Politički gledano, priča je prilično čista. HDZ je u posljednjoj predizbornoj kampanji obećao da će zakonski urediti rad nedjeljom, “uzimajući u obzir interes radnika da nedjelju mogu provesti sa svojim obiteljima”. Okej, u programu HDZ-a je stajalo i da će urediti “adekvatno plaćanje” rada nedjeljom (nisu), da će se moći raditi maksimalno 14 nedjelja godišnje (može 16) i da će zakon biti donesen “u prvih šest mjeseci novog mandata” (donesen je u 33. mjesecu), ali to ne mijenja opću sliku. HDZ je obećao zatvoriti trgovine većinu nedjelja u godini i to su – isporučili.
Pritom su i ankete pokazivale kako je većina građana za reguliranje rada nedjeljom (zanimljivo, najmanje oni koji doista – rade nedjeljom), dakle, čini se kao da je ovo zakašnjelo ispunjenje predizbornog obećanja za vladajuću stranku win-win situacija pred skore nove parlamentarne (i sve ostale) izbore. Party bi mogao pokvariti tek Ustavni sud, koji je već dva puta ukinuo zabranu rada nedjeljom, uključujući i onu donesenu u vrijeme Ive Sanadera sa zakonom vrlo sličnim ovom koji je progurala Vlada Andreja Plenkovića.
Suludo neživotan propis
Teško je vjerovati da bi se, međutim, Ustavni sud odvažio tako udariti na (sebi blisku) političku vlast u predizbornoj godini. Samo, moglo bi se dogoditi da vlast, doslovno, poželi da zakon kojim se upravo hvale – nestane.
Da se radi o krajnje nedorađenom propisu, postalo je jasno ovog vikenda, na potpuno spektakularan način. Iz zakona, naime, jasno proizlazi da se na kioscima može prodavati isključivo tisak. Stavak 7., članka 2. Izmjena i dopuna Zakon o trgovini jasno kaže da “distribucija tiska putem kioska kao posebnog oblika prodaje izvan prodavaonica može biti otvorena nedjeljom i blagdanom u vremenu od 7:00 sati do 13:00 sati”. Tako je zakon o odgovoru za 24 sata protumačilo i Ministarstvo gospodarstva, što je u rekordnom vremenu izazvalo lavinu vrlo ozbiljne sprdnje i bijesa u javnom prostoru.
Nekoliko sati kasnije, isto ministarstvo šalje potpuno drugačije tumačenje od prethodnog – da će se, dakle, na kioscima ipak moći nedjeljom prodavati i drugi proizvodi, osim novina. Novo tumačenje je, dakako, direktno suprotno slovu zakona, ali zasad je poslužilo kao flaster za političku ranu izazvanu suludo neživotnim propisom. Ovaj detalj vrišti klasičnim pitanjem “što bi moglo poći krivo sa zabranom rada nedjeljom”, kad se zakon bude duže primjenjivao u stvarnom životu. Na prvi pogled, čini se, dosta toga.
Kaos tek slijedi dogodine
Već su se ove, prve “zabranjene” nedjelje građani na kontinentu žalili na gužve u (rijetkim) trgovinama koje su radile, te na benzinskim pumpama koje će, očito, postati zamjena za supermarkete. Sve što se, pritom, bude događalo do siječnja je tek mlaka vodica za kaos koji će uslijediti od 2024. godine, u kojoj se, usput, održavaju svi mogući izbori osim lokalnih (a ni oni nisu daleko, u svibnju 2025.). Naime, kvota od 16 radnih nedjelja godišnje se ove godine primjenjuje samo u drugih šest mjeseci, dakle od 26 tjedana u drugoj polovici 2023. čak 16 će svaka trgovina moći raditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naredne godine će 16 radnih nedjelja biti raspoređeno na sva 52 tjedna, što će proporcionalno povećati sav kaos koji smo mogli vidjeti ovih dana, kao i pritisak na trgovine petkom i subotom. Rezultat je vrlo izvjestan – količina grintanja će s gužvama postojano rasti, kao što će padati i potpora zabrani rada nedjeljom. A izbori su pred vratima.
Turizam, inflacija, recesija
No, stvar za vladajuće može biti i još nezgodnija. Naime, ekonomski izgledi za ovu godinu, koji ionako nisu bili spektakularni, ovih dana postaju sve tmurniji. Čini se da su visoke cijene postale ozbiljan problem za hrvatski turizam, toliko da je o tome već više puta javno govorio i sam ministar financija. Inflacija ne usporava očekivanim ritmom, još uvijek je na zabrinjavajuće visokih 7,9 posto, što sve pažljivo pripremane predizborne priče o povećanjima plaća čini smiješnima i nedovoljnima.
Najveće europsko gospodarstvo, ono njemačko, s kojim je Hrvatska itekako povezana, zuri u vrlo ozbiljnu mogućnost recesije u ovoj godini. Kako bi se, pak, inflacija suzbila, centralne banke i dalje povećavaju kamate, što recesijske izglede dodatno povećava. Recesija, sjetit ćete se, znači i ozbiljan pad kupovne moći i rast nezaposlenosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sudar sa stvarnim životom
Ukratko, na horizontu su, nakon desetljeća rasta (minus jedna godina pandemijske prirodne nepogode), vrlo zabrinjavajući makroekonomski oblaci. Hrvatska je, ususret takvim vremenima, eto, odlučila ograničiti vlastitu gospodarsku aktivnost nedjeljom.
Politički gledano, valja ponoviti, priča je prilično čista. HDZ je isporučio vlastito predizborno obećanje. Sudar tog obećanja sa stvarnim životom bi, međutim, mogao biti prilično gadan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sudar zabrane rada nedjeljom sa stvarnim životom mogao bi biti prilično gadan. HDZ-ovci će brzo poželjeti da je nisu ni uvodili
Već su se ove, prve "zabranjene" nedjelje građani na kontinentu žalili. A pravi kaos slijedi nagodinu
Na horizontu su, nakon desetljeća rasta, vrlo zabrinjavajući makroekonomski oblaci. Hrvatska je, ususret takvim vremenima, eto, odlučila ograničiti vlastitu gospodarsku aktivnost
Politički gledano, priča je prilično čista. HDZ je u posljednjoj predizbornoj kampanji obećao da će zakonski urediti rad nedjeljom, “uzimajući u obzir interes radnika da nedjelju mogu provesti sa svojim obiteljima”. Okej, u programu HDZ-a je stajalo i da će urediti “adekvatno plaćanje” rada nedjeljom (nisu), da će se moći raditi maksimalno 14 nedjelja godišnje (može 16) i da će zakon biti donesen “u prvih šest mjeseci novog mandata” (donesen je u 33. mjesecu), ali to ne mijenja opću sliku. HDZ je obećao zatvoriti trgovine većinu nedjelja u godini i to su – isporučili.
Pritom su i ankete pokazivale kako je većina građana za reguliranje rada nedjeljom (zanimljivo, najmanje oni koji doista – rade nedjeljom), dakle, čini se kao da je ovo zakašnjelo ispunjenje predizbornog obećanja za vladajuću stranku win-win situacija pred skore nove parlamentarne (i sve ostale) izbore. Party bi mogao pokvariti tek Ustavni sud, koji je već dva puta ukinuo zabranu rada nedjeljom, uključujući i onu donesenu u vrijeme Ive Sanadera sa zakonom vrlo sličnim ovom koji je progurala Vlada Andreja Plenkovića.
Suludo neživotan propis
Teško je vjerovati da bi se, međutim, Ustavni sud odvažio tako udariti na (sebi blisku) političku vlast u predizbornoj godini. Samo, moglo bi se dogoditi da vlast, doslovno, poželi da zakon kojim se upravo hvale – nestane.
Da se radi o krajnje nedorađenom propisu, postalo je jasno ovog vikenda, na potpuno spektakularan način. Iz zakona, naime, jasno proizlazi da se na kioscima može prodavati isključivo tisak. Stavak 7., članka 2. Izmjena i dopuna Zakon o trgovini jasno kaže da “distribucija tiska putem kioska kao posebnog oblika prodaje izvan prodavaonica može biti otvorena nedjeljom i blagdanom u vremenu od 7:00 sati do 13:00 sati”. Tako je zakon o odgovoru za 24 sata protumačilo i Ministarstvo gospodarstva, što je u rekordnom vremenu izazvalo lavinu vrlo ozbiljne sprdnje i bijesa u javnom prostoru.
Nekoliko sati kasnije, isto ministarstvo šalje potpuno drugačije tumačenje od prethodnog – da će se, dakle, na kioscima ipak moći nedjeljom prodavati i drugi proizvodi, osim novina. Novo tumačenje je, dakako, direktno suprotno slovu zakona, ali zasad je poslužilo kao flaster za političku ranu izazvanu suludo neživotnim propisom. Ovaj detalj vrišti klasičnim pitanjem “što bi moglo poći krivo sa zabranom rada nedjeljom”, kad se zakon bude duže primjenjivao u stvarnom životu. Na prvi pogled, čini se, dosta toga.
Kaos tek slijedi dogodine
Već su se ove, prve “zabranjene” nedjelje građani na kontinentu žalili na gužve u (rijetkim) trgovinama koje su radile, te na benzinskim pumpama koje će, očito, postati zamjena za supermarkete. Sve što se, pritom, bude događalo do siječnja je tek mlaka vodica za kaos koji će uslijediti od 2024. godine, u kojoj se, usput, održavaju svi mogući izbori osim lokalnih (a ni oni nisu daleko, u svibnju 2025.). Naime, kvota od 16 radnih nedjelja godišnje se ove godine primjenjuje samo u drugih šest mjeseci, dakle od 26 tjedana u drugoj polovici 2023. čak 16 će svaka trgovina moći raditi.
Naredne godine će 16 radnih nedjelja biti raspoređeno na sva 52 tjedna, što će proporcionalno povećati sav kaos koji smo mogli vidjeti ovih dana, kao i pritisak na trgovine petkom i subotom. Rezultat je vrlo izvjestan – količina grintanja će s gužvama postojano rasti, kao što će padati i potpora zabrani rada nedjeljom. A izbori su pred vratima.
Turizam, inflacija, recesija
No, stvar za vladajuće može biti i još nezgodnija. Naime, ekonomski izgledi za ovu godinu, koji ionako nisu bili spektakularni, ovih dana postaju sve tmurniji. Čini se da su visoke cijene postale ozbiljan problem za hrvatski turizam, toliko da je o tome već više puta javno govorio i sam ministar financija. Inflacija ne usporava očekivanim ritmom, još uvijek je na zabrinjavajuće visokih 7,9 posto, što sve pažljivo pripremane predizborne priče o povećanjima plaća čini smiješnima i nedovoljnima.
Najveće europsko gospodarstvo, ono njemačko, s kojim je Hrvatska itekako povezana, zuri u vrlo ozbiljnu mogućnost recesije u ovoj godini. Kako bi se, pak, inflacija suzbila, centralne banke i dalje povećavaju kamate, što recesijske izglede dodatno povećava. Recesija, sjetit ćete se, znači i ozbiljan pad kupovne moći i rast nezaposlenosti.
Sudar sa stvarnim životom
Ukratko, na horizontu su, nakon desetljeća rasta (minus jedna godina pandemijske prirodne nepogode), vrlo zabrinjavajući makroekonomski oblaci. Hrvatska je, ususret takvim vremenima, eto, odlučila ograničiti vlastitu gospodarsku aktivnost nedjeljom.
Politički gledano, valja ponoviti, priča je prilično čista. HDZ je isporučio vlastito predizborno obećanje. Sudar tog obećanja sa stvarnim životom bi, međutim, mogao biti prilično gadan.