Razvoj tog slučaja, koji još uvijek nije okončan, a svakako jest nanio štetu splitskom gradonačelniku, javnost je mogla detaljno pratiti ovih dana putem lokalnih i nacionalnih medija, no on je na fenomenološkoj razini zanimljiv po pitanju sudbine političkog liberalizma u Hrvatskoj.
Navodim to iz razloga što je, unatoč uvriježenoj percepciji o Splitu kao nekoć do kraja politički crvenom, a potom crnom gradu, za koju je lako pronaći dovoljno argumenata, taj grad zapravo mjesto uspona i prvih ozbiljnih uspjeha političkog liberalizma u Hrvatskoj, što uvijek nekako ostaje u sjeni priče o Splitu, ali i u sjeni priče o Budiši, Gotovcu, Zlatku Kramariću i općenito sudbini HSLS-a kao takvoga.
Nepovratna kriza povjerenja u liberale
Naime, taj crveno-crni Split je kroz čitave devedesete godine imao snažnu građansku komponentu koja je glasala za liberale i koja je uostalom do sada uspjela na vlast u gradu popeti tri čovjeka koji su se kao takvi deklarirali. To su bili Nikola Grabić, Miroslav Buličić i sada Ivica Puljak.
No, isto tako, upravo je na primjeru Splita savršeno vidljivo što se s tom idejom i njenim političkim izrazom dogodilo, jer Grabić je postao gradonačelnik kao čovjek iz HSLS-a, Buličić kao netko iz LS-a, a Puljak na kraju iz vlastite stranke Centar.
I tu negdje je, bez obzira na tzv. zagrebačku krizu i Tuđmanovo odbijanje da potvrdi četvoricu predloženih kandidata za gradonačelnika Zagreba i razne kasnije prebjege iz HSLS-a, pa i bez obzira na pobjedničku koaliciju Račana i Budiše koja je zapravo predstavljala labuđi pjev liberala, upravo s Grabićevim pretrčavanjem u HDZ u Vlaku slobode, počela nepovratna kriza povjerenja u liberale kao treću opciju. Kriza za koju se u novije i kratko vrijeme činilo da bi mogla biti prevladana zahvaljujući Ivici Puljku, što će se ipak na koncu teško dogoditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rasipanje energije na nacionalnoj razini
Ključni razlog tome što je HSLS kao relevantna organizacija na nacionalnom nivou nestala zahvaljujući svim lomovima i definitivnoj vezanosti uz HDZ posljednjih godina, a nova nacionalno relevantna stranka tog tipa jednostavno ne može nastati u okolnostima sveopćeg cinizma, nepovjerenja u liberalnu demokraciju i raširene izborne apstinencije, ali i u nedostatku sadržajnog postavljanja i političkog profiliranja te opcije kao one koja nudi odgovore na stvarne probleme društva.
Tim su tragičnija nastojanja Ivice Puljka za rasipanjem energije na nacionalnoj razini, koja je praćena uvijek istim problemom mirenja taština i spajanja nespojivog, dok je Split ostao u drugom planu, unatoč njegovoj premoćnoj pobjedi u tom gradu.
Političkom liberalizmu zapravo se događa isti fenomen koji se događa desnim pravašima. Birača tog profila doista ima 10-15 posto, ali im se glasovi uvijek rasipaju i rijetko kad su predstavljeni u Saboru, no razloga zbog kojeg se u široj javnosti ne priča o tom problemu na centrističkih sceni, za razliku od onoga na desnoj sceni su dva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uspjeh Centra se neće moći preslikati
Jedan je što dobar dio mainstream scene, odnosno i HDZ i SDP, ulazi u taj dio biračkog tijela, a drugi u tome što profil tih birača nije bučan i kolektivistički kao na desnici.
A podzastupljenost solidnog broja birača jest tema koja je bitna. Nažalost za javnost i političku scenu u cjelini, nije je niti sam Puljak uopće osvijestio i konceptualizirao, pa čak ni ideološki postavio, makar da je sada neuspješno pokušao micanje Đerek opravdati ideološkim zagovaranjem kombinacije izvrsnosti i socijalne osjetljivosti prilikom dodjele gradskih stanova.
Liberalizam u Hrvatskoj je dakle i dalje u krizi u kojoj se nalazi od početka dvijetisućitih i sve je jasnije kako se splitski uspjeh Centra, neće moći preslikati na nacionalnu razinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Split, grad stalnih uspjeha i raspada liberalne ideje u Hrvatskoj
Političkom liberalizmu zapravo se događa isti fenomen kao i desnim pravašima
Liberalizam u Hrvatskoj je i dalje u krizi u kojoj se nalazi od početka dvijetisućitih i sve je jasnije kako se splitski uspjeh Centra, neće moći preslikati na nacionalnu razinu.
Aktualni rascjep među vladajućima u Splitu, odnosno razlaz između Ivice Puljka i Maje Đerek, pročelnice za gradsku imovinu, premda nije formalno politički, po svojim implikacijama to već sada jest postao. U krajnjoj liniji i zbog očitog razlaza u najavi s Dalijom Orešković.
Razvoj tog slučaja, koji još uvijek nije okončan, a svakako jest nanio štetu splitskom gradonačelniku, javnost je mogla detaljno pratiti ovih dana putem lokalnih i nacionalnih medija, no on je na fenomenološkoj razini zanimljiv po pitanju sudbine političkog liberalizma u Hrvatskoj.
Navodim to iz razloga što je, unatoč uvriježenoj percepciji o Splitu kao nekoć do kraja politički crvenom, a potom crnom gradu, za koju je lako pronaći dovoljno argumenata, taj grad zapravo mjesto uspona i prvih ozbiljnih uspjeha političkog liberalizma u Hrvatskoj, što uvijek nekako ostaje u sjeni priče o Splitu, ali i u sjeni priče o Budiši, Gotovcu, Zlatku Kramariću i općenito sudbini HSLS-a kao takvoga.
Nepovratna kriza povjerenja u liberale
Naime, taj crveno-crni Split je kroz čitave devedesete godine imao snažnu građansku komponentu koja je glasala za liberale i koja je uostalom do sada uspjela na vlast u gradu popeti tri čovjeka koji su se kao takvi deklarirali. To su bili Nikola Grabić, Miroslav Buličić i sada Ivica Puljak.
No, isto tako, upravo je na primjeru Splita savršeno vidljivo što se s tom idejom i njenim političkim izrazom dogodilo, jer Grabić je postao gradonačelnik kao čovjek iz HSLS-a, Buličić kao netko iz LS-a, a Puljak na kraju iz vlastite stranke Centar.
I tu negdje je, bez obzira na tzv. zagrebačku krizu i Tuđmanovo odbijanje da potvrdi četvoricu predloženih kandidata za gradonačelnika Zagreba i razne kasnije prebjege iz HSLS-a, pa i bez obzira na pobjedničku koaliciju Račana i Budiše koja je zapravo predstavljala labuđi pjev liberala, upravo s Grabićevim pretrčavanjem u HDZ u Vlaku slobode, počela nepovratna kriza povjerenja u liberale kao treću opciju. Kriza za koju se u novije i kratko vrijeme činilo da bi mogla biti prevladana zahvaljujući Ivici Puljku, što će se ipak na koncu teško dogoditi.
Rasipanje energije na nacionalnoj razini
Ključni razlog tome što je HSLS kao relevantna organizacija na nacionalnom nivou nestala zahvaljujući svim lomovima i definitivnoj vezanosti uz HDZ posljednjih godina, a nova nacionalno relevantna stranka tog tipa jednostavno ne može nastati u okolnostima sveopćeg cinizma, nepovjerenja u liberalnu demokraciju i raširene izborne apstinencije, ali i u nedostatku sadržajnog postavljanja i političkog profiliranja te opcije kao one koja nudi odgovore na stvarne probleme društva.
Tim su tragičnija nastojanja Ivice Puljka za rasipanjem energije na nacionalnoj razini, koja je praćena uvijek istim problemom mirenja taština i spajanja nespojivog, dok je Split ostao u drugom planu, unatoč njegovoj premoćnoj pobjedi u tom gradu.
Političkom liberalizmu zapravo se događa isti fenomen koji se događa desnim pravašima. Birača tog profila doista ima 10-15 posto, ali im se glasovi uvijek rasipaju i rijetko kad su predstavljeni u Saboru, no razloga zbog kojeg se u široj javnosti ne priča o tom problemu na centrističkih sceni, za razliku od onoga na desnoj sceni su dva.
Uspjeh Centra se neće moći preslikati
Jedan je što dobar dio mainstream scene, odnosno i HDZ i SDP, ulazi u taj dio biračkog tijela, a drugi u tome što profil tih birača nije bučan i kolektivistički kao na desnici.
A podzastupljenost solidnog broja birača jest tema koja je bitna. Nažalost za javnost i političku scenu u cjelini, nije je niti sam Puljak uopće osvijestio i konceptualizirao, pa čak ni ideološki postavio, makar da je sada neuspješno pokušao micanje Đerek opravdati ideološkim zagovaranjem kombinacije izvrsnosti i socijalne osjetljivosti prilikom dodjele gradskih stanova.
Liberalizam u Hrvatskoj je dakle i dalje u krizi u kojoj se nalazi od početka dvijetisućitih i sve je jasnije kako se splitski uspjeh Centra, neće moći preslikati na nacionalnu razinu.