Prema članu hrvatske Vlade Berošu, onaj tko je to slikao počinio je kazneno djelo, a ni objavljivanje te slike ”sigurno nije bilo u dobroj namjeri”.
Da mu netko snima po bolnici nije se dopalo ni HDZ-ovom ravnatelju dr. Tomislavu Dujmenoviću, koji je ”nekoga od dušebrižnika” optužio da je fotografirao prizor kako bi se ni iz čega stvorila afera. A potom je i inspekcija Beroševog Ministarstva zdravstva, koja je ocijenila da ravnatelj treba odgovarati samo prekršajno, dotičnog nepoznatog počinitelja kazneno prijavila DORH-u ”za neovlašteno slikanje”.
Tipični balkanski način razmišljanja
Zlotvor u ovoj priči je, dakle, stanoviti amaterski snimatelj. Treba se stoga obračunati upravo s tom nekom društvenom štetočinom koja je izvadila mobitel i kliknula kad je vidjela dvije postarije i očito teško bolesne pacijentice nagurane u jedan krevet, kao u kakvoj ubogoj zemlji Trećeg svijeta.
Takva osoba je daleko i neusporedivo veća opasnost za zajednicu nego li politički postavljeni ravnatelj javne bolnice koji je nakon incidenta naizmišljao razne razloge zbog kojih se u cijeloj zgradi navodno nije mogao naći još koji krevet. I koji je, kad se prepao za svoju fotelju, smijenio šefa Hitne i zatražio kaznu za neku dežurnu medicinsku sestru.
To je taj tipični balkanski način razmišljanja koji vuče porijeklo iz zaostalih društava davnine, a ovdje se zakorijenio i zadržao do danas. Takav mozak smatra da izaziva štetu i unosi pomutnju među narod onaj tko kaže, pokaže i dokumentira svinjarije koje se čine, a ne počinitelji tih svinjarija. Jer, ako se ne snimi, ne progovori i ne objavi, onda se neće ni znati to o čemu se odjednom pojavljuju svjedočanstva, indicije i dokazi. Problem neće postojati. Neće se njime ”uznemiravati javnost”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićev žetončić na instrukcijama
Nekidan je netko u Saboru snimio telefonsku prepisku Plenkovićevog žetončića Hrvoja Zekanovića s glasnogovornikom HDZ-a Zoltanom Kabokom iz koje se vidi kako Zekanović prima instrukcije od Kaboka. I primatelj instrukcija se odmah okomio na nepoznatog snimatelja te razvezao priču o privatnosti, virenju u tuđi dnevni boravak, tanjur, tuš kabinu i krevet.
Tako je Zekanović pokušao odvratiti pozornost od ovdje bitnog zaključka, a taj je da se on, bivši suverenist, a sada član neke stranke koja je dio HDZ-ove koalicije, a čijeg se djela i imena teško sjetiti, dao u potpunosti kupiti od HDZ-a, do te mjere da mu se otamo u realnom vremenu ispravljaju i bezvezne saborske diskusije.
Slične reakcije pogođenih vidjeli smo stotinama puta i one se vječno perpetuiraju kao da javnost ne zna zbrojiti dva i dva. Nijedna milijunska afera visokih dužnosnika iz ove nomenklature nije prošla bez pokušaja da se mediji koji su ih istraživali i o njima pisali optuže za naslagivanje, podmetanje ili služenje konkurentskim političkim interesima. Nijedan zviždač nije se izvukao od toga da ga se svrsta u neki ”tabor” odakle navodno smišljeno atakira na nevine i poštene ljude.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A što da fotografija nije poslana medijima?
Tom prozirnom metodom sada se služe Beroš i njegova ekipa pri čemu ministar zdravstva gura i dalje pa se čak upušta u neukusnu analizu i sintezu na temu ”dobrih namjera”. Kakve bi, međutim, za Beroša bile dobre namjere u sisačkom slučaju za razliku od ovih koje to nisu? Da se taj krevet s dvjema onemoćalim pacijenticama nije snimio? Da fotografija nije poslana medijima? Da su je mediji jednoglasno bacili u smeće kako se Beroša i HDZ-ovog ravnatelja ne bi uzrujavalo? Da o tome više nisu postavljali pitanja? I da se sada barem vlasnika snimke nađe i strpa u zatvor? Ili što?
Uvijek kad se iskopa i objavi nešto što je istina, a uklapa se u definiciju sadržaja koji su od interesa za javnost, to je izvrsno za društvo i građane jer reže krila bezakonju i čisti zrak. Šteta što građani ne sudjeluju još više u razotkrivanju tajni iz zatvorenih soba sustava, politike i drugih centara moći i što se mnogi koji bi imali što reći i uslikati daju zastrašiti od ovakvih poput Beroša.
Vidjet ćemo hoće li se dati zastrašiti DORH pa okrenuti nebo i zemlju da se nađe i utuži nepoznati snimatelj bolničkog kreveta s dva stisnuta, iznurena tijela, i time penalizirati realističnu ilustraciju današnjeg hrvatskog zdravstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To je taj balkanski način razmišljanja: Beroš želi kazniti čovjeka koji snimio ovu fotografiju i dao je u javnost, a ne HDZ-ovog šefa bolnice
Zlotvor u ovoj priči je, dakle, stanoviti amaterski snimatelj
Beroš se čak upušta u neukusnu analizu i sintezu na temu ''dobrih namjera''. Kakve bi, međutim, za Beroša bile dobre namjere u sisačkom slučaju za razliku od ovih koje to nisu? Da se taj krevet s dvjema onemoćalim pacijenticama nije snimio? Da fotografija nije poslana medijima? Da su je mediji jednoglasno bacili u smeće kako se Beroša i HDZ-ovog ravnatelja ne bi uzrujavalo?
Ministar Vili Beroš pozvao je jučer tužiteljstvo da pokrene postupak protiv neidentificirane osobe koja je nedavno, na odjelu Hitne u sisačkoj bolnici, fotografirala dvije pacijentice koje su tutnuli na isti krevet, a od kojih je jedna ubrzo umrla.
Prema članu hrvatske Vlade Berošu, onaj tko je to slikao počinio je kazneno djelo, a ni objavljivanje te slike ”sigurno nije bilo u dobroj namjeri”.
Da mu netko snima po bolnici nije se dopalo ni HDZ-ovom ravnatelju dr. Tomislavu Dujmenoviću, koji je ”nekoga od dušebrižnika” optužio da je fotografirao prizor kako bi se ni iz čega stvorila afera. A potom je i inspekcija Beroševog Ministarstva zdravstva, koja je ocijenila da ravnatelj treba odgovarati samo prekršajno, dotičnog nepoznatog počinitelja kazneno prijavila DORH-u ”za neovlašteno slikanje”.
Tipični balkanski način razmišljanja
Zlotvor u ovoj priči je, dakle, stanoviti amaterski snimatelj. Treba se stoga obračunati upravo s tom nekom društvenom štetočinom koja je izvadila mobitel i kliknula kad je vidjela dvije postarije i očito teško bolesne pacijentice nagurane u jedan krevet, kao u kakvoj ubogoj zemlji Trećeg svijeta.
Takva osoba je daleko i neusporedivo veća opasnost za zajednicu nego li politički postavljeni ravnatelj javne bolnice koji je nakon incidenta naizmišljao razne razloge zbog kojih se u cijeloj zgradi navodno nije mogao naći još koji krevet. I koji je, kad se prepao za svoju fotelju, smijenio šefa Hitne i zatražio kaznu za neku dežurnu medicinsku sestru.
To je taj tipični balkanski način razmišljanja koji vuče porijeklo iz zaostalih društava davnine, a ovdje se zakorijenio i zadržao do danas. Takav mozak smatra da izaziva štetu i unosi pomutnju među narod onaj tko kaže, pokaže i dokumentira svinjarije koje se čine, a ne počinitelji tih svinjarija. Jer, ako se ne snimi, ne progovori i ne objavi, onda se neće ni znati to o čemu se odjednom pojavljuju svjedočanstva, indicije i dokazi. Problem neće postojati. Neće se njime ”uznemiravati javnost”.
Plenkovićev žetončić na instrukcijama
Nekidan je netko u Saboru snimio telefonsku prepisku Plenkovićevog žetončića Hrvoja Zekanovića s glasnogovornikom HDZ-a Zoltanom Kabokom iz koje se vidi kako Zekanović prima instrukcije od Kaboka. I primatelj instrukcija se odmah okomio na nepoznatog snimatelja te razvezao priču o privatnosti, virenju u tuđi dnevni boravak, tanjur, tuš kabinu i krevet.
Tako je Zekanović pokušao odvratiti pozornost od ovdje bitnog zaključka, a taj je da se on, bivši suverenist, a sada član neke stranke koja je dio HDZ-ove koalicije, a čijeg se djela i imena teško sjetiti, dao u potpunosti kupiti od HDZ-a, do te mjere da mu se otamo u realnom vremenu ispravljaju i bezvezne saborske diskusije.
Slične reakcije pogođenih vidjeli smo stotinama puta i one se vječno perpetuiraju kao da javnost ne zna zbrojiti dva i dva. Nijedna milijunska afera visokih dužnosnika iz ove nomenklature nije prošla bez pokušaja da se mediji koji su ih istraživali i o njima pisali optuže za naslagivanje, podmetanje ili služenje konkurentskim političkim interesima. Nijedan zviždač nije se izvukao od toga da ga se svrsta u neki ”tabor” odakle navodno smišljeno atakira na nevine i poštene ljude.
A što da fotografija nije poslana medijima?
Tom prozirnom metodom sada se služe Beroš i njegova ekipa pri čemu ministar zdravstva gura i dalje pa se čak upušta u neukusnu analizu i sintezu na temu ”dobrih namjera”. Kakve bi, međutim, za Beroša bile dobre namjere u sisačkom slučaju za razliku od ovih koje to nisu? Da se taj krevet s dvjema onemoćalim pacijenticama nije snimio? Da fotografija nije poslana medijima? Da su je mediji jednoglasno bacili u smeće kako se Beroša i HDZ-ovog ravnatelja ne bi uzrujavalo? Da o tome više nisu postavljali pitanja? I da se sada barem vlasnika snimke nađe i strpa u zatvor? Ili što?
Uvijek kad se iskopa i objavi nešto što je istina, a uklapa se u definiciju sadržaja koji su od interesa za javnost, to je izvrsno za društvo i građane jer reže krila bezakonju i čisti zrak. Šteta što građani ne sudjeluju još više u razotkrivanju tajni iz zatvorenih soba sustava, politike i drugih centara moći i što se mnogi koji bi imali što reći i uslikati daju zastrašiti od ovakvih poput Beroša.
Vidjet ćemo hoće li se dati zastrašiti DORH pa okrenuti nebo i zemlju da se nađe i utuži nepoznati snimatelj bolničkog kreveta s dva stisnuta, iznurena tijela, i time penalizirati realističnu ilustraciju današnjeg hrvatskog zdravstva.