U nabildanom Über Hrvatu iz Ivanića dobili smo hrvatski brend globalne patologije. Gledaš ga i pitaš se: kako se to rađa?

Svi poznajemo takve iako, srećom, svi takvi ipak ne postanu nacisti i manijaci

Tako jasno da ne mogu naći djevojku kad su sve žene kur*e koje samo gledaju tko ima para. Banke su pod vlašću židovske zavjere, eto zato on ne može dobiti kredit za krov. Srbe je sve trebalo protjerati, vidi ovoga koji drži gostionicu, toliko se osilio da mu u njegovoj vlastitoj zemlji više ne da ni pivu na dug

Tip iz Ivanić Grada, uhapšen zbog rasističkog vrijeđanja radnika iz Indije, autentični je izdanak plemena nasilnika koji se na društvenim mrežama iživljavaju nad strancima, ljudima čija koža nije arijevski bijela, nad Židovima, gajevima, transvestitima, ženama.

U tom nabildanom Über Hrvatu, koji snima svoje ksenofobične ispade i garnira ih uzvicima ‘Heil Hitler’, dobili smo hrvatski prototip te globalne patologije koja se, neobuzdano poput korova, rasađuje po internetu, najčešće skrivena iza lažnih imena i napojena bijesom, fobijama i teorijama zavjere. Među svom tom bolesnom bratijom koja grize, mrči i ujeda iz sigurne anonimnosti, ovo je slučaj u kome se zlo predstavilo pravilnim licem mladića od 35 godina, koje je moglo biti lice dobrog čovjeka, a opredijelilo se da postane lice manijaka.

Pitaš se kako se to rađa? I ima li neke zakonomjernosti koja povezuje pripadnike te divlje horde, tog mentalnog sklopa koje se hrani mržnjom i vizijama patnje koju želi nanijeti drugima.

Tko je domaći manijak Juraj Mesić?

Pa pogledajmo samo ovoga delinkventa iz našeg domaćeg brenda pa će se dosta toga samo objasniti i bez psihijatara i psihologa. Naš nacist je muškarac u naponu snage koji je u svojim srednjim tridesetima već morao biti iskusan u svom poslu, ma koji da taj posao jest. Mogao je biti otac obitelji. Pa još alpinist, šahist, uzgajivač pasa, ribič na Lonji, sastavljač križaljki, filmofil, plesač tanga, vlasnik OPG-a, bilo što. Ali Juraj Mesić nije ništa.

Njegovi kolege iz osnovne škole postali su nešto jer su negdje uprli. Jedan je doktor u Zagrebu. Drugi svira mandolinu u lokalnom kulturno-umjetničkom društvu. Treći je brijač i kad je doma voli kuhati ženi i djeci. Bivša cura ima svoj dućan. Ali Mesiću nije bilo do toga da se potrudi oko bilo čega. Zato živi s majkom. Ne radi. Ne ustaje mu se prije devet. Ne može ostvariti bliske veze ni s jednim spolom jer takve nevrijedne osobe nikome ne trebaju. Hoda po birtijama, mlati se i, dakako, sažalijeva sam sebe jer nitko ne vidi njegove kvalitete, ne divi mu se, ne prepoznaje njegov značaj i svi samo prolaze pored njega na cesti kao pored turskog groblja jer nisu dokoni kao on.

Komplekse je lakše zamaskirati bijesom

Svi poznajemo takve iako, srećom, svi takvi ipak ne postanu nacisti i manijaci. Kako se ujutro ustanu, prvo pomisle kako su ih drugi pregazili, nasanjkali i urotili se protiv njih pa se samo zato ni u čemu nisu mogli ostvariti. Komplekse je teško trpjeti, golgota je to neviđena, lakše ih je zamaskirati bijesom i ogorčenjem, naći krivca za svoje neuspjehe i imenovati dželata koji ti sjedi nad vratom.

Jer, naravno da za njih nema mjesta kad im poslove otimaju Indijci i Nepalci. Tako jasno da ne mogu naći djevojku kad su sve žene kur*e koje samo gledaju tko ima para. Banke su pod vlašću židovske zavjere, eto zato on ne može dobiti kredit za krov. Srbe je sve trebalo protjerati, vidi ovoga koji drži gostionicu, toliko se osilio da mu u njegovoj vlastitoj zemlji više ne da ni pivu na dug. Kod Hitlera se znalo da su bijelci superiorna rasa, a danas on, bijel bjelcat, mora živjeti od materine penzije.

Netko, sve u svemu, mora biti kriv što si ti ništarija i probisvijet, bilo tko samo ne ti sam. Zato im pokaži. Prebij geja. Pljuni crnca. Tetoviraj na leđima kukasti križ. S tim se ne da raspravljati, ni ovdje ni igdje drugo. Ostaju kazna i zatvor. Žalosno je to, ali jedino racionalno. Škola i društvo su nešto mogli, ali za ove je prekasno.