiti maturu, a da uopće ne napišete esej; vi možete položiti maturu tako da predate prazan papir. Međutim, ako pošteno napišete esej, i greškom ga potpišete, vi padate na maturi i potencijalno gubite godinu.

Predavanje praznog papira je loša namjera

Potpuno je jasno da hrvatski školski sustav tako nagrađuje loše namjere i lijenost. Jer, predavanje praznog lista papira nije ništa drugo nego loša namjera prema znanju i lijenost prema učenju.

Istodobno, naš školski sustav drakonski kažnjava nenamjerne greške. Obrazovni sustav koji nagrađuje ili barem tolerira loše namjere i lijenost, a bezuvjetno penalizira slučajne pogreške, etički je korumpiran i osuđen na propadanje.